Dan posvećenog života okrunili smo svečanim Euharistijskim slavljem u Zagrebačkoj katedrali, koje je predvodio mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, u koncelebraciji s mons. Mijom Gorskim biskupom i predsjednikom HKVRPP-a, fra Jurom Šarčevićem te drugom braćom svećenicima.

Biskup Valentin Pozaić se u propovijedi osvrnuo na radost života koju nam i papa Franjo često naglašava kao neizostavan element našega poslanja. Otac Nebeski obdario je čovječanstvo svojim Sinom, došlo je vrijeme radosti svima koji su ga iščekivali. Naš je život svjedočanstvo ljepote pripadnosti Bogu. Svijetlo koje nam je povjereno ne služi da ga sakrijemo, već da obasja i zagrije svijet, da bude svjedok drugačijeg rada, djela, života. Svaki je dan Svijećnica, susret s Gospodinom i Njegovom Majkom –upravo je to izvor zahvale, nade i hrabrosti za potpuno darivanje.

Na kraju sv. Mise, nakon Molitve za obnovu redovničkih zavjeta, fra Jure Šarčević se zahvalio mons. Valentinu Pozaiću i u ime redovnika i redovnica čestitao mu desetu obljetnicu biskupskog ređenja.

Neka nam je svima blagoslovljena ova milosna godina posvećenog života, a u srcima neka iz dana u dan raste radost zbog 125 godina u kojima je naša Družba širila i širi granice mogućnosti i ljubavi.

Provincijalna glavarica s. M. Katarina Penić-Sirak je sestrama čestitala Dan posvećenog života slijedećim riječima:

Drage sestre!

Svjetlost siđe od Boga,
rođena da nas otkupi, sam Sin Božji, Isus Krist.
Krštenjem smo po Kristu svi Bogu posvećeni i postajemo sveti izabrani Božji narod.
Po zavjetima i mi smo svoj život posvetile i darovale Bogu.
Starac Šimun je svojim očima otkrio Boga u malom Djetetu,
a mi Njegove služavke pozvane smo u tom Djetetu svaki dan prepoznavati Boga,
biti njegovo svjetlo i posebno radost drugima.

Ove godine blagdan Svijećnice nam je
na poseban način darovan prema odluci pape Franje.
Ne samo taj dan nego od 30. studenog 2014. godine pa sve do 2. veljače 2016. godine. 

Papa želi da se sa zahvalnošću spomenemo nedavne prošlosti,
s nadom prigrlimo budućnost i sa strašću živimo sadašnjost...
poziva nas da budemo radosne, hrabre...
Najljepši je to i najprikladniji način da u poniznosti zahvalimo Bogu
na daru života i preko redovništva prikažemo mu sebe.
U tom predanju Bog nas zapravo poziva na puninu života
i pomaže nam da ga živimo radosno.

U takvoj radosti predanja zahvalimo Bogu za prošlost, molimo snagu za sadašnjost
i u zajedništvu slavimo Božju ljubav do slijedeće Svijećnice.
Radosnim, sestrinskim pozdravom svim sestrama,
novakinji, postulantici i kandidatici
čestitam ovogodišnji blagdan Svijećnice