S. M. ŽELIMIRA (SLAVKA) PENIĆ

SESTRA SLUŽAVKA MALOG ISUSA

(Bajagić, 26. I. 1940. – Solin, 25. V. 2022.)

 Dana 25. svibnja 2022. godine, u Kliničkom bolničkom centru u Splitu, okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula naša draga s. M. Želimira (Slavka) Penić, u 82. godini života i 59. godini redovništva. U bolnicu je iz samostana u Solinu smještena prije dva dana uslijed ponovljenog moždanog udara. Posljednji ispraćaj obavljen je u četvrtak 26. svibnja 2022. s početkom u 14,30 sati na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.

 Na sprovodu je bilo nazočno oko četrdeset sestara iz Provincije, zajedno sa  provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan. Iz rodnog Bajagića došle su njezini najbliži, brat i sestre, i ostala rodbina. Sprovodni obred na groblju i svetu misu na splitskom groblju Lovrinac predslavio je kapelan župe Gospe od Otoka u Solinu don Vladimir Smoljo, koji je  zahvalio u svoje osobno ime, u ime župnika don Ante Čotića, kapelana don Roka Kaštelana, za život služenja i predanja s. M. Želimire u svim mjestima gdje je bila, a posebno za život i rad samostanu u Solinu.

Na kraju svete mise u ime sestara splitske Provincije od s. M. Želimire se oprostila provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan.

 Sestra Želimira rođena je 26. siječnja 1940., u Bajagiću od oca Marka i majke Pere rođ. Penić. U našu Družbu došla je 27. svibnja 1960. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1963., a doživotne, 15. kolovoza 1969. godine u Zagrebu.

 Poslije položenih privremenih redovničkih zavjeta od kolovoza 1963. godine četiri je mjeseca vršila domaćinske poslove u samostanu otaca kapucina u Dubravi u Zagrebu. Početkom 1964. godine do ljeta 1972. u samostanu u Vrgorcu vrši službu kuharice. Iz Vrgorca je premještena u Crnu Goru u Bar, gdje u dva navrata od 1972. do 1978., i od 1979. do 1981, godine vrši službu kuharice u biskupiji. Nekoliko mjeseci vršila je službu kuharice u samostanu otaca kapucina u Dubrovniku. Nadbiskup i svećenici su je jako poštivali radi njezine skromnosti, poniznosti i radišnosti. Od 1981. do 2011., trideset godina u samostanu u Metkoviću vrši službu kuharice. Iz Metkovića  2011. godine dolazi u samostan u Solinu, u kojem je ostala do svoje smrti. U samostanu u Solinu bila je već narušenog zdravlja, ali je uz molitveni život, sve do zadnjih godina, neumorno, prema svojim snagama, pomagala u kuhinji. Osjećala je slabost i nemoć tijela, ali je bila strpljiva i trudila se da dadne sve od sebe za dobro zajednice. Bila je kao iskreno dijete sretna i radosna da može nešto dobro učiniti za sestre, za zajednicu.

 Provincijska glavarica s Terezija je istaknula da je s. Želimira bila posebno pobožna Majci Božjoj i sv. Josipu, u čijem mjeseci i na čiji dan se i preselila  u rajsku slavu. Svi važniji događaj u njezinu životu vezani su uz Marijine blagdane: i krštenje, i dolazak u samostan, i polaganje redovničkih zavjeta, i blažena smrt. Blažena Djevica Marija i sv. Josip neka joj budu radost u nebeskoj slavi. Bila je tiha, s blagim osmjehom, skromna, jednostavna, dobrohotna, bezazlena, radišna, ugodna u društvu sestara i onih s kojima  se susreće u svim mjestima i zajednicama gdje je živjela. U sebi i oko sebe uvijek je željela i voljela mir, tražila, zračila i drugima donosila mir. Za mir svoje duše i mir u svijetu je zasigurno molila Gospodina. Zato je u zajednici sa sestrama bila i voljena i ugodna. Takvu su je susretali i doživljavali i vanjske osobe s kojima se susretala. Poštivala je i cijenila svećenike i za njih se Bogu molila. Voljela je svoj redovnički poziv i redovničku zajednicu. U zajednicama gdje je živjela osjećala se ugodno, kao sa svojima, i vazda je stvari zajednice, Družbe i Provincije stavljala ispred osobnih  želja i htjenja. Trudila se da bude Božja. Prije godinu dana imala je moždani udar i od tada je uglavnom bila na bolesničkom krevetu uz brižnu njegu sestara. U nemoći i slabosti tijela bila je strpljiva i predana u ruke Božje, vršeći apostolat molitve, tihog i spasonosnog trpljenja.

Provincijska glavarica s. M. Terezija je zahvalila s. Želimiri za primjer dobre, vrijedne, tihe ali duhom jake, radosne i uzorne redovnice, za ustrajnost u ljubavi prema Bogu, sestrama  i bližnjima. Zahvalila je kapelanu župe Gospe od otoka don Vladimiru Smolji na predvođenju sprovoda i misnog slavlja, kao i za svu duhovnu okrepu koju su on i njegovi predšasnici pružali u samostanu s. M. Želimiri. Zahvalila je časnoj Majci s. M. Mariji Banić, koja je došla na sprovod. Zahvalila je svim sestrama, osobito sestrama iz samostana u Solinu na čelu s predstojnicom s. M. Martom Kegalj,  koje su s ljubavlju i brižnošću dvorile i njegovale s. Želimiru, te liječnicima i medicinskom osoblju KBC Split. Izrazila je iskrenu sućut rodbini sestre Želimire: bratu Mili, sestrama, Maši i Ankici, nećacima, nećakinjama i svoj ostaloj rodbini.    

 Draga s. Želimira, Gospodin Ti u rajskoj slavi bio vječna nagrada za sve dobro koje si za svog života učinila, za primjer revnog redovničkog života u našoj Družbi. Gospodin Ti sa svojom Majkom Mariom i sv. Josipom u svom nebeskom Domu udijelio blaženi smiraj i puninu života. Uživala rajsku slavu i društvo sa svima svetima. Moli i dalje za nova zvanja i duhovnu obnovu Provincije i Družbe. Počivala u miru Božjem.

s. M. Maneta Mijoč