s. M. Marta (Elizabeta) Golec, prva članica Družbe sestara Služavki Maloga Isusa 

s. M. Marta (Elizabeta) Golec, rođena je u Trnovlju blizu Celja 26. listopada 1854., godine od oca Jozefa i majke Marije, rođ. Jozetin. 4. Veljače 1890. Godine došla je u nadbiskupsku ubožnicu Kuću Maloga Isusa u Sarajevo. 

S. Marta je bila prva djevojka koja se odazvala pozivu nadbiskupa Josipa Stadlera kojeg je uputio preko svog kanonika Antona Jegliča kasnije kneza – biskupa ljubljanskog - da nađe nekoliko dobrih i pobožnih djevojaka u Sloveniji, koje će se velikodušno žrtvovati i službu milosrdnih Samaritanki kod starica vršiti, odgajati siromašne djevojčice, po kućama siromašnim obiteljima obavljati djela milosrđa.

Ovaj poziv služenja je s. Marta prihvatila velikodušno. Svoj redovnički život započela je živjeti u nadbiskupskoj ubožnici u Sarajevu na sam dan osnutka Družbe sestara Služavki Maloga Isusa 24. listopada 1890., na blagdan sv. Rafaela arkanđela koga je Utemeljitelj Družbe nadbiskup Stadler izabrao za njezina prvog zaštitnika.

6. Siječnja 1883. položila je prve redovničke zavjete u Kući maloga Isusa u Sarajevu  a 25. ožujka 1907.g. položila je doživotne zavjete u Betlehemu u kući matici u Sarajevu.

U svome služenju u Družbi, s. Marta je crpila snagu iz molitve. Imala je doista dar molitve. Svaki dan je obavljala Križni put. Svako je jutro bila prva u kapelici pred tabernakulom. Tamo je navečer otpočinula od dnevnih briga i napora, a Isus ju je tješio i krijepio.

Voljela je jako Družbu i njezin podmladak. S velikim poštovanjem cijenila je nadbiskupa Stadlera i Utemeljitelja Družbe, te je o prvim godinama života Družbe i o Utemeljiteljevoj brizi za sestre i Družbu rado pričala sestrama.

S. Marta sama je pripovijedala: „Morala sam uhvatiti utemeljitelja prvi dan u mjesecu i to do 11 sati da izvučem malo novaca za hranu staricama i djeci. Poslije podne bi on bio 'čist', bez krajcera.“ Kad bi se u tim materijalnim nevoljama utekla u pomoć i savjet blagopokojnom Utemeljitelju znao bi on vedra lica izvaditi svoju novčarku i otvoriti je kao da hoće sipati iz nje novac. Budući da je bila prazna nastao bi smijeh, a utemeljitelj bi govorio: „Dragi Bog je davao, daje i davat će! Nebo i zemlju On je stvorio ni iz čega, ne bojte se, on se brine za vas.“ Zadovoljna i raspoložena dobivenom nadom vračala se s. Marta u Kuću Maloga Isusa, u nadbiskupsku ubožnicu.

Svoj redovnički život služenja provela je u Sarajevu u prvoj ubožnici u Kući Maloga Isusa, potom u Betlehemu – Kući matici Družbe, na Mladicama i u Katehetskom domu. Doživjela je 84. godine. Nakon kreposnog i mukotrpnog života i služenja slijedila je svetačka smrt. Na licu joj se čitala unutrašnja sreća. Poslije lijepe priprave na smrt predala je svoju dušu Bogu 23. svibnja 1939.g. Sahranjena je na groblju Koševo u Sarajevu.