Port-au-Prince, 8. listopada 2016.
 

Drage sestre,

poruku za ovogodišnje Rafaelovo vam pišem iz Port-au-Princea, gdje sam u službenome pohodu našim sestrama Liberiji i Ani. Ovaj posjet i boravak s njima mi daju mogućnost upoznati ovu zemlju, klimu, kulturu, narod, običaje. Radosna sam što mogu vidjeti i osjetiti kako sestre u ovoj kući, župi, biskupiji i gradu žive svoje posvećenje i karizmu našega Utemeljitelja.

I ovdje Crkva slavi Izvanredni jubilej – Svetu godinu Božjega milosrđa. I u toj širini i otvorenosti doživljavam ljepotu Crkve i snagu poruka Svetoga Oca u ovoj prigodi.

Svetkovina Rafaelova u Godini milosrđa ima osobito značenje za našu Družbu, a tako i za svaku sestru.

Crkva je majka učiteljica i uvijek iznova nas poziva da razmišljamo o našim korijenima, o ljepoti poslanja, posvećenosti i o životu u svijetu. Rafaelovo je u samom nastanku Družbe, koja ima tri korijena i koji hrane naš nutarnji život i čine nas čvrstima, zdravima. Nikada ih, drage sestre, ne možemo dovoljno spominjati, njegovati  i osvjetljavati.  Pa, evo ih:

• Utemeljiteljeva ljubav prema Srcu Isusovu, srcu Djeteta Isusa i njegovoj svetoj obitelji:
• Utemeljiteljev gorući misionarski duh i milosrđe prema nejakima i nemoćnima;
• Milosrđe  bogobojaznoga Tobita i  njegove obitelji.

Razmišljam kako je život svake od nas toliko snažan koliko su snažni naši korijeni. Stablo naše Družbe raste više od stoljeća. Imalo je različita razdoblja rasta, ali je uvijek bilo prepoznatljivo po plodovima milosrđa u obiteljskom ozračju po uzoru na Svetu obitelj i na obitelj bogobojaznoga Tobije, kojega na životnome putu vodi i prati sveti Rafael. Naši korijeni su nerazdvojivi i svi veoma važni. Oni nam daju životni sok i, kao takvi, zaslužuju osobitu pažnju, istraživanje i poštovanje. Samo u unutarnjem životu – u duhovnome životu dotičemo milosti Srca Djeteta Isusa koje je toliko ljubilo ljude. Samo u dubokom unutarnjem životu dotičemo milosti Utemeljiteljeve karizmatske ljubavi prema spasenju duša i dostojanstvu svih ljudi. Samo u nutarnjem životu osjećamo uzvišenu božansku moć Presvetoga Trojstva. U našem unutarnjem životu živi osjećaj misterija bogobojaznosti. Moderno društvo teško  podnosi tu riječ. Ne razumije je. Bogobojaznost biva udaljavana najrazličitijim metodama iz života ljudi. To ozračje bez Boga se širi zadajući ozbiljne poteškoće u svijetu i u životima svih nas. Slaviti dan nastanka naše redovničke obitelji znači uprisutniti tolike ostvarene živote naših sestara te, u duhu molitve i zahvalnosti, tražiti od svetoga Rafaela da nas vodi, prati i liječi. Započinjemo molitvenu devetnicu koju su revno pripremile naše sestre. Svakoj od srca zahvaljujem za doprinos. S pogledom na milosrdni život sluge Božjega Josipa Stadlera, našega utemeljitelja, pripremile su razmatranja i molitve. Žarko smo ih, u hodočašću,  molile na Utemeljiteljevu grobu. Sakupile smo ih i uvezale u knjižicu kao svjedočanstvo na Utemeljiteljevu milosrdnu ljubav koja i danas po nama živi. Neka nam svima budu duhovna pomoć i poluče dobre plodove u nutarnjem životu svake od nas i svih koji budu molili i meditirali. U tim mislima želim svakoj, upravo od srca, milosrđem ispunjen život i ovogodišnji sveti spomendan osnutka drage Družbe!

Vaša, po Božanskom Djetetu Isusu i Bezgrješnoj Majci Mariji,

sestra M. Admirata Lučić,

provincijska glavarica