VIII. Ponizni arkanđele sveti Rafaele, koji si odbio čine čašćenja koje su ti Tobija i njegova obitelj htjeli iskazati (usp. Tob 12,5-21), isprosi mi milost prave poniznosti kako bih izbjegavao časti i rastresenosti ovoga svijeta i svu svoju slavu položio u skroviti život u Isusu Kristu.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Litanije sv. Rafaelu arkanđelu

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, Kraljice anđela, moli za nas

Sv. Rafaele, moli za nas

Sv. Rafaele, obdaren milošću Božjom, moli za nas

Sv. Rafaele, savršeni štovatelju Božje riječi,

Sv. Rafaele, strahu demona,

Sv. Rafaele, istrebitelju zla,

Sv. Rafaele, zdravlje bolesnih,

Sv. Rafaele, naš branitelju na sudu,

Sv. Rafaele, zaštitniče putnika,

Sv. Rafaele, tješitelju zarobljenika,

Sv. Rafaele, radosti očajnih,

Sv. Rafaele, ispunjen gorljivošću za spas duša,

Sv. Rafaele, čije ime znači Bog liječi,

Sv. Rafaele, ljubitelju milosrđa,

Sv. Rafaele, biču zlih duhova,

Sv. Rafaele, pomoćniče u pošastima, gladi i ratu,

Sv. Rafaele, anđele mira i blagostanja,

Sv. Rafaele, obdaren milošću liječenja,

Sv. Rafaele, voditelju u krepostima i pobožnostima

Sv. Rafaele, pomoći svih onih koji te zazivaju,

Sv. Rafaele, koji si bio pratitelj i zaštitnik mladom Tobiji na njegovom putovanju,

Sv. Rafaele, o kojemu Pismo govori: Rafael, sveti anđeo Božji, poslan je da izliječi,

Sv. Rafaele, naš odvjetniče,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Moli za nas, sv. Rafaele arkanđele,

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Slavni arkanđele sveti Rafaele, veliki kneže nebeskoga dvora, vođo putnika na kopnu i moru, tješitelju žalosnih, utočište grešnika, molim te da mi pomogneš u svim mojim potrebama i mukama života kao što si pomogao mladiću Tobiji u njegovim progonstvima. Budući da si ti lijek Božji, ponizno te molim da izliječiš moju dušu od brojnih nemoći i tijelo od svih zala koja me muče. Na poseban te način molim, isprosi mi krepost čistoće da zaslužim biti živi hram Duha Svetoga.

10. "Napokon kano služavke Maloga Isusa pristoji se, da upravo gorite od ljubavi k njemu. Bog stvorivši nebo i zemlju i sve što je na nebu i na zemlji pokazao je svoje neizmjerno svemogućstvo. A stvorivši sve što je na svijetu u predivnom redu, prosuo je posvuda svoju mudrost, tako da je svako stvorenje na nebu i na zemlji pravo slavo ter se spajajuć ih svakomu, koji se zdravim razumom služi, otkriva, da Bog jest, da je silan, moćan, predobar, premilosrdan, pravedan. A kada je Bog htio svijetu pokazati, kako ga neizmjerno ljubi, onda kano da je tražio po svijetu ono, po čem da ju otkrije, pa nije da tako kažem ništa tako nježno našao, što bi u tu svrhu shodnije bilo, nego maljušno dijete. I tako je Bog ljubio ovaj svijet, da je za njega svoga Sina dao, a taj Sin je tu ljubav vanrednim načinom u prvom času svojega pojavljenja na svijetu istaknuo time, da je on od ljubavi poradi nas ljudi i poradi našega spasenja sišao s neba postavši djetešce od bl. dj. Marije.

A kada se je pojavio utjelovljeni Sin Božji kano malo djetešce, onda je svojom ljubavlju i djetinjom ljubežljivošću nas grešnike k sebi privukao tako, da se od njega ne može nitko otrgnuti. Sve što god bi nas grešnike moglo od njega odstraniti, sakrio je, samo da k njemu s velikim pouzdanjem stupimo. Rodi se kano djetešce, pa da otkloni svaki strah od nas šta je učinio? Sakrio je svoju mudrost u djetinju dobu, da ne može govoriti i da te ne može optužiti niti ukoriti, nego te blagim i nježnim licem k sebi priteže. Sakrio je svoju moć u djetinju nemoć, da te kazniti, da te udariti ne može. I one nemoćne ručice dao si je svezati od majke svoje pelenicama, samo da se ne bojiš k njemu pristupiti. A da imaš na sebi ne znam koliko i velikih grijeha, ne boj se, jer je došao na svijet ne da te kazni, nego da te spasi. A zato je djetešce postao, da se zbog tih grijeha na te ne rasrdi; jer dijete ne zna se razljutiti. A ako se i rasrdi, brzo se ublaži. Ta dobro poznate običaje djetinje: kada je uvrijegjeno, jednom se suzom ublažuje, i ne spominje se više uvrede. Pristupite dakle k Malomu Isusu, dok je malen, dok se čini kano da je zaboravio na svoje veličanstvo, pošto se je upravo zato htio tako maljušan roditi, jer je htio, da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo. Mi bismo mu bili jako nezahvalni, kada ga ne bismo ljubili, kada nas tolikom ljubavlju k sebi priteže. Gle, on se je dao zamotati u pelenice, da tebe razveže i odmota i oslobodi od veza paklenih; on je postao siromašan, da tebe učini dijelnikom svoga blaga nebeskoga i božanskoga; on je postao nemoćan, da tebe učini jakim protiva tvojih neprijatelja; on je htio već kano djetešce trpjeti i plakati, da svojim suzama opere grijehe tvoje.

Sv. Alfonzo Ligori pripovijeda ovo. Nekomu vitezu Alfonzu Albukerche–u putujućemu po moru razbije se lagja, i on mišljaše, da je gotov. No spazivši pokraj sebe malo dijete, što je ljuto plakalo, uze ga u naručaj i podignuvši ga k nebu reče: Gospodine! ako ja ne zaslužujem, da mi se smiluješ, smiluj se ovomu nevinomu djetetu i usliši bar njegov plač, i spasi nas. Iza toga nestade oluje i spasiše se. Na taj dogagjaj nadovezuje sv. Alfonzo: Učinimo tako i mi nevoljni grešnici; mi smo uvrijedili Boga, već bijasmo osugjeni na vječnu smrt; božanska pravda ište zadovoljštinu, i ima pravo; šta ćemo dakle činiti? zar zdvojiti? ne, nego prikažimo Bogu Ocu ovo djetešce, koje mu je Sin, i recimo mu pouzdano: Gospodine! ako ti mi ne možemo zadovoljiti za uvrede, što smo ti nanesli, evo ovo djetešce, koje jauče, koje plače, koje strepi od zime na slami u ovoj špilji, daje ti zadovoljštinu za nas i ište, da nam se smiluješ. Ako mi ne zaslužujemo, da nam oprostiš, zaslužuju to patnje i suze ovoga tvoga nevinoga Sina, koji te moli, neka bi nama oprostio. To je ono, što nas sv. Anzelmo opominje, da činimo. Taj svetac veli, da sam Isus od želje, da se ni jedan od nas ne izgubi, koji zna, da je krivac pred Bogom, sokoli ga govoreći: grešniče, ne zdvajaj, ako si po svojim grijesima već postao rob pakla, a nemaš načina, kako da ga se oslobodiš, načini ovako: uzmi mene, pa me prikaži tvojim rukama Ocu mojemu, i tako ćeš izbjeći smrti i spasit ćeš se. Eto milosrgja Sina Božjega, a našega Spasitelja, koji ti govori: Uzmi mene i spasi sebe. Tomu istomu naučila je i majka Božja opaticu Francisku Farneze; dade joj u naručaj Maloga Isusa, pa joj reče: Eto ti moga Sina, znaj okoristiti se njime prikazujuć ga često Bogu." (Iz Okružnice nadbiskupa Josipa Stadlera za 25. godišnjicu Družbe SMI, Sarajevo, 15. listopada 1915., točka 10.)

Poticaj na razmišljanje:

Kaže nadbiskup Stadler: „Ovako se htjede roditi koji hoće da ga ljube a ne da ga se boje.“ U štalici se On rodio, u tihoj noći, okružen pastirima i ovčicama, jer ne želi da strepimo pred njim… želi našu ljubav.

Ljubimo li mi svoga Boga, imamo li mjesta u svomu srcu za maloga Isusa, za to maleno djetešce na slami rođeno?

      -      Po uzoru na svece prikazujmo često Ocu nevinoga Sina Njegova, da nam se smiluje!