˝Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.˝ (Iv 11,19-27).

U Cisti Velikoj je u nedjelju 5. srpnja ove godine, u 86. godini života, predan u volju Božju, okrijepljen svetim sakramentima, sklopio svoje umorne oči i blago se u Gospodinu preselio u vječnu domovinu, moj dobri i plemeniti otac Ivan Rojnica (Vorić).

Bio je zahvalan Bogu što je bio okružen ljubavlju, pažnjom i molitvom svojih najmilijih, i tako je proveo i posljednje dane ovozemaljskog života.

Zahvalna sam Bogu što sam mogla uz mog dragog oca u zadnjim danima njegova života, pružiti mu potrebnu njegu i biti prisutna njegovom prelasku u vječnost. Hvala na razumijevanju sestrama u samostanu sv. Ane i provincijalki s. Tereziji Pervan koja mi je omogućila da budem uz oca i pružim mu sve potrebno.

Ponosna sam na svoje uzorne roditelje oca Ivana i majku Nediljku. Zahvalna sam im što su me odgajali u vjeri i podržali u odluci da budem redovnica. Njihove zajedničke obiteljske molitve davale su mi snagu u mom životu i radu, u mom predanju Isusu i bližnjima. Moj otac živio je kršćanski, katolički. U tom duhu sa svojom suprugom i našom majkom Nediljkom odgojio je nas četvero djece: Mariju, Matu, Antu i mene s. Brigitu. U vrijeme njegove odsutnosti zbog rada u Sloveniji i Njemačkoj nas djecu odgajala je majka i baka, a on se trudio da svojim radom priskrbi potrebno za obitelj. Ni njemu, ni baki i majci nije bilo lako. Život im nije bio lagodan, ali uz pomoć Božju i uz molitvu sve se izdržali. Neizmjerno je volio nas svoju djecu, a onda djecu svoje djece, svoju unučad: Sunčicu, Ivanu, Ivana, Marka, Brigitu, Anu, Josipa i Jelenu. Unučad su mu bili uvijek pri ruci u njegovoj bolesti i velika utjeha u teškim životnim situacijama. Bio je sretan što je doživio i djecu svoje unučadi: Karla, Luku, Klaru i Anđelu. Hvala dragom Bogu koji nam je darovao ovakvog oca, koji je bio stožer naše obitelji, oslonac i uzor vjere, dobrote i poštenja. Snagu vjere crpio je u molitvi. Duboko je vjerovao da uz pomoć Krista može sve podnijeti i križ života nositi. Bio je uvijek bogobojazan, pošten, radišan, odan Bogu, Crkvi i bliz ljudima.

Na vječni počinak ispratili smo našeg dragog oca Ivana u utorak 7. srpnja u rodnoj Cisti Velikoj. Svetu misu predvodio je mjesni župnik don Augustin Radović uz prisustvo desetak svećenika. Sestra Mirta Lišnić predvodila je pjevanje s prisutnim sestrama Služavkama Malog Isusa.

Zahvaljujem  svima koji su došli ispratiti moga oca na vječni počinak.

Gospodin, kojemu je moj otac vjerno služio u obiteljskom životu, kao dobar čovjek i uzoran vjernik, neka mu bude vječna nagrada na nebesima.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna svjetlila njemu!

Zahvalna s. M. Brigita Rojnica