24. veljače 2020.g.

ŠTO JE SLUGA BOŽJI JOSIP STADLER GOVORIO?

„Dijelimo sa svojom braćom u nevolji svoje siromaštvo, da joj bude naš darak pravi blagoslov, a nama prava sjetva vječnih dobara.“

KAKO JE SLUGA BOŽJI JOSIP STADLER ŽIVIO?

„Otac sirotinje“ već u najranijoj dobi morao je osjetiti što znači biti siromah, ostavljen, bez igdje ičega da bi one koji su u nevolji mogao kasnije tješiti onom istom utjehom kojom je njega samog tješio Bog. U 11-oj godini ostao je siroče bez oca i majke. Dok se školovao živio je u Nadbiskupskom sirotištu. Postavši nadbiskup poslan je u Sarajevo gdje ga nije dočekao ni biskupski dvor, ni kaptol, čak ni katedrala, nego se smjestio u trošnom iznajmljenom stanu. Svojim načinom života poistovjetio se sa siromasima. U blizini kuće načinio je baraku i kojoj je siromasima dijelio juhu i kruh, čorbu i meso, palio peć da se ugriju – to je bio njegov prvi apostolski pothvat kao vrhbosanskog nadbiskupa. „Sirote smo, ali nema ništa ljepše nego kad sirota od svojih usta otkida i daje siroti“, znao je reći. Gorio je od želje da pomogne sarajevskoj sirotinji, jer znao je i sam kako je to biti sam i napušten. Sve je prihvaćao, a sam uvijek oskudijevao. Svog privatnog imetka uopće nije imao. On i njegovi kanonici ostatak ručka dijelili bi siromasima. Sve, baš sve što bi dobio, gradskoj sirotinji bi podijelio. Kasnije je utemeljio Družbu Služavki siromaha ili Malog Isusa. Utemeljitelj je poučavao sestre kako služiti Malom Isusu u siromasima. Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ gdje će sestre moći djelovati i služiti siromasima. Do zadnjeg daha njegova sveta baština, njegovi siromasi zaokupljali su njegove misli: „Kome ću vas ostaviti, siročadi?“, govorio je. Mnogo možemo naučiti od našeg Oca Utemeljitelja i nasljedovati ga, samo ako to želimo. On je uistinu znao da služiti siromasima, Isusu skrivenom u siromasima, znači kraljevati.

RAZMIŠLJANJE

 Siromaštvo sa zimom bilo je prvo što je utjelovljeni Sin Božji trpio, ali i njegov sluga Josip. „Sirote će se najbolje znati brinuti za sirote“, znao je reći Stadler. Mnogi nisu razumjeli njegovu ljubav prema siromasima, što prihvaća baš svakoga, no on ih je neumorno uvjeravao: „bolje biti deset puta prevaren nego jednom odbiti pravog siromaha“. Mali Isus u siromasima plače, zimu i žegu trpi, bolesti i sve ostale nevolje njihove podnosi. I danas hodajući ulicama grada ne možemo ne primijetiti mnoštvo siromaha na svakom koraku. Ponekad mi se čak čini da ih je svakim danom sve više. A naša srca kao da su sve tvrđa i hladnija. Gospodin poziva danas mene i tebe da se „prenemo oda sna“, da bdijemo i prepoznamo Ga u siromasima, da budemo Njegova produžena ruka u ovome svijetu i pohitimo u pomoć potrebnima. Nemojmo se oglušiti na taj poziv. Gospodin je sam rođen kao beskućnik, siromah. Došao je radi onih u nevolji, da ih spasi i privuče k sebi te je jednom rekao da je takvih kraljevstvo Nebesko. Dajući sebe, svoje vrijeme i ljubav drugome, čineći dobra djela bližnjima zgrćemo sebi blago na nebu, vječna dobra u riznicu spremamo. Postajemo blagoslov onima koji nas susreću i živimo u radosti, živimo Nebo već ovdje na zemlji. Za to smo stvoreni. Na to smo pozvani.

ODLUKA

Treba „štovat Boga u siromasima“ često je govorio Stadler. Stoga naša odluka neka bude imati otvoreno srce prema siromasima koje svakodnevno susrećemo na svome putu. Prepoznajmo Boga koji se skriva u licima siromaha!

MOLITVA SA SLUGOM BOŽJIM JOSIPOM STADLEROM

„O preljubezni Isuse, daj nama poradi tvoje božanske časti, da mi odsele samo za tebe živimo i ne znamo za nikakvu drugu radost, nego za tu, da samo tebe ljubimo i jedino tebi služimo.“ Amen!

s.M.Faustina Zemunik