Dana 30. srpnja 2025. godine održan je 10. susret duhovnih zvanja Cetinskog kraja u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske. Susretu je nazočilo oko 150 svećenika i redovnica različitih Družbi. Brojne su bile i naše sestre Služavke Maloga Isusa.

Po dolasku u svetište osjetila se duhovna potreba i želja za zajedništvom pod okriljem Majke milosti. Pripremi za svečano Euharistijsko slavlje, uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio provincijal franjevaca Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić. Kao i uvijek franjevci su bili u većem broju na raspolaganju za sakrament pomirenja. U dostojanstvenoj procesiji krenulo se sa dvorišta svetišta ulazeći na SVETA Jubilejska vrata u baziliku. Sveto misno slavlje  predslavio je apostolski nuncij u Armeniji i Gruziji nadbiskup  Ante Jozić, rodom iz župe sv. Mihovila  u Trilju.( U pozdravu bila sam osobna, prisjetili smo se vjeronaučnih dana i zbora djece i mladih). U koncelebraciji bio je provincijal fra Siniša,  gvardijan i rektor svetišta fra Marinko Vukman i još oko 40 svećenika. Župnik fra Antonio bio je „zapisnik“ fotografijom. Pjevanje i orguljsku pratnju vodila je s. Anđela Crnjac.

U svojoj propovijedi nadbiskup Jozić naglasio je svoje lijepo iskustvo od najranije dobi, što je Gospa Sinjska značila za njega i sav narod ovog kraja. Podijelio je iskustvo vjere koju je s roditeljima crpio iz ljubavi,   molitve i hodočašća Gospi. Biranim riječima naglasio je,  koliko ga  je zajedništvo  snažilo. Mariju, našu dragu Gospu opisao je kao nebesku majku i putokaz, primjer, uzor, zaštitnicu. Izrazio je  kako mu je Gospa  bila i ostala majka i pratiteljica.

Slušajući nadbiskupa prebirali smo Mariju u vlastitom životu i značenju, posebno moleći je i hodočasteći   ovom svetištu. Na kraju misnog slavlja fra Marinko zahvalio je nadbiskupu i svima koji su danas u duhovnom zajedništvu okupljeni oko Majke. Nadbiskup Jozić, zatim je pred slikom Čudotvorne Gospe Sinjske Majke milosti, predmolio posvetnu molitvu.

Kako to uvijek biva i ovaj put zabilježili smo susret zajedničkom fotografijom. Nastavili smo u velikoj samostanskoj dvorani  druženje uz ručak i radosno ozračje; svećenici, sestre i bogoslovi. Bio je to dan duhovne zahvalnosti  za osobno zvanje i molba  za nova. Sinj nije samo poseban Alkarski grad nego je i velika duhovna oaza, kazali su mnogi.

„Na Tebi neba blista se kras, o Gospe Sinjska, budi nam spas“

  s. Dolores Brkić