Dana 11. prosinca 2022. godine u crkvi Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi održana je duhovna obnova za redovnike i redovnice grada Zagreba. U duhovnoj obnovi su sudjelovale i sestre Služavke Maloga Isusa zagrebačke provincije koje djeluju u zajednicama na području grada Zagreba. Započela je svečanom molitvom Večernje koju su predmolile sestre Kćeri Božje Ljubavi. Duhovnu obnovu je vodila s. Krista Mijatović, članica Milosrdnih sestara svetoga Križa. Tema duhovne obnove bila je „Duhovno djelo milosrđa – uvredu oprostiti“.

U prvom djelu predavanja s. Krista se osvrnula na život u zajedništvu, naglasivši da je težak gotovo kao pokora, ali da je upravo zbog te zahtjevnosti uzrok našeg posvećenja. Dotaknula se tjelesnih i duhovnih djela mlosrđa. Istaknula je kako kod tjelesnih djela milosrđa korist ima ona osoba kojoj se djelo čini, a kod duhovnih osoba koja ih čini.

U drugom djelu dotakla se teme oprosta, jer se na oprostu gradi naš suživot. Meko srce lakše prašta od tvrdog srca. Puno lakše prašta osoba koja sebe poznaje. Tko sam prima oproštenje, najbolje ga zna i dati. U izlaganju je postavila i neka pitanja. Tko prašta? Nama prašta Bog, a mi smo pozvani praštati jedni drugima. Oprost je proces. Za njega milost daje Bog. „Uvjeren sam da bi svi ljudi praštali kad bi znali okolnosti.“ (Toma Kempenac) Što praštati? Sitnice. Ono što mi praštamo zapravo je malenkost prema onome koliko je nama oprošteno. S. Krista je rekla također kako je praštanje znak stabilnosti našeg unutarnjeg života. Koliko praštati? Neograničeno. Oprost se ne broji, on se prakticira koliko god puta je potrebno. Kako praštati? Onako kako Bog prašta u ispovijedi. Oproštenje grijeha veće je čudo od stvaranja svemira. Zašto? Jer je Bog milosrđe krvavo platio, dajući nam da sudjelujemo u njegovu Božanstvu. Komu oprostiti? Oprostiti onome koga teško prihvaćam, koga teško volim i onome za koga smatram da nije vrijedan moje ljubavi. I posljednje u nizu pitanja je kada oprostiti? S. Krista rekla je kako je to najbolje učiniti za života. Za kraj je istaknula nekoliko poticaja, rekavši kako praštanje preobražava onoga kome je oprošteno, ali i onoga koji oprašta. Isusov posljednji čin na križu jest upravo oproštenje. „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34) te je ponudila „recept“ za milosrdniji suživot u zajednicama, a on glasi: „Zapamti najbolje, sve drugo zaboravi!“

Po završetku duhovne obnove sestre su imale mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja. Ohrabrene ovim poticajima odvažno u zahvalnosti nastavljamo svoj adventski hod.

s. M. Josipa Katanec – Makaj, novakinja