Proslava Dana posvećenog života
U subotu 31. siječnja 2015., u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku, okupilo se oko 150 redovnica i redovnika iz svih redovničkih zajednica, koje djeluju na području Dubrovačke biskupije na proslavu Dana posvećenog života.
Među prisutnim redovnicima i redovnicama bio je biskup msgr. Mate Uzinić, generalni vikar dr. Petar Palić i još nekoliko svećenika. Iza molitve Trećeg časa u 10 sati, fra Stanko Dodig, pročelnik Vijeća za posvećeni život, pozdravio je biskupa Matu, sve prisutne i predstavio predavačicu s. Nelu iz Rijeke.
Biskup Mate čestitao je svima Dan posvećenog života i u svom obraćanju, naglasio je važnost buđenja redovništva u Crkvi, kako bi onda redovništvo probudilo druge kršćane.
S. Nela Veronika Gašpar, održala je predavanje na temu: „Put prema drugačijoj prisutnosti redovništva u Crkvi i svijetu“, koja je okupljene redovnike i redovnice potaknula na razmišljanje o potrebnim promjenama s obzirom da je i Europa, pa i Crkva u Europi drugačija nego u 19. stoljeću. Predavanje je bilo zanimljivo i što je govorila, htjela je to srcem pretočiti u prisutne. Kao izvanredna profesorica na Teologiji u Rijeci, pokazala je to govorom i dinamikom. – „Redovnički život oduvijek je bio svjedok Vječnoga i svako vrijeme imalo je svoje specifične poteškoće, pa i ovo naše vrijeme. Trebamo biti svi Njegovi svjedoci. Budućnost mora biti nužno povezana sa sadašnjosti“ poručila je s. Nela okupljenima. Sve su naše zajednice nastale u Europi. Devetnaesto stoljeće donosi veći broj ženskog redovništva, veći broj zvanja i zajednica.
Vrijeme je da poslušamo Gospodina, kazala je s. Nela, da mu dopustimo da nas On pouči njegovu načinu promatranja povijesti. Trebamo gledati vedro i s pouzdanjem u budućnost. Nada je krepost onima koji se uzdaju u Gospodina i koji slušaju njegov naum. Kršćanska nada je uvijek čuvala od dva ekstrema: očaja i pesimizma te preuzetosti. Unatoč zabludama našega vremena, poput kršćanstva bez Boga, treba njegovati nadu. Nada je dar Uskrsloga. Njegovati nadu možda je najdragocjeniji zadatak na koji je posvećeni život pozvan u ovom vremenu. Njegovati nadu znači vjerovati da je Uskrsli doista uskrsnuo i da je smrt samo prijelaz u život. Njegovati nadu znači nastaviti predano apostolski djelovati, tako da se „ponekad sije u suzama, a žanje u pjesmi“.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je biskup Mate Uzinić s još 20-tak svećenika u crkvi Dominikanaca. Prije mise blagoslovio je svijeće, a prisutni redovnici i redovnice obnovili su svoje zavjete.
Biskup je u propovijedi istaknuo dva vida pročitanog evanđelja o Isusovu stišavanju oluje na moru, „kristološki i eklezijalni“, te povezao to s porukama pape Franje za Godinu posvećenog života. U kontekstu Dana posvećenog života i Godine posvećenog života, čini se osobito važnim primijetiti, kazao je biskup Mate, dojam učenika da je Isus zaspao. To je ponekad dojam i u situaciji današnje Crkve i situacijama kroz kroje prolaze redovničke zajednice, pa i pojedinci sa svojim zvanjima i osobnim odnosom s Isusom, kazao je biskup, te ustvrdio, da nije Isus zaspao nego vjera učenika.
Zbog slabe vjere onda kao i danas, gubimo povjerenje u Boga i bližnje i u sebe same. I tu zapravo dolazimo do ključnog zahtjeva Godine posvećenog života, a taj zahtjev je buđenje Crkve i svijeta. To je i papa Franjo, izdvojio kao temeljnu zadaću Godine posvećenog života, kojoj trebaju voditi svi oni zahvalni pogledi na prošlost, zahtjevno življenje sadašnjosti s velikom ljubavlju, kako bismo s nadom prigrlili budućnost.
Probudite svijet, prosvijetlite ga svojim proročkim svjedočenjem kojim idete protiv struje, papine su poruke redovnicima i redovnicama izrečene u više navrata: „Budite radosni, budite hrabri, budite muškarci i žene zajedništva“.
Svoju propovijed biskup je završio stihovima iz pjesme dominikanca fra Rajmunda Kuparea: „Isus u mojoj lađi“, koji govore da se s Isusovom intervencijom može računati tek, kada čovjek sam napravi sve što može!
Kod mise pjevale su sestre iz raznih redova i dominikanski novaci. Tako su čitale i molitve vjernika. Jednu molitvu čitala je i naša s. Iva Serdarević.
Novi prior samostana fr. Marijas Farkaš, pozdravio je sve prisutne i izrazio zadovoljstvo što je misa bila u njihovoj crkvi.
Ovaj radosni dan - Dan posvećenog života, dan molitve i zajedništva redovnika i redovnica Dubrovačke biskupije, na kojemu su bile prisutne i sestre Služavke Malog Isusa iz Dubrovnika i Mandaljene, završio je u 13,00 sati, zajedničkim objedom u restoranu „Klarisa“.
Neka Gospodin blagoslovi sve redovničke zajednice, kao i svećenike u Dubrovačkoj biskupiji i svima udijeli novih zvanja!
s. Magna Borovac