U Godini posvećena života i 125. obljetnici Družbe zahvalnom molitvom sjećale smo se naših  pokojnih sestara koje su u vremenu II. Svjetskog rata i komunizma svjedočile vjeru, nadu i milosrdnu ljubav.

S molitvom na usnama sjećamo se svjedočanstva milosrđa i bezgranične kršćanske ljubavi s. M. Gaudencije – Fanike Šplajt koja podnese smrt strijeljanjem, te snagu milosrđa i Bogu posvećena života, očitovanu u životu naših triju sestara - s. M. Teofanije Marije Džaja, s. M. Tarsile Ivanke Turić i s. M. Blanke Kate Bekavac (1) - koje pobijediše strah od patnje, progonstva, mučenja i zatvora, te posvjedočiše snagu vjere u Krista.

U knjizi koju je izdala naša Družba pod nazivom Vez ljubavi u tkanju jedne povijesti u povodom 100. obljetnice Družbe navodi se da su u različitim vremenskim razmacima bile zatvarane četiri sestre Služavke Maloga Isusa: Blanka Bekavac, Franciska Lozić, Ignacija Škorić i Maksimilijana Petrić. Sve četiri su bile osuđene na teški prisilni rad. (2) Sestre u sjećanjima spominju i mladu sestru Brigitu Jurković. Ona i s. Franciska Lozić su izlaskom iz zatvora napustile Družbu.  te nisu uvrštene u knjigu pokojnih sestara Služavke u domu očevu, koja je tiskana u Zagrebu 2011. godine. (3)                             

Prošle godine u molitvenoj devetnici Svetom Rafaelu sjećanjem na svjedočanstvo vjernosti Kristu i Evanđelju naših četiriju sestara, molile smo s vjernicima za ljude današnjeg vremena, za milosrđe i praštanje među ljudima, (...) za žrtve nasilja i ljudske mržnje, rata i nepravednih osuda, (...) za mir i Kristovu ljubav u srcu svakog čovjeka.  (4)

Danas se, nanovo, sjećamo naših pokojnih sestara koje su nam ostavile primjer svetosti života u milosrđu i ljubavi prema Djetetu Isusu utjelovljenom u liku čovjeka patnika, prognanika, osuđenika, zatvorenika i svih ljudi u nevolji. Sjećamo se njihove opredijeljenosti za Krista do smrti, smrti na križu. Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom nije mene dostojan, kazao je Isus. Sestre su nam ostavile svjedočanstvo prihvaćanja križa i njegovih posljedica, osvijetlile su vrijednost i smisao kršćanskog milosrđa u Bogu posvećenom životu.

U ovoj Godini Božjega milosrđa želim da nam životna priča naših pokojnih sestara bude primjer sveta života u nasljedovanju Krista u milosrđu i kršćanskoj ljubavi prema svakom čovjeku od Boga stvorenom i po Kristu otkupljenom.

Mi, služavke Maloga Isusa, po redovničkom posvećenju odazvale smo se izbližega slijediti Krista; svjedočiti i pokazivati ljudima milosrdno lice Boga koji se utjelovio u Isusu Kristu i postao naš Emanuel – Bog s nama. Žarom zanosa u služenju Djetetu Isusu odazvale smo se očitovati lice i srce milosrdne ljubavi Djeteta Isusa. Izdvojit ću četiri od nas – pokojne služavke milosrdnog srca Djeteta Isusa – koje ne dvoumeći, izložiše život za dobro bližnjega.
 

Footnote:

1. Usp. Skupina autora, Služavke u domu Očevu, Pokojne sestre Družbe:1890.-2011, Zagreb, 2011., str. 186.-187.; 577.-578.; 561.-562.; 262.

2. Usp. Skupina autora, Vez ljubavi u tkanju jedne povijesti, Zagreb, 1990., Bilješke br. 46., str. 103.

3. s. M. Franciska (Lucija) Lozić, kći Nikole i Mare Stanić, rođena 1912. godine u Gradačcu, s prebivalištem u Kasindolu, srez Sarajevo, časna sestra, pismena, sa završenom djevojačkom školom, nalazi se u istražnom zatvoru u Sarajevu od 25. juna 1945. godine. Osuđena je na kaznu gubitka narodne časti u trajanju od 3 godine te na kaznu teškog prisilnog rada u trajanju od 1 godine. U kaznu teškog prisilnog rada uračunava se već izdržani istražni zatvor od 25. juna 1945. godine. (Usp. Presuda, Broj SNČ:106/1945. Sud Narodne časti Federalne BiH, Vijeće u Sarajevu, 13. jula 1945.) Istupila je iz Družbe 1973. godine i otišla u Njemačku. Arhiv Družbe (ZG)

s. M. Brigita (Ivana) Jurković, rođena je 12. rujna 1922. godine u Studencima, BiH, od roditelja Ivana i Mare rođene Gašpar. U Družbu je stupila 30. 8. 1938. godine u Sarajevu. U novicijat je ušla 5.1.1940. godine u Sarajevu. Prve zavjete je položila 6. 1. 1941. godine u Sarajevu. Za vrijeme drugog svjetskog rata uhićena je u Osijeku 1.7.1945. godine. Osuđena je na 15 godina robije s prisilnim radom i 7 godina gubitka svih političkih i građanskih prava. Nakon istražnog zatvora u Osijeku i osude, kaznu je izdržavala u logoru za žene u Požegi. Puštena je na slobodu pod uvjetom, 3. 9. 1953. godine. Nakon izlaska iz zatvora istupila je iz Družbe. Arhiv Družbe (ZG)

4. Usp. Skupina autora: Devetnica u čast sv. Arkanđelu Rafaelu: u jubilarnoj 125. obljetnici osnivanja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, priredila s. Ana Marija Kesten, Sarajevo-Zagreb, 2015., str. 35.-51.