Sarajevska Provincija Družbe sestara Služavki Maloga Isusa izgradila je malom Isusu, za 123. rođendan Družbe, novo prebivalište u Voćinu. U četvrtak 24. listopada 2013., požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje blagoslova kućne kapele i novoizgrađenog samostana Sv. Rafaela u Voćinu. Na samome početku Biskup je uputio riječi pozdrava vrhovnoj glavarici Družbe s. M. Radoslavi Radek, provincijskoj glavarici s. M. Admirati Lučić, sestrama koje su nekada djelovale Voćinu, kao i onima koje sada djeluju u toj župi. Svima je čestitao dan utemeljenja Družbe, te se prisjetio preseljenja sestara i velike skupine vjernika iz Letnice na Kosovu u Voćin. Podsjetio je kako se ove godine napunja 20. godina od kakao sestre Služavke Maloga Isusa žive i djeluju u Voćinu. Podsjetio je kako sluga Božji nadbiskup Stadler uvelike povezuje požešku biskupija i sestre Služavke Maloga Isusa, budući da se Utemeljitelj Družbe duhovno oblikovao u požeškom Orfanotrofiju.

Biskup je potaknuo sestre i vjernike koji su došli na blagoslov samostana da u svemu nastoje prepoznati Božju providnost, te poručio: "Blagoslivljamo ovu kapelu i samostan u toj svijesti i namjeri, da u njima po molitvi sluge Božjega i po zagovoru svetih anđela Božja prisutnost bude tako snažna te sestre koje se ovdje budu okupljale nikad ne postanu duhovno nemoćne, nego snagom odozgor žive svoje posvećenje".

U svojoj homiliji biskup je istaknuo kako nam Božja objava svjedoči da postoje anđeli, a imena koja im navodi Sveto pismo potvrđuju da su oni bića najtješnje povezana s Bogom te je pozvao nazočne da danas u ovom novom samostanu i kapeli ispovjede vjeru u Boga velikoga, uzvišenoga, nedohvatljiva, stvoritelja, svedržitelja koji se očitovao u stvaranju anđela, duhovnih bića, i čovjeka duhovno-tjelesnog bića. Polazeći od naviještenog ulomka iz knjige o Tobiji, biskup je istaknuo da se anđeli pojavljuju kao tiha pratnja ljudima na njihovom životnom putu, da im je služba blagoslivljati Boga i poticati na to svakog čovjeka. "Kad iz nutarnjeg uvjerenja počnemo hvaliti, slaviti i blagoslivljati Boga, to je anđeosko djelo u nama, to je prvo što treba činiti i u ovom samostanu i ovoj kapeli", kazao je biskup. Istaknuo je kako navedeno čitanje pored spomenutoga anđelima pripisuje poticaje ljudima da dijele milostinju, poste, mole i pokapaju mrtve. "Kad postanemo iznutra uvjereni, čujemo anđeoski šapat i želimo živjeti dobrotu, plemenitost, uslužnost, davati milostinju, postiti i moliti, to postaje anđeosko služenje", zaključio je biskup i dodao da je to zadaća koju valja ostvarivati i u novom samostanu. Potom je kazao kako se anđeo Rafael u čitanju nadalje predstavlja kao služitelj ljudskog zdravlja te da mu ime prevedeno na hrvatski znači "Bog je izliječio" i dodao da je otvaranje ljudskog ranjenog srca Bogu da ga on izliječi to još jedna anđeoska zadaća koju valja ostvarivati u novom samostanu. Daljnje anđeosko služenje ljudima po Knjizi Tobijinoj, nastavio je biskup, jest njihovo prenošenje naših molitava Bogu. "Oni su molitelji s nama, daju našoj molitvi onu snagu blizine koju oni žive prema Bogu", kazao je biskup i spomenuo da je to još jedno anđeosko djelo koje valja ostvarivati u novom samostanu. Na temelju dnevnog evanđelja biskup je podsjetio da će Isusa na drugom svome dolasku u slavi kada će dodijeliti svakom čovjeku po njegovim djelima, pratiti anđeli kao svojevrsni bilježnici i knjigovođe onoga što smo tijekom života činili na njihov poticaj ili ga prezreli, očitovat će nas kao one koji su u svom životu bili blizu ili daleko Isusu Kristu. Biskup je pozvao nazočne da mole svete anđele kako bi im pomogli činiti ono na što ih potiču svojim služenjem. "Želim svima da s velikom osjetljivošću prema svetim anđelima nastojite živjeti po vjeri u Isusa Krista te primite njegovu nagradu, najprije sestre u ovom samostanu, a onda svi mi drugi", kazao je biskup. Istaknuo je kako je sluga Božji Josip Stadler utemeljujući Družbu na blagdan sv. Rafaela zacijelo želio da svaka njegova sestra bude anđeo jedna prema drugoj i prema onima kojima su poslane služiti. "Molimo danas zajedno da u vama uvijek bude dovoljno te snage, svjetla, ponosa i zanosa gdje god bile, napose ovdje u vašem i našem Voćinu. Neka Isusova Majka pomogne da tako bude", zaključio je biskup.

Uslijedio je blagoslov oltara na kojem je prvi puta u novoj samostanskoj kapeli slavljena euharistija. Pri svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio redovnicama za svakodnevno prinošenje Bogu žrtve vjernosti, nazočnim svećenicima iz Slatinskoga dekanata na čelu s arhiđakonom Vladimirom Škrinjarićem i onima koji su došli iz daljega, među kojima je prijašnji voćinski župnik Željko Strnak i župnik iz Čardaka Pavo Kopić, te domaćem župniku Mladenu Štivinu za sve ono što svakodnevno čini u suradnji sa sestrama. Zahvalio je i Predragu Filiću, načelniku voćinske Općine, i svima drugima koji su svojim sudjelovanjem na slavlju iskazali potporu redovnicama u Voćinu.

Nakon misnog slavlja načelnik općine Voćin – gospodin Predrag Filić – počastio je sve nazočne ručkom u Hrvatskom domu u Voćinu. Tijekom zajedničkog druženja u Hrvatskom domu Biskupa i sve nazočne pozdravila je provincijska glavarica – s. M. Admirata Lučić – koja je kazala da je sestrama uvijek bila želja biti u blizini maloga Isusa, od Njega crpiti snagu, od Njega učiti, te ono što od Njega nauče prenijeti ljudima kojima su poslane. Istaknula je kako je s tom nakanom zajednica došla u Voćin. Svoju zahvalnost izrazila je sadašnjem voćinskom župniku preč. Mladenu Štivinu, kao i svim dosadašnjim župnicima ove župe, koji su svojim djelovanjem u župi Voćin bili utkani u poslanje zajednice. Svoju zahvalnost izrekla je i sestrama koje su do sada služile u Voćinu, te podsjetila kako su sestre u svom djelovanju bile uključene u pomoć obiteljima i djeci. Izrazila je svoju zahvalnost socijalnim centrima na području županije koji su bili velika pomoć i podrška sestarskom djelovanju. Provincijska se glavarica na poseban način spomenula sestare koje su rodom iz Letnice, a koje su duboko vezane s ovim krajem, jer su zajedno sa svojim obiteljima prešle kalvariju prijelaza mnogim granica. Kazala je da su one živi znak vjere naroda koji se nastanio u Voćinu. Kazala je da je novoizgrađeni samostan u Voćinu znak zahvalnosti naše redovničke zajednice Bogu za zvanja koja nam je podario. Svoju zahvalnost uputila je i sestrama koje sada djeluju u Voćinu. Napomenula je da su one sada tu da svjedoče i da u ime svih sestara budu prisutne kao moliteljice, tješiteljice i kao pomoćnice onima koji su u nevolji. Provincijska je glavarica zahvalila izvoditeljima radova, obitelji Pukanić koja je na ovom mjestu imala svoju obiteljsku kuću, kao i svima koji su dali svoj doprinos. Pri kraju svoga govora provincijska je glavarica napomenula da je najveća želja ove redovničke obitelji biti uz bolesnike, uz one koji najviše trpe, koji su tužni, žalosni i napušteni. Svoj govor završila je riječima: „Možete biti sigurni da, dok bude sestara Služavki Maloga Isusa, nitko tko trpi neće biti sam.“

Nakon govora provincijske glavarice nazočnima se obratila vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava Radek koja je izrazila je svoju radost i zahvalnost Bogu za blagoslov novog samostana. Svoju zahvalnost uputila je ponajprije požeškom biskupu za sve ono što čini za sestre, te je pozdravila sve svećenike i dobročinitelje ove zajednice. Posebni pozdrav i čestitke uputila je provincijskoj glavarici s. M. Admirati Lučić. Izrazila je svoju radost što sestre žive i djeluju pod okriljem Gospe Voćinske, te zahvalila sestrama za svaku žrtvu i zaželjela da budemo anđeli jedne drugima. Na kraju svoga govora potaknula je sestre da budu prepoznatljivo po svojoj ljubavi.

Svoju riječ nazočnima je uputio načelnik općine Voćin – gospodin Predrag Filić – koji je ponajprije zahvalio sestrama za prisutnost i djelovanje u Voćinu. Pozdravio je časnu majku i provincijsku glavaricu, te istaknuo da je blagoslov sestarskog samostana radosni događaj kako za sestre, tako i za svaku obitelj općine Voćin koja je uvelike povezana za sestrama.

Na kraju slavlja svoju riječ i radost izrazio je požeški biskup potičući sestre i sve nazočne da uvijek osluškuju što je Božje, što Bog hoće, gdje nas hoće i kako nas hoće. Zahvalio je sestrama za prisutnost i djelovanje u Voćinu, te podsjetio na važnost prisutnosti i djelovanja Stadlerovih duhovnih kćeri u požeškoj biskupiji koja je u Stadlerovom životnom hodu itekako važna. (ljm/kta)