†  12. prosinca 1964., Sarajevo

Rođena je 22. srpnja 1891. godine u Čardaku kod Modriče od oca Ive i majke Ivke, rođ. Lozić. U Družbu je primljena 6. siječnja 1915., pripuštena u novicijat 6. siječnja 1916. Položila je privremene redovničke zavjete 19. ožujka 1918, a doživotne 6. siječnja 1924. godine. Presudom Vojnog suda, 3. 2. 1945. godine u Bugojnu, osuđena je na kaznu robije od tri godine i gubitka građanske časti u trajanju od tri godine.  Nakon izdržane kazne u trajanju od jedne godine i pet mjeseci uslovno je otpuštena iz zatvora 28. 6. 1946. Umrla je 12. prosinca 1964. godine u Sarajevu.

I sama slaba i nemoćna, brinula se za nemoćne i slabe

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta najviše je radila na našim ekonomijama. Bila je vrijedna, savjesna i požrtvovana. Voljela je jako našu Družbu i za nju se nesebično žrtvovala. Obavljala je službu kućne ekonome i zamjenice predstojnice. Ljeti je radila teške poljske poslove, a zimi je hodala u prošnju za naša sirotišta. Presudom Vojnog suda, 3. 2. 1945. godine u Bugojnu, osuđena je zbog krivičnog djela iz čl. 14 UOVS-a s krivnjom da je bila u službi neprijatelja, kao špijun i dostavljač, šireći neprijateljsku propagandu razarala narodnu vojsku, pa se radi toga smatra narodnim neprijateljem i osuđena je na kaznu robije od tri godine i gubitka građanske časti u trajanju od tri godine.  Kaznu je izdržavala od 28. 1. 1945. do 28. 6. 1946. godine u Drvaru i Zenici. Nakon izdržane kazne u trajanju od jedne godine i pet mjeseci uslovno je otpuštena iz zatvora 28. 6. 1946.

Izlaskom iz zatvora, u 55. godini života, nastanila se u Sarajevu, u kući Družbe, na Kovačićima u Ljubljanskoj ulici br. 3/a. Živjela je u velikoj oskudici, a radi iznemoglosti i slabosti, radom nije mogla sebe uzdržavati. Jedno vrijeme u vrtu je sadila povrće i od toga živjela. Kada su vlasti oduzele vrt izrađivala je krunice, ali i od toga se nije mogla uzdržavati. Mnogo je patila, a uza sve to obilazila je slabe i bolesne po gradu. I sama slaba i nemoćna, nije napuštala onih koji su bili nemoćniji i bolesniji. Njezin brat svećenik pomagao ju je u hrani.

U tihom svjedočenju bez riječi, živjela je istinu koju zapisa sluga Božji Josip Stadler: Križ mora biti obilježje za svaki naš korak na putu savršenosti. Umrla je u kući na Kovačićima od bolesti srca 12. prosinca 1964. godine,  u 73. godini života. Pokopana je na groblju Koševo.

Posvećenje Bogu živjela je u skrovitosti i skromnosti života nošena nadom i snagom vjere koja nadilazi zlo i patnju. Vjerujući da: Patnje i tegobe ovoga svijeta, ako se smatraju kao odredbe Božje, nisu nikakvo zlo. One dolaze od Boga, vode nas k Bogu i čine nas dionicima nebeskih dobara,  kako je ranije kazao sluga Božji Josip Stadlera.
 

Izvori i literatura:

- Skupina autora, Služavke u domu Očevu, Pokojne sestre Družbe: 1890.-2011., Zagreb 2011., str. 262.
- Knjiga umrlih sestara, S. M. Blanka Bekavac, prosinac, str. 8.
- č. s. Marina Piljić, Izreke sluge Božjega Josipa Stadlera, Sarajevo 2004., str. 33.