Zahvaljujući dragome Bogu te dobročiniteljima, koji pomažu Stadlerov Dječiji dom “Egipat” u Sarajevu, dvanaestoro djece sa sestrama odgojiteljicama Klarom Jerković i Sandrom Kapetanović, Služavkama Malog Isusa, šestu godinu zaredom proveli su mjesec kolovoz na moru, u crnogorskom gradu Baru. Podijeljeni u dvije grupe, sestre s djecom koriste odmor za duhovnu i tjelesnu okrjepu od naporne školske i odgojiteljske godine u Sarajevu. I ove godine su sa sestrama i djecom boravili volonteri-dobročinitelji g. Tvrtko i gđa. Ljuba Barnjak koji ih materijalno i duhovno pomažu,te tijekom godine rado dijele svoje vrijeme sa štićenicima.

Ove godine, osmoro djece od jedne do šesnaest godina sa s. Klarom i g. Tvrtkom bili su u jednodnevnoj posjeti Kotorskoj biskupiji gdje su posjetili znamenitosti Boke Kotorske i uživali u prekrasnom danu, u pratnji kandidata za svećenika Kotorske biskupije bogoslova Ivana S. Vukčevića. Dan je započeo obilaskom kotorskog Staroga grada, biskupskog dvora i katedrale sv. Tripuna u kojoj se, osim srednjevjekovnog sakralnog prostora, nalazi relikvijari s moćima nebeskog zaštitnika Kotorske biskupije i naslovnika stolne crkve sv. Tripuna, mučenika iz trećeg stoljeća, te muzej u kojem je izložen samo mali dio blaga biskupije: liturgijsko posuđe, pokaznice, staro misno ruho, liturgijske knjige, ikone te kipovi i drugi artefakti. Nakon posjete katedrali, slijedio je pohod crkvi Sv. Marije od Rijeke, poznatije kao crkva bl. Ozane Kotorke, crnogorske blaženice čije se neraspadnuto tijelo čuva i štuje u staklenom sarkofagu u istoj crkvi. Nedaleko odatle, u samostanu sv. Klare imali su okrjepu kod fra Filipa Karadže, OFM, upravitelja samostana, te iskoristili priliku za posjetu jednoj od crkava sa najljepšim baroknim oltarom u Boki, rad mletačkog kipara Franceska Cabianke (1708. godina). Samostan inače posjeduje jednu od najstarijih biblioteka u Crnoj Gori, u kojoj su pohranjeni rukopisni fragmenti koji datiraju iz X, i XI, stoljeća te inkunabule i postinkunabule iz razdoblja od XIII. do XVIII. stoljeća.

Nakon Kotora, uputili su se u Perast, gdje su proveli veći dio dana. Tamo su pohodili svetište Gospe od Škrpjela, otočić naspram Perasta, koji je napravljen ljudskom rukom. Na njemu su, u prekrasnom baroknom ambijentu, molitvom pozdravili Kraljicu Bokeškog mora te posjetili: crkvicu, u kojoj slikarski opus Tripa Kokolje, više od 2000 zavjetnih srebrnih pločica te predivan glavni oltar koji počiva na samoj hridi, tj. Škrpu, a nakon toga su razgledali bogatu umjetničku kolekciju mini-pomorskog i sakralnog muzeja u Čuvarevoj kućici koja je naslonjena na samu crkvu.

Po povratku u Perast, posjetili su župnu crkvu sv. Nikole i muzej koji svjedoči bogatstvo tradicije i ljepotu kršćanskog duhovnog života koji još sja u Boki. Ova posjeta Perastu, kao i okrjepa, bila je omogućena zahvaljujući ljubaznosti peraškog župnika msgr. Srećka Majića, kanonika. Posljednja točka ove posjete bila je na Prčanju, gdje su pohodili divan Bogorodičin hram, površinski najveći sakralni objekt u Boki, započet s gradnjom 1789., a koji je 2013. godine proslavio stotu obljetnicu od posvećenja. Njegovu unutrašnjost krase slike predstavnika venecijanske škole, ikone i predmeti od srebra i zlata, a umjetnine su djela poznatih kipara i slikara Meštrovića, Lubarde, Milunovića i drugih.

Ova posjeta završena je u dobrom duhu i raspoloženju, uz obećanje da će opet rado doći u posjeti i uživati u predivnom ambijentu i znamenitostima Kotorske biskupije, čije crkve i svetišta odolijevaju stoljećima, svijetle kao svjetionici vjere i neprekidno pružaju utočište svima koji se u Gospodina ufaju.

Iako u pomalo skučenom i trošnom prostoru bivšeg Biskupskog dvora u Starom Baru, gdje provode ljetne ferije, sestre, djeca i njihovi prijatelji uvijek u mjesecu rujnu napuste ovo mjesto sa sjetom i predivnim uspomenama jer pjesme, igre, šale i ljetnih radosti na plažama i u moru zaista u toj maloj zajednici ne fali. Osmjesi djece, te nebrojene priče po povratku u Sarajevo svjedoče o dobrom i kvalitetno provedenom vremenu.

Povijest prisustva Sestara Maloga Isusa u Crnoj Gori seže do početka XX. stoljeća kada u siječnju 1918. godine, na molbu upravitelja Webera, deset sestara odlazi u Stari Bar i otvaraju Osnovnu školu, ali se već u listopadu iste godine sklanjaju pred naletom Talijana. Nadbiskup barski dr. Nikola Dobrečić ih ponovo poziva 1931. godine i ustupa im stari biskupski dvor, gdje su sestre, kojih je ukupno u Crnoj Gori bilo i do osamdeset, boravile do 2001. godine do odlaska posljednje sestre Anice Matošević. Osim u Baru, tj. u Barskoj nadbiskupiji, njihovo prisustvo je bilo i u Kotorskoj, gdje su bile raspoređene u Budvi, Donjoj Lastvi, Perastu (kao čuvarice Svetišta Gospe od Škrpjela) te u Dobroti, gdje se danas nalaze još dvije sestre SMI Splitske provincije. (kta)