STRPLJENJE SE ZASLUŽUJE

Sveti Dominik, subota Osamnaestog  tjedna kroz godinu, 8. kolovoza 2020.

Čitanja: Hab 1,12-24; Ps 9,8-13; Mt 17,14-20.

Danas u Crkvi slavimo spomendan sv. Dominika, sveca i utemeljitelja velikog reda propovjednika, koji je bio od velikog značaja u povijesti Crkve. Karizme ovoga reda i danas su potrebne svijetu kao i u ono vrijeme vjerskih previranja i raznih krivovjerja koji su iznutra nagrizali Crkvu iskrivljenim naučavanjima vjere. Sveti se Dominik odlikovao vrlinama koje su obilježile cijeli njegov život: ljubav prema siromaštvu i samilost prema sromasima. Iako dominikanci prema pravilima reda polažu samo jedan zavjet, i to zavjet poslušnosti Učitelju reda i njegovim nasljednicima, ipak žive prema evanđeoskim savjetima poslušnosti, čistoće i siromaštva. Svoj život temelje na pet osnovnih elemanata koji im omogućavaju da potpuno žive apostolski život. Tih pet osnovnih elemenata su: zajednički život prema zavjetima, zajednička liturgija, zajednička molitva, studij i samostansko opsluživanje. U redu propovjednika kontemplacija, propovijedanje i studij međusobno su povezani, odnosno propovijedanje i studij proizlaze iz kontemplacije.

Sveti je Dominik snagu svoga poziva i poslanja crpio u molitvi, tom dirljivom razgovoru s Bogom. Nakon molitve išao bi u akciju. On je povezivao molitvu i djelo, znajući da bez molitve nema ni uspješnog djelovanja. Sve što činimo u životu treba biti pržeto molitvom i žrtvom. Tako ćemo biti povezani s Isusom Kristom, izvorom svake milosti i dara.

U životu vjere potrebna nam je ustrajnost i strpljivost po uzoru na Isusa Krista. Jedna duhovna misao govori: „Molio sam Boga da mi podari strpljenje. A Bog reče: 'Ne! Strpljenje proizlazi iz podnošenja trpljenja, ono se ne daruje – ono se zaslužuje.'“ Strpljenje se postiže strpljivim prihvaćanjem trpljenja, patnje i nerazumijevanja koje nam Bog ponekad jednostavno dopusti. Bit strpljen i znati čekati podnoseći teško životno breme, znači postajati što sličniji Isusovoj majci Blaženoj Djevici Mariji koja je strpljivo stajala pod križem i podnosila patnju zajedno s Isusom radi spasenja svijeta.

Nikome od nas nije drago kada mora nešto ili nekoga čekati. Teške su to minute koje prolaze u čekanju, duge su kao sati, a ono što čekaš nikako da se pomakne. U nama raste nestrpljenje da nas se sva utroba trese (da se izrazimo jezikom Psalama). Rado bismo osjetili to da možemo biti strpljivi, molimo Boga da nam to daruje, ali kao da ni molitva ne stiže do svoga cilja. Sjetimo se one zgode kada čovjek moli Boga da mu strpljivost: „Bože, daj mi dar strpljivosti, ali daj mi odmah!“ Danas nam je to postalo kao nekakav životni stil. Često čujemo riječi: „Nemam vremena! Nemam volje! Nemam strpljenja!“

Sluga Božji Josip Stadler u pravilima za sestre svoje družbe „Služavke siromaha“ piše: „Služavke siromaha trebaju hraniti starce i siromahe, bolesne dvoriti, sve podučavavati i uzdržavati u dobroj volji. Te ljubavi neće siromasi uvijek priznati, nego će se često pokazati nezahvalni. Ali one neka nauče na sve to gledati očima svete vjere i ne paziti na nagone pokvarene ljudske naravi, nego sve muke i prezire iz ljubavi prema Bogu strpljivo podnositi; jer valja znati da je kod takvih nezahvalnih sirota najgore nepoznavanje vjerskih istina, pokvarenost srca i zapušten odnosno zao odgoj. To su sve stvari koje se jedino mogu ukloniti gorućom molitvom, strpljivim poučavanjem i žarkom ljubavlju koja ide samo za slavom Božjom i spasom bližnjega.“

Možda smo i mi u takvom sanju da su čitav život pred nama velika životna očekivanja, a koja se rijetko ostvaruju. Pa se onda žalimo na stresove, na veliki pritisak i teret koji moramo nositi, jer nas nitko ne razumije. A često nam se pritom dogodi da izgubimo iz vida one male znakove na koje se i ne osvrćemo, a koji bi nam mogli pomoći da hodimo uspravno i da nam daruju mir u duši i radost u srcu.

Čovjek koji, kako kaže Sveto pismo, živi pravedno i čini pravicu, i istinu iz srca zbori, on uvijek nastoji vršiti pravedna djela i pred Bogom i pred ljudima. On zna da njegov život ima smisla i da je Bog stalno s njim na njegovom životnom putu. On je naučio biti strpljiv i čekati, te u miru slijediti svoj životni pravac. On je smiren i ima vremena, a sve to opet zbog toga što je siguran u Božju nazočnost u njegovom životu i u njegovoj sredini.

A M E N !

Život je dug i mučan, kako da ga prebrodim, kad na mene naiđe umor i želja smrti?

Nasloni glavu na čije rame, sij njivu i hrani svoju djecu, potrpi i život će proći.

Godina je duga i oskudna, kako da je pređem kad naiđu zli mjeseci?

Pomisli da je bilo i gorih i da će doći bolje i pretrpi; godine brzo prolaze.
Mjesec je dug i težak, kako da ga preživim kad mi otežaju brižni dani bez kraja?

Mjeseci se izmjenjuju, prolaze brzo, a s njima i brige.

Dan je dug i siv, kako da ga podnesem kad me zamori i rastuži?

Dani teku brzo. Potrpi! Donijeće radost i odnijeti bol.

Sati su dugi neveseli, kako da ih prometnem kad donesu strah i žalost sa sobom?

Brzo iskucavaju sati; radi i zaboravljaj, imaćeš miran san i radosno buđenje.

Minuti su dugi i bolni, ko će ih izdržati kad se jave gorke misli i kajanje?

Da, moli Boga, sine, da ti u zloj minuti dade utjehu.

Ivo Andrić, Ex ponto