Homilija  (Dan Provincije) Nedelja, 5. 10. 2014.

„Slavim te Oče“: nakon žaljenja za onima koji ne prihvaćaju Riječ, slijedi veselje zbog onih koji ju prihvaćaju. Taj himan slave jest vrhunac Evanđelja: Sin se raduje istom Očevom radošću  jer njegova braća sudjeluju njihovom otajstvu. 


Svrha Sinova poslanja je otvoriti braći svoje blago i s njima ga podijeliti, tj. svoj život Sina i Oca. Naše spasenje je postati ono što jesmo: sinovi. Isusovo čovještvo je vrata komunikacije između stvorenja i Stvoritelja, između Oca i njegove djece; ono je Jakovljeve ljestve koje povezuju nebo i zemlju (Post 28, 10-17; Iv 1,51)Spoznaja koja postoji između Oca i Sina, uzajamna ljubav koja je njihov život, darovana je malenima. Ono što je Bog po naravi, mi smo po milosti. Duh sveti čini da iz našeg srca i usta izbija ista riječ zbog koje Sin jest Riječ: „Aba! - Oče!“ Na taj način ulazimo u Trojstvo sudjelujući u neizrecivom dijalogu između Oca i Sina. Prigrliti njega jest spasenje: u njegovom tijelu svako tijelo ima sudioništvo u slavi.                                               Mudri su oni koji znaju kako stvari stoje, umni su oni koji njima upravljaju kako žele. Mudri i prepredeni traže mudroga i moćnoga boga. Maleni pak susreću Božju mudrost i moć tamo gdje ona jest: u Isusovoj ludosti i slabosti. Onaj tko  je prigrli ima moć da postane dijete Božje (Iv 1, 12). Božja mudrost je vođena ljubavlju, ona je ludosti slabost onoga koji ljubi sve do križa (usp. 1 Kor 1-2). Drastično je drugačija od ljudske mudrosti, koja je vođena sebičnošću, koja se nastoji spasiti po savku cijenu od smrti. Njih dvije su suprotstavljene kao laž i istina, strah i pouzdanje, sebičnost i ljubav, posjed i dar, smrt i život.  Zato Bog u svome mudrom promislu (1 Kor 1, 21), upropasti mudrost mudrih i odbaci umnost umnih (1 Kor 1, 19; usp. Iz 29, 14)    „Gospodin reče: Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba, zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom – čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračiti se umnost njegovih umnika.“ (Iz 29, 13-14)  Mudrost Sina Božjega je ona iz Blaženstava: mudri je ne shvaćaju, umni se od nje brane. U njihovim očima ona je ludost i slabost.                                                                                      „Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.“ (1 Kor 2,6-8)  Zaključak Knjige o Jobu ima određenu poveznicu sa današnjim Evanđeljem u kojem Isus slavi Oca jer je sakrio svoja otajstva mudrima i umnima a objavio ih malenima. Naime, Job, nakon toliko promišljanja, tolikih govora, mora postati malen kako bi priznao Božju veličinu i pronašao mir u vlastitom odnosu sa Gospodinom. Na koncu Job odgovara Gospodinu: „Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. (…) Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.“    „Svemu što postade u njoj bijaše život  i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ (Iv 1,4-5)      „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“

Drage sestre! Danas kad slavite Dan Provincije, ove riječi jasno vam pokazuje vaše poslanje. Bog Vas je izabrao i objavio vam ono što je skrio od umnih i mudrih. Postavio vas da budete svijetlo u današnjem svijetu, da taj svijet vidjevši vaša dobra djela upozna Božju ljubav i Božju dobrotu. Upravo preko vas i vašeg svjedočanstva Bog se utjelovljuje po vašim djelima. Kao i Job kroz bolno iskustvo ponekad dolazite do iskustva Boga, no to iskustvo mora ostati upečatljivo kako bi vaš život bio osmišljen i ispunjen. Svijet vas promatra, svijet vas treba, Bog vas treba da se preko vas Mali Isus utjelovi tamo gdje ste poslane; po zavjetima koje ste Bogu obećale, po ljubavi kojom za Boga živite, po obavezama koje ispunjate. Bez osobnog iskustva Boga, bez proživljene molitve i skrovitog života, nemoguće je drugima biti svijetlo. Zato svoj život hranite hranom Života, pojite se na izvoru Života, pa će Bog po vama učiniti velika djela i zasjat će Njegovo svjetlo ljudima koji su još u tami. I vi ćete poput Joba, prihvaćajući i doživljavajući poniženja doći u autentični odnos s Bogom, i postići puno obilatiji blagoslov od onoga kojeg ste uživale prije kušnje.

Dakle, povlastica spoznaje rezervirana je posljednjima. To je dar za onog tko ga želi, želi ga onaj tko ga je potreban, potreban je onaj tko je bez njega. Lišenost, naša nedostatnost, naše ništavilo jest mjesto gdje prihvaćamo bogatstvo onoga koji jest, koji je sve.Mudri i umni odbijaju ono što sami ne mogu proizvesti, priječeći tako sebi pristup životu, koji nije neki proizvod, nego odnos ljubavi s drugima. Ako zajedno budemo svjesni svoje malenosti i prihvatimo je, ispunit ćemo Božji plan s nama. Tako neka bude! Amen!                 

  Vijesti - Sve