Rođena je 17. srpnja 1868. godine u Tišeku (Tisch) – Christianberg u Češkoj, od oca Matije i majke Marije rođ. Nachlinger. Primljena je u Družbu 4. kolovoza 1900., te je iste godine, 7. listopada započela kandidaturu, a pripuštena je u novicijat 6. siječnja 1901. Položila je privremene redovničke zavjete 6. siječnja 1902. godine, a doživotne 6. siječnja 1908. godine.[1]

O njezinom djetinjstvu i mladosti jedva da se što znade, jer je malo govorila o sebi i svojima, skoro ništa. Došla je u Družbu u zrelijoj dobi, puna oduševljenja da se posveti Bogu i bližnjemu. Njezina prva revnost nije ju ostavila do zadnjega časa života. Ono što je za vrijeme njezina cijelog života  upadalo u oči čitavoj zajednici jest velika ljubav prema Bogu i vjerno obdržavanje redovničkih Pravila i običaja.

Njezin duhovni život teško je zbiti u malo redaka. Blagopokojni otac Utemeljitelj ju je osobito cjenio. Jednom zgodom prije izbora za generalnu poglavaricu, godine 1917., rekao je na Mladicama sestrama: „ Ja znam tko je Krescencija. Birajte je prvi put, birajte je drugi put, birajte dok bude živa“. Bila je tri puta birana za generalnu poglavaricu Družbe (1913. – 1925 i 1931. – 1937. godine).

U saobraćaju je bila vrlo prijazna, uvijek blago nasmješena. Šutnju je držala svetačkom strogošću i ustrajnošću. Ljubila je siromaštvo do u tančine. Nada sve je volila Družbu i nastojala čitav život da se u njoj održi dobar duh, posebno obzirom na siromaštvo, klauzuru i vršenje Konstitucija. Sama je u svemu bila točna i uredna.

Majka je Krscencija bila uzor u poslušnosti i revnosti. Sestre su govorile da je majka Krescencija živo Pravilo. Njezina revnost je bila poznata svima. Nikada nije gubila vrijeme. Marljivost je njezina bila svima poznata. Uza sve poglavarske dužnosti, prevela je s njemačkog jezika dva životopisa: jedan svete Krescencije, a drugi svete Andjele. Kao vrhovna glavarica  svakodnevno je dolazila u rekreaciju s ručnim radom u rukama. Plela je sestrama rupce i čarape. Zadnjih šest godina bolovala je od skleroze. Ni tada nije imala nikakvih zahtjeva, sve je primala sa zahvalnoću. Umrla je u Vinkovcima 2. kolovoza 1957. godine, i na tom groblju je pokopana.[2]

Draga majko Krescencijo, koja si toliko ljubila Družbu i svoje sestre moli za nas kod Gospodina. Počivaj u miru Njegovu.

[1] Matična knjiga sestara Služavki Malog Isusa, Redni broj 53., str. 7., Arhiv Družbe i sarajevske Provincije BZBDM.
[2] Usp. Knjiga umrlih sestara, U spomen našim pokojnim sestrama, (priredila s. A. Bičvić), ciklostil, Vrhovna uprava Družbe, Zagreb 1981., mjesec kolovoz., str. 12.-13., s. Krescencija Zwifelhofer.