U nedjelju, 25.  siječnja 2026. s istoka Lijepe naše, iz grada Vinkovaca u samostan Betlehem, na osobito mjesto štovanja Djeteta Isusa za zagrebačku Provinciju, uputili su se roditelji i djeca Dječjeg vrtića Cvjetnjak, predvođeni s. M. Zrinkom Šutalo. Svako hodočašće počinje u srcu puno prije nego što napravimo prvi korak. Tako i ovo!

Hodočašće su započeli okupljanjem u Marijinom domu u Vinkovcima. Rosila je kiša, dan je bio tmuran, ali u srcima i na licima  roditelja i djece odsijevala je osobita vedrina. U zraku se osjetila snaga Božje riječi koja je jasno progovarala:  „Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“ ( Iz 55,10-11). Neopisivim uzbuđenjem krenuli su na ovo hodočašće.

Prva postaja bio je posjet Stadlerovoj spomen-kući u Slavonskom Brodu. Hodočasnike je dočekala s. M. Marina Piljić koja je predstavila spomen kuću te crtice iz života sluge Božjega Josipa Stadlera.

Nakon posjeta Stadlerovoj spomen-kući hodočasnici su napravili predah za okrepu na otvorenom. Krenula je prava simfonija igre, veselog druženja, dijeljenja, brižnosti. Pravi piknik na kojem se više nije znalo tko je čije dijete jer su svi bili kao jedno. Svi su jedni drugima čas brisali cipele, čas pomagali dohvatiti kolačić, čas zakopčati jaknu, obrisati nos. Unatoč tmurnom danu, zajedništvo je sjalo kao sunce podnevno.

Vrhunac dana bio je ulaženje u samostan Betlehem, na to posebno tlo gdje sestre i svi štovatelji osobito časte  otajstvo Utjelovljenja. Hodočasnike je predvodila s. M. Zrinka Šutalo noseći u rukama kipić djeteta Isusa, a dočekale su ih sestre betlehemske zajednice predvođene s. M. Emanuelom Pečnik, provincijskom glavaricom i s. M. Jelenom Burić, kućnom predstojnicom. Svi, veliki i mali, ušli su u kapelu pokloniti se Riječi tijelom postaloj koja je za sve hodočasnike danas izložena na oltaru u Presvetom oltarskom sakramentu. Bilo je vremena za zajedničku pobožnost otajstva Utjelovljenja, za trenutke osobne molitve, pristupanja sakramentu pomirenja i zajedničkom slavljenju euharistije. U prigodnoj homiliji vlč. Tomislav Kralj je sve hodočasnike potaknuo da dopuste da Riječ Božja u njima živi i djeluje te da i njihovi domovi mogu postati pravi Betlehem. Ukazao je na Isusovu malenost, poniznost te istaknuo da su to kreposti koje trebaju resiti svakog katolika. Sve je hodočasnike podsjetio da ništa ne može i ne treba biti prije Boga. Kad je Bog na prvom mjestu, svaki križ, bolest, poteškoća, a tako i radost, postignuća i sve dobro doživljava se u radosti i zahvalnosti.

Na kraju misnog slavlja vlč. Kralj djeci je udijelio poseban blagoslov s kipićem djeteta Isusa.

Ozarenih lica, ugrijanih srdaca, osnažena duha hodočasnici su se vratili svojim domovima. Razmjena osmijeha, zajednička pjesma i razgovori pratili su cijeli hodočasnički dan. Nisu bili samo pojedinci na putu, postali su jedna velika obitelj.

Ivana Filić