†  30. 6. 1945., Jazovka

Sestra Gaudencija, krsnim imenom Fanika, rođena je u Desiniću, u Hrvatskom zagorju, 14. veljače 1911., od oca Jurja i majke Uršule, rođene Boršić. S našim sestrama se upoznala u zavodu „Antunovac“ gdje je bila više godina gojenica zajedno sa svojom sestrom, našom s. Inocencijom. U Družbu je stupila 20. 1. 1931. g. i nastavila školovanje u bolničkoj školi u Zagrebu. Nakon završena školovanja dolazi u Sarajevo, u Betlehem, ulazi u novicijat i biva obučena 5. 1. 1935. Privremene svete zavjete položila je na blagdana Bogojavljenja, 6. siječnja 1936., a doživotne 6. siječnja 1942. godine. S 34 godine života i 9 godina Bogu posvećena života završila je ovozemaljski hod u Jazovki zajedno s ostalim osuđenicima na smrt, 30. lipnja 1945.

Svjedočanstvo evanđeoske uslužnosti i milosrđa

Kroz 9 godina redovničkog života vršila je apostolsku službu u našim samostanima u Vinkovcima, u kući matici u Betlehemu – Sarajevo - i u Zavodu Antunovac u Zagrebu. U redovničku zajednicu unosila je često veliki humor, koji je mnoge privlačio i osvajao. Znala je lijepo pjevati i svirati. U Zavodu Antunovac vodila je crkveno pjevanje. Bila je stroga i zahtjevna, ali voljena od djece i sestara. Zadnjih godina redovničkog života radila je kao prefekta i odgojiteljica djevojčica u Zavodu Antunovac u Zagrebu. Ujedno je pomagala i sestri predstojnici u njezinim poslovima.

Sestra Čedomila Čajko u svom svjedočanstvu o s. Gaudenciji je zapisala: "Kanonska šutnja se uvijek držala, a molitva u kapeli nije se propuštala. … Od naših sestra sam čula, da je otišla, udaljila se iz 'Antunovca' kod svoje sestre Marice koja je živjela u Zagrebu i obadvije su dospjele u zatvor. Marica je puštena nakon mjesec dana, a s. Gaudencija je završila u 'Jazovki'." S 34 godine života i 9 godina Bogu posvećena života završila je ovozemaljski hod u Jazovki zajedno s ostalim osuđenicima na smrt. 

Sestra Virgina Ninić i sestra Paula Šarić zapisale su u svome svjedočanstvu da je uvijek bila spremna učiniti uslugu svakome. Kolika na  „cijenu“ i posljedice usluge nije gledala. Odlučuje se biti znak i objava Božjega milosrđa u vremenu rata, progona, mučeništva, … , kada je teško činiti dobro i ostati pravedan. Milosrdnim srcem odgovarala je na patnju smrtnih osuđenika dajući im hranu, odjeću, novac i utočište. Ubrzo i sama postaje dionica njihove „nesreće“:„Neko vrijeme bila je zatvorena, a onda je, … 30. lipnja 1945., na smrt strijeljanjem osuđena, … radi nedopuštena skrivanja i pomaganja ustaških vojnika.

U njezinu životu poziv Evanđelja: Budite milosrdni, kao što je Otac Vaš milosrdan.(Lk 6,36), i pouka Utemeljitelja sluge Božjega Stadlera: Krist je put istina i život.“ Zato treba da za njim kao za svojim kraljem idemo  jednako na Golgotu kao na Tabor; jednako na križ kao u blagovaonicu; jednako u smrt kao u život; jednako na ruglo kao i na počast., nalaze svoje ostvarenje. Djelima milosrđa odgovarala je na poziv Evanđelja.

U Desiniću, na blagdan sv. Jurja mučenika, zaštitnika župe, 23. travnja 2016. pred župnom crkvom otkriveno je spomen–obilježje žrtvama komunizma s. M. Gaudenciji Šplajt i vlč. Franji Valentiću. U Svetoj godini milosrđa ovaj događaj ostat će kao trajna uspomena i poziv na kršćansku ljubav, opraštanje i molitvu za sve mučenike hrvatskog naroda.
 

Izvori i literatura:

- Matična knjiga sestara Služavki Maloga Isusa, broj 440., str. 55., Arhiv Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, Zagreb, ADZ.
- s. Č. Čajko, Moja sjećanja na s. Gaudenciju, Zagreb,  22. V. 2012., APZ.
- Miris ljubica, S. M. Gaudencija Šplajt, broj 140., ADZ.;
- Skupina autora, Služavke u domu Očevu, Pokojne sestre Družbe: 1890.-2011., Zagreb 2011., str. 186.-187.
- č. s. Marina Piljić, Izreke sluge Božjega Josipa Stadlera, Sarajevo 2004., str. 22.
- http://www.ssmi.hr/site/clanak/u_desiniu_otkriveno_spomen_obiljezhje_sestri_gaudenciji_shplajt_i_i_sveenik