Br. 81/2025.

Predmet: Pismo sestrama za Korizmu                                                                                                                                                                       Split, 27. veljače 2025.

                                              SVIM SESTRAMA U PROVINCIJI

„Sjetí se, čovječe, do si prah i da ćeš se u prah vratiti!“

Drage sestre!

Na početku korizme svećenik nam pepelom posipa glavu. To nije obični pepeo, to je pepeo koji nas poziva na unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje dobrih dijela. Pepeo označava našu grešnost i krhkost i da vjerujemo u uskrsnuće da ne smijemo prionuti uz dobra ovoga svijeta.

U Jubilarnoj godini pozvane smo razmišljati što nam Gospodin govori u Crkvi, preko svoje riječi koja nam se svakodnevno naviješta u Evanđelju, kao i u bratskom zajedništvu. „Obrati se i vjeruj Evanđelju.“ Vrijeme korizme je milosno vrîjeme na koje smo pozvane na istinsko obraćenje, svakodnevno, u malim sitnim stvarima iz ljubavi. Ne bojmo se uputiti s Isusom u Četrdesetodnevnu pustinju i biti kušane. Pođimo s Isusom u pustinju, predajmo mu svoje srce, uklonimo svaki gnjev, srdžbu, ljubomoru, zavist... Molimo Isusa da smekša naše srce, ponekad tvrdo i sebično i da nam dadne srce po srcu svome.

Sedam Isusovîh riječì na križu, neka nam budu poticaj za razmatranje ove korizme.

            „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“! Bog je oprostio i oprašta, Njegova dobrota je beskrajna, nema granica, računice. Oprostimo i mi kako bismo mogle ljubiti, čisto i bezuvjetno.

           „Još danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Krist pribijen na križ grli tebe i mene, cijeli svijet, te mirno obećava raj, otvara Nebo i dariva nam Vječnost. Gleda nas s križa svojim blagim pogledom i zove k sebi da živimo vječno u radosti. Zahvalimo Isusu za beskrajnu ljubav kojom nas ljubi. Bogu je stalo do našeg otkupljenja i spasenja više nego nama samima, darujmo mu svoje grijehe, obratimo se sa svih stranputica svome Bogu koji nas ljubi vječnom ljubavlju.

         „Ženo, evo ti sina!“ Tko je ta žena, Marija, ponizna djevica iz Nazareta kojoj dolazi anđeo i naviješta da će začeti i roditi Sina. Bog postade čovjekom i nastani se medu nama. Nazaret postade Kalvarijom, Isus Mariju i Ivana povjerava, svojoj Majci će dati sina, a svome prijatelju Majku. Isus Majku dariva Ivanu i nama. Marija je naša Majka koja nas ljubi i trpi u onima koji trpe, ona nas je rodila u bolima podno križa. Utecimo se i mi sestre Majci podno križa, neka moli za nas.

        „Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio!“ Kada je Krist bio razapet, sunce je uskratilo svoj sjaj, priroda se promijenila, sve je bilo mračno. Isus je za svaku od nas trpio. Kad smo s Njim svijetlo sja u našem srcu i tame nema nikakve. Zahvaljujmo svaki dan pred križem za neizmjernu Kristovu ljubav prema nama. Nauči me Kriste reći: „Ne moja, nego tvoja volja neka se vrši!”

       »Žedan sam!" Isus na krizu ne proklinje, ne prezire, nema ni prijekora, nego preko Njegovih usana dolazi jedan potresan vapaj: “Žedan sam“ Krist žeđa za nama, trpi na drvetu križa za nas, dariva se iz ljubavi. Uzvratimo svome Gospodinu ljubav u svakodnevnom darivanju.

       „Svršeno je!" Bitka je na Kalvariji dovršena. Njegovo je djelo dovršeno, a što je s našim? On stoji na vratima i kuca. Uzmimo križ i idimo za Njim. Hoće li naše djelo ikada biti dovršeno, ovisi o tome u kojoj ćemo mjeri živjeti Njegovim životom, postati drugi Krist.

       »Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!“ Gospodinov sedmi i posljednji vapaj s križa jest pogled unaprijed. Posljednje kapi krvi daje za naše otkupljenje. Kroz sve vrijeme stoji podno križa Marija koja prima svoga Sina u zagrljaj. Zagrljaj podno križa za Mariju je opet zagrljaj uz jaslice. Idimo k Majci koja nas grli kao svoga Sina.

                                         Poticaji

                   Svakodnevno klanjanje od pola sata za duhovna zvanja i dobar duh u Provinciji

                          (osim petka i nedjelje kad se uključujemo u župama no križni put).

                    Čitanje Konstitucija i Direktorija za vrijeme doručka, Sveto Pismo za vrijeme ručka.

                    Postiti od društvenih mreža (pazìmo što sve stavljamo na društvene mreže),

                   Postiti od gledanja kojekakvih filmova i seríja. Dati mjesta tišini.

                   Graditi naše zajedništvo u radu, kod stola i u rekreaciji.

                   Govoriti lijepe riječi, opraštati, graditi mir, uvažavati jedna drugu i darove koje nam je Bog dao. Zahvalimo Gospodinu za svaki novi dan koji nam dariva.

                   Gostoljubivost i milosrđe ne zaboravljajmo, (primanje gosta primanje je  Krista.  Budimo milosrdne kao što je Otac naš nebeski).

                Drage sestre, neka nam vrijeme korizme bude milosno vrijeme rada na sebi, s pogledom i srca na križ u radosnoj nadi uskrsnuća. Hranimo se Euharistijom, svetim sakramentima i Božjom riječi. Neka svi oni koji nas vide slave Oca koji je na nebesima. Budimo Veronike i Šimuni Cirenci u svojoj zajednici i svijetu koji pati, koji treba i vapi za našom molitvom i podrškom, treba našu pomoć u svakodnevnom nošenju križa. U svakodnevnom strpljivom nošenju križa, neka nas prati zagovor Majke Marije, koja nas kao svog Sina s puno nježnosti i topline prima u svoj zagrljaj. Bila s nama milost Duha Svetoga.

Neka nam je blagoslovljeno sveto vrijeme Korizme.

provincijska glavarica

s. M. Terezija Pervan