Duhovna obnova za djevojke u Košutama
U samostanu Srca Isusova i Marijina u Košutama, od 29. travnja do 1. svibnja, održana je duhovna obnova za djevojke koju su animirale s. M. Milana Žegarac i s.M.Tajana Andrle, a u subotu popodne pridružili su im se don Dino Prkut koji je slavio sv. misu i bio na raspolaganju za ispovijed te provincijalna glavarica s. M. Terezija Pervan. Na duhovnoj obnovi su djevojke kroz razna iskustva učile kako prepoznavati Boga u svakodnevnom životu i kako biti i živjeti s Bogom.
Kako su djevojke sve to doživjele i što će ponijeti sa sobom najbolje se vidi iz evaluacija koje su ispunile prije odlaska svojim kućama.
1. Jesi li naučila nešto novo o Družbi i Utemeljitelju i što te najviše dotaklo? Jesam, najviše me dotaklo kada sam čula da su Utemeljitelju preminuli roditelji kad je imao 10 godina
Naučila sam mnogo toga što nisam znala do sada i o Družbi i o Utemeljitelju.
= Najviše me dotaknuo Utemeljiteljev pristup drugima i Bogu.
Da, a najviše me dotaklo to što je volio djecu i siromašne i ostao vjeran Bogu unatoč tešku životu.
Jesam! Najviše me dotaknula činjenica da je umro na Bezgrešnu, i kako je bio cijelo vrijeme u dubokoj povezanosti s njom.
Da puno toga, njegova dobrota i to što je uvijek mislio prvo na druge, a ne na sebe.
Da, naučila sam nešto novo što me jako dojmilo i dotaklo, a to je priča o tome da trebamo svi biti kao kokoši.
Da! Naučila sam puno toga, sve će mi ostati u sjećanju, ali mislim da će mi najbolje ostati Josipova smrt jer me najviše dotaklo to o brodu, smrti i to na 8.12.
2. Što ti je bilo dobro; gdje ti je bio Bog i kakav je bio?
Sve mi je bilo dobro, Bog je bio u svemu, posebno u strelicama kad smo gađali.
Sve mi je bilo dobro. Od upoznavanja, razgovora sa časnama, do meditacije, ispovijedi i mise. Bog mi je najviše bio prisutan kroz egzamen i razgovore s drugim djevojkama. Bog mi je dao mir kakav nisam odavno osjetila.
Sve mi je bilo dobro. Boga sam prepoznavala svugdje po malo i bio je dobar, brižan.
Dragog Boga sam susrela odmah prvim razgovorima s časnim sestrama. Gospodin mi je bio najvidljiviji u meditaciji. Nastojala sam Mu biti otvorena i puna pouzdanja pristupiti Njemu.
Sve mi je bilo dobro. Bog je uvijek bio tu i bio je dobar.
Naša druženja su mi se jako svidjela (očekujem ponovno ��). Bog je bio svuda oko nas. S nama je bio u svakom trenutku. Tijekom Njegove prisutnosti osjećala sam se radosno i spokojno.
Sve mi je bilo dobro, ali najbolja mi je bila igra oklade gdje smo svi bilo za isti cilj i baš u tome sam vidila Boga
Dobra su mi bila ova tri dana provedena u zajedništvu. Bog je uvijek tu, vjerujem da je bio radostan gledajući nas, pogotovo kad je Matea pogodila metu.
Predobro mi je naše zajedništvo, kako smo se brzo uklopili i družili kao da se znamo jako dugo. Boga sam prepoznala upravo u tom zajedništvu.
3. Što ti je bilo teško; odvlačilo te od Boga?
Lude misli koje stalno dolaze i onda se ne mogu fokusirati na ono što radimo trenutno.
Moje isključivanje misli kroz molitvu Većinom ništa, ali mi je samo bilo neugodno na početku.
Možda to što sam puno pričala onda kada sam osjećala da trebam tišinu i mir u Božjoj prisutnosti.
Malo me odvlačila buka neprirode. Teško mi se bilo izražavati (svoje osjećaje) ali ovaj susret je bio neopisivo lijep.
Ništa mi nije bilo teško. Bog mi je uvijek bio tu prisutan.
Dignut se ujutro, spavanje.
Bog je uvijek bio tu i osjetila sam ga u svakom trenutku. Teško mi je bilo upoznavanje prvi dan ali smo se brzo svi sprijateljili.
Klečati na klanjanju. Bolio me trbuh i imala sam osjećaj da me to odvlači od Boga, ali ustrajala sam i do kraja pokušala biti koncentrirana.
Ništa mi nije bilo teško, u svemu sam pronalazila Boga
4. Koja je jedna stvar koju ćeš ponijeti sa sobom s ovog susreta?
Nova poznanstva i puno novih igri i vještina.
Cvijeće koje smo posadili hahahah. Ponajviše mir i veću želju za upustiti se u vezu s Bogom.
Uspomenu koju smo svi zajedno radili.
Fizička cvijet koji smo sadile sa sestrama, a duhovna: želja da se vratim u samostan onda kada se to Gospodinu svidi.
Ponijet ću sve jer je bilo jako dobro. Sve će mi ostati u sjećanju.
Sjećanje na prekrasna druženja.
Nemam jedno, imam ih više ali neka to bude stvorena nova prijateljstva.
Uspomena će mi biti cvijet koji smo svi skupa sadili i pomogli jedni drugima i tu Božju dobrotu i neopisivo lijepe osjećaje.
Da trebamo pronaći metu: Boga, te da se ne smijemo bojati, pogotovo vjere.
Sa ovog susreta ću ponijeti lijepa sjećanja i uspomene, nova prijateljstva.
Baš sam o tome razmišljala i odlučila da ću pokušati ponijeti sa sobom većinu stvari s ovog susreta jer su stvarno učinkovite, pa čak i ono dizanje izjutra,
5. Želiš li nam još nešto reći?
Hvala vam. Hoćemo opet!
Bilo mi je super, drago mi je što sam upoznala vas i cijelu ekipu i nadam se sljedećem susretu.
Naravno! Toliko je zapravo vidjeti vas dvije predivno. Nekako skidam vam kapu i svaka čast što ste najprije organizirale ovo, nadam se da ćete opet i nemojte ni u jednom trenutku pomisliti da ste bolje mogle nešto napraviti ili da nama nije bilo lijepo. Kažem od srca, bilo nam je fenomenalno i nemojte ni jednom posumnjati u to. Puno ste nas naučile i puno vam hvala. Zahvalne smo vam do neba, samo ovako nastavite. I da žao nam je što se ovo naše „putovanje“ završava, ali Bog nas spaja. Hvala i najbolje ste časne! (sljedeći put Milana peče palačinke)!
Želim. Vaš život mi je prekrasan i vuče me da vam se pridružim.
Iz vas zrači stvarno Bog, što znači da ste stvarno na dobru putu. To se osjeti odma u vašoj blizini. Posebno kad se smijete ����
Nemam vam više ništa reći osim što bih htjela ovo ponoviti. Hvala vam na svemu, hvala na susretu i druženju i provedenom vremenu s nama. Iskreno sam zahvalna Bogu što nas je spojio pa makar samo u ova 3 dana!
Hvala!
Nadam se da ćemo se što prije ponovno vidjeti.
Jako mi je drago što sam vas upoznala i bila sudionik ove duhovne obnove.
s. M. Tajana Andrle