Krenuli smo na put, možemo reći, pred devet mjeseci kad smo se opredijelili poći na hodočašće u Godini Vjere i Godini Stadlerova jubileja - kazala nam je to s. Dolores Brkić, jer odluka je početak. Prijatelji Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa „nastavili“ su hodočašće sluzi Božjem Josipu Stadleru 15. i 16. lipnja 2013. u mjesecu Srca Isusova, u katedrali Njegova Srca.

Hodočašće je u svim svojim mnogostrukim vidovima milosni dar za Crkvu i svakog pojedinca. Na ovom hodočašću svojom nutrinom PMI-a su hodočastili iz Omiša, Vrgorca, Trilja, Dugopolja, Krilo Jesenice, Dicma Gornjeg, Solina, Velog Varoša – Split, Mejaša – Split, Druge Gimnazije – Split pod vodstvom pročelnice za PMI splitske provincije s. Dolores Brkić. S nama su bile:  s. Maneta Mijoč, s. Eduarda Marić, s. Marcela Žolo, kandidatica sestara SMI-a Renata Simunić i novi sjemeništarac Ivan Mamić.

Realizaciju programa i duhovni dio vodila je s. Dolores, a s. Maneta, nazvana „Stadlerova živa enciklopedija“, vrlo stručno nam je bogatstvom sadržaja dočarala život i staze Josipa Stadlera.

Prije putovanja pripremali smo se devetnicom Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu po zagovoru sluge Božjeg Josipa Stadlera za blagoslovljen put. Osnaženi vjerom i ciljem krenuli smo kao jedan započeti mozaik iz Splita. Nove kockice smo „ugrađivali“ sve do Livna gdje su nas čekali naši PMI iz Vrgorca. Lijepa slika zajedništva u prekrasnom duhovnom centru  „KUĆA DJETETA ISUSA“. Dočekale su nas s. Anemarie Radan i s. Nevena Cvitanović. U kapeli smo započeli pjesmom i molitvom Malom Isusu. Naše dobre sestre nahranile su nas i osvježile, a svatko od nas je na svoj način doživio ovu prekrasnu oazu u želji da što prije opet dođemo.

Nastavili smo put prema Travniku jer odabrane staze su nam Stadlerova putanja. Sada kada je bio cijeli mozaik zajedništva gotov, s. Dolores nam je s radošću prenijela pozdrave od vrhovne glavarice Služavki Malog Isusa s. Radoslave Radek, s. Ane Marije Kesten ravnateljice DPMI-a, s. Sandre Midenjak – provincijalke, te svih sestara.

U Travniku nas je dočekao mladi vlč. Boris, a put nam je pripravio vlč. Marko Majstorović. Nakon molitve sluzi Božjem Petru Barbariću i uvida u zgradu, slavili smo svetu Misu.

Okrijepljeni Euharistijom i osvježenjem nastavili smo put prema kući Navještenja u Gromljaku. Dobrodošlica s. Monike Mrkonjić bila je lijepa gesta koja se dojmila svih nas. U kapeli Navještenja zajedničkom i osobnom molitvom te pjesmom, doživjeli smo dio duhovne oaze u srcu. Nakon osvježenja sladoledom, iskoristili smo mogućnost šapnuti Majci Mariji koju riječ u župnoj crkvi dobrotom s. Marinele Zeko.

Put nas je vodio prema našem cilju. Stigavši do katedrale u Sarajevu, sunce je počelo jače grijati pa smo uspon od katedrale do Bjelava nazvali „mali ljetni križni put“. Došli smo do samostana „Egipat“ i dječjeg Stadlerova doma. Pomolili smo se u kapeli, a s. Maneta nam je sve detaljno rekla o „Egiptu“ i „Betlehemu“. Zatim smo se družili sa srdačnim sestrama i djecom.  Dirnula su nas saznanja o njihovoj prošlosti. Veliki Stadler ih je doveo svojim sestrama koje su im novi izvor topline.

Trebalo je ispuniti obećano iznenađenje pa smo dobili mogućnost divljenju Božjoj svemogućnosti na vrelu Bosne. Predvečerje, smiraj, slagalice u našim srcima povele su nas do hotela „Delminium“ uz sigurnu vožnju našeg vozača Josipa Prološčića. Srdačnu dobrodošlicu poželio nam je šef hotela gosp. Mirko Čurčić. U profesionalnost smo se uvjerili na svim razinama.

Odmorili smo se u ovoj oazi i sljedećeg dana (nedjelja) krenuli u zgradu koju je gradio naš Stadler – sarajevsku Bogosloviju. Stadler bi šire otvorio vrata, ali mi smo, dobrotom bogoslova Bojana, ušli kroz odškrinuta. Nakon ovoga, trebalo je otići do Nadbiskupije, Stadlerove kapele. Tamo smo molili baš one molitve koje je molio Stadler. Sat je požurio pa smo i mi. Predobre sestre, posebno s. Petra Andreić,  htjele su nas ugostiti, ali trebali smo krenuti prema katedrali na Misu.

Zajednička molitva na grobu našeg uzora vjere, velikog Stadlera, je bila dirljiva. Mlada pjesnikinja PMI-a Branka Mlinar, izrecitirala nam je i jednu svoju meditativnu pjesmu „U njedrima katedrale“. Sv. Misu je predvodio župnik don Pavao Šekerija. Misno slavlje uveličao je glazbeno - instrumentalni sastav katedrale. Nakon Mise izmolili smo na Stadlerovu grobu molitvu devetnice kao zahvalu. Na licima se ocrtavala radost, ali i pokoja suza ganuća.

Prošetali smo središtem grada – Baščaršijom, povijesnom i kulturnom jezgrom. Jasno, nismo zaobišli sarajevske ćevape. Jako sunce nam nije smetalo jer smo bili duhovno osvježeni. Po naputku naše s. Dolores, raspjevani smo ušli u bus i s pozdravima Sarajevu krenuli prema Hercegovini. Uživali smo u vožnji zadivljeni prirodnim ljepotama ovog krajolika. Neumorno govoreći o Stadleru, s. Maneta je sve povezivala s njim.

Pjevajući, moleći i kroz mnoštvo duhovnih anegdota s. Dolores stigli smo do Međugorja, Majke Kraljice Mira. U Otajstva krunice Svijetla uvela nas je s. Dolores, a svaka skupina je predmolila svoju deseticu. Hodočasteći od postaje do postaje, molili smo za naše nakane koje smo donijeli u srcu. Nakon osobnih izabranih sadržaja krenuli smo prema našem Splitu, ostavljajući svaku skupinu kod njihovog grada kroz srdačne rastanke.

Ništa nije promaklo našem neumornom kamermanu, PMI-a Borku Gunjači, snimajući od Splita do Sarajeva i natrag. Stigli smo u 21 h, točno predviđeno vrijeme, ozareni i ispunjeni duhovnim iskustvom u Godini Vjere. Prisjećajući se Božje prirode i zahvalni Bogu, Majci Mariji i svim sestrama Služavkama Malog Isusa, posebno s. Dolores, s. Maneti kao i s. Sandri, rastali smo se ispred crkve Gospe od Zdravlja i svi sretno stigli kući.

Marija Omrčen
Antonela Barun