Split, 11. veljače 2026.

Svim sestrama u Provinciji sv. Josipa

Poštovane i drage sestre,

približava nam se vrijeme priprave za svetkovinu Uskrsa. To je vrijeme u kojem se na osobiti način želimo suobličiti našem Gospodinu Isusu Kristu, nasljedujući Ga u vršenju volje Očeve, u poniznosti. To iziskuje da se odreknemo svega onoga što nas priječi na tom putu, da bi mogli poput Njega odreći se samih sebe, uzeti svoj križ i ići za Njim. Da bi to postigli, sv. Ivan nam jasno kaže što nam je činiti: ^„Nemojte ljubit ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve. Jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju i oholost zbog imetka – ne dolaze od Oca, nego dolaze od svijeta. A svijet sa svojom požudom prolazi, a tko vrši Božju volju ostaje zauvijek.“(1Iv 2,15-17) Stoga „naša primarna zadaća, glavni cilj naših nastojanja mora biti preobrazba nas samih, naših srca, naših života. Koliko u tome uspijemo, toliko promičemo širenje Kraljevstva Božjega, jer čineći tako u isto vrijeme stavljamo se na raspolaganje drugima i još više pridonosimo širenju Kraljevstva Božjega.“ Da bi ovladale svojim  požudama i postilgle čistiću srca,  da bi postale gospodarice samih sebe, i oslobodile se sebičnosti i loših navika (Usp. KKC br. 2043) veliku nam pomoć pružaju: post, molitva i djela milosrđa. Jer, tko nije kadar sebi reći „ne“, nije slobodan čovjek, a samo slobodan čovjek može reći Bogu „da“. A kako kaže sv. Augustin: „Post pročišćava dušu, uzdiže um, podvrgava čovjekovo tijelo duhu, čini srce skrušenim i poniznim, raspršuje oblake pohote, gasi vatru požude i pali istinsko svjetlo čednosti.“
U današnje vrijeme, kad u svijetu vlada konzumerizam, materijalizam i hedonizam, post se gotovo gubi. Već je naš otac Utemeljitelj rekao da nema zapovjedi koja se lakše krši nego što je zapovijed o postu. Budući smo mi dio društva u kojem živimo, u napasti smo da se suobličimo svijetu, a ne Isusu Kristu. Zato je nužno bdjeti i moliti, kako ne bi upali u tu napast, te postiti i činiti djela milosrđa, kako bi postale gospodarice samih sebe.
Kad Isus poziva na obraćenje i pokoru, to se ne odnosi prvenstveno na vanjska djela pokore "kostrijet i pepeo", postove imrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru jer vanjska djela su posljedica obraćenja. Bez obraćenja srca, pokornička djela ostaju neplodna i lažna, čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve (Usp. KKC br.1430). 
Sveti Bazilije Veliki nalaže: ”Ne ograničavaj, međutim, vrlinu posta samo na ishranu. Istinski post nije samo odricanje od različite hrane, nego odricanje od strasti i grijeha: da nikome ne učiniš nepravdu, da oprostiš bližnjemu svome uvrede koje ti je nanio, zlo koje ti je učinio, dug koji ti je dužan. Inače ne jedeš meso, ali jedeš samoga brata svoga.”
Sveti Ivan Zlatousti je još konkretniji: „Post je promjena čitavoga našeg života, jer prava žrtva (smisao) posta nije suzdržavanje od mesa nego suzdržavanje od grijeha. Dakle, svatko tko ograničava post na uzdržavanje od hrane, taj zapravo ismijava i karikira post.  Ako postiš, pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe. Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime. Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavidan i ljubomoran. Dakle, ne trebaju samo usta postiti, već i oči i noge i ruke i svi dijelovi tijela također. Neka ruke poste, ostajući čiste od krađe i pohlepe. Neka noge poste, izbjegavajući puteve koji vode ka grijehu. Neka oči poste tako što neće pogled zaustavljati na tuđoj ljepoti i zamamnosti. Ne jedeš meso, zar ne? Ne bi trebao također ni proždirati zlo svojim očima. Neka ti i uši poste. Post slušanja sastoji se u tome da ne prihvaćaš lošega govora o drugima. Neka poste i usta od ružna i neprilična govora, jer opet velim, koja je korist ako s jedne strane izbjegavam piletinu i ribu, a s druge strane proždirem i meljem zubima i gutam svoga bližnjega? Onaj tko osuđuje i bogohuli isto čini kao da se najeo mesa brata svoga...“
Tijekom cijele povijest Crkve, post je prisutan u Crkvi. Sveti Bazilije Veliki je rekao da je post star koliko i čovječanstvo jer je dan kao zakon u raju, Adam i Eva su mogli jesti sa svih stabala osim sa stabla spoznaje dobra i zla. I upravo ta prva zapovijed 'da nisi jeo', je božanski zakon posta i umjerenosti. Jer „Iz raja smo izbačeni upravo zato što nismo postili. Dakle, postimo kako bismo se mogli vratiti u raj". I kao takav, post je jedan od lijekova kojim se ponovo stječe izvorno dostojanstvo našeg identiteta kao Božje djece. Crkva nas posebno poziva u vrijeme korizme da po primjeru Isusa koji  je prije svog javnog djelovanja proveo četrdeset dana u pustinji posteći od hrane, i mi postimo.
Naša nam Pravila nalažu da ne samo u vrijem korizme, već cijeli svoj život provodimo u samoprijegoru, i u tom duhu prihvaćamo odricanje volje,  poniženja, i osobito vježbamo svoju stalnu spremnost da služimo zajednici (Usp. Konst.116). Završiti ću s našim Ocem Utemeljiteljem: „Ili se Isus vara ili se svijet vara. Isus je odabrao što je najspasonosnije, a vi odabirete što On osuđuje. Što sad? Isus koji se ne vara niti može prevariti, odabrao je što tijelu ne godi, odabrao je post, dakle je puno bolje korisnije i spasonosnije za nas, da postimo. Tko drugačije uči, valja ga se kao zavoditelja na grijeh čuvati. Svijet se dakle vara kad odbacuje post. To jest ono, što mu ne godi. Ne dajte se zato od nikoga zavarati, nego se sjetite riječi našega Gospodina, koji govori: Tko svoj život ljubi, izgubit će ga (Iv 12,15.) Kome je ovo tijelo i život toliko sladak, da se neće ničega odreći, čim se gubi spasenje, on ne mari za vječnost. A tko mrzi svoj život, on će ga naći, jer tko god mrtvi što je puteno i što nas navodi na grijeh, naći će put koji vodi u život vječni. Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete (Rim 8,13.) Usmrćujte ih dakle postom, i bit ćete na stazi kreposti, koja vodi u nebo, a kamo nas sve po zagovoru Blažene Djevice Marije uveo Trojedini Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Amen“

Svakoj sestri želim plodnu korizmu da sve više postanemo kristolike. Za sve se moli, vaša u Malom Isusu,
s. M. Marija Banić, provincijska glavarica