Subota, 4. 10. 2014.

tekst: s. Petra Šakić, fotografija: s. Laudes Bosančić

Uvodna molitva

A kad objutri, svi glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.                      (Mt 27, 1-2)

 

Isuse, želim te pratiti na tvom putu muke, želim biti s tobom. Pomozi mi da uz tebe naučim nositi križ vlastitog života. Pomozi mi da s tobom ostanem do vrhunca Kalvarije i tišine groba, jer jedino se preko križa postiže radost uskrsnuća. Amen


Prva postaja - Isusa osuđuju na smrt

 Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!   Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Kaže im Pilat: „Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?“ Oni će: „Neka se razapne.“ A on upita: „A što je zla učinio?“ Vikahu još jače: „Neka se razapne!“ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.  (Mt 27, 22-23.26)

Isuse, mirno stojiš pred svjetinom koja te želi razapeti. Do prije par dana išli su s tobom kao s prijateljem, slavili te kao Svevišnjega, a sada radije prihvaćaju Barabu u svoje društvo. Svi te se odriču, Isuse, ali ti znaš da tvoje riječi i tvoja djela nisu zaslužila takvu kaznu. No, ni riječi ne progovaraš, nego u svome srcu za njih imaš oproštenje.                                                               Molim te, Isuse, da nikada ne budem na strani onih koji osuđuju i odbacuju drugoga, pa makar moj um mislio da je u istini. Neka moje oči gledaju tvojim svjetlom, neka moje uho sluša tvojim tonovima, neka moje srce ljubi tvojom dobrotom, tek tada će moje misli biti čistije i bliže tvojim mislima.

Slava Ocu…         Smiluj nam se, Isuse!

Druga postaja ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

 Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!     Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Bijaše upravo priprava za Pashu. I Pilat reče Židovima: „Evo kralja vašega!“ Oni na to povikaše: „Ukloni! Ukloni! Raspni ga!“ Kaže im Pilat: „Zar kralja vašeg da razapnem?“ Odgovoriše glavari svećenički: „Mi nemamo kralja osim cara!“ Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, uziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota.  (Iv 19, 14-18)

 Isuse, osuđen si i odbačen, izrugan i izbičevan. Ali ni to te nije spriječilo da svojim rukama prihvatiš dvije grede na kojima ćeš provesti posljednje trenutke zemaljskog života. Prihvatio si ih tako mirno, Isuse, jer jedini ti znaš koji je najdublji njihov smisao – da pomoću njih „sve činiš novo“.                        Koliko sam puta, Isuse, htjela iz ruku ispustiti grede svojega križa, jer su mi se činile preteške; koliko puta su suze bile u očima jer mi se činilo da si moju snagu precijenio. Nisam snažna kao ti, Isuse, ali, molim te, daruj mi snage da svoj križ zagrlim kao i ti svoj, i da time na svom životnom putu sve činim novo.

Slava Ocu…    Smiluj nam se, Isuse

Treća postaja - ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

  Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!    Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca mi smo lutali, svaki je svojim putem hodio. A Gospodin je svalio na nj bezakonje sviju nas.  (Iz 53, 4-6)

 Bolan je taj pad bio, Isuse. Uokolo si čuo samo vikanje i galamu, a ni od kuda ni jedne riječi podrške i utjehe, ni jednog pogleda razumijevanja i suosjećanja. Osjećao si se umoran i sam, tijelo ti se činilo možda i slabo, ali tvoj duh nije odustajao. Ustao si, Isuse, i krenuo dalje – radi nas.                                       Ponekad mi se, Isuse, čini da ne mogu dalje, da je svaki idući korak sve teži i teži. Pojavi se tada tisuću pitanja: zašto ja, zašto meni? A onda se sjetim tebe – Boga i tvojeg križa i pada… Udijeli mi, Isuse, strpljivosti da izdržim svaki križ koji mi je ponijeti na ovom životnom putu, pa i onaj pod kojim ću koji put i pasti.

Slava Ocu…     Smiluj nas se, Isuse!

Četvrta postaja - ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!     Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, Majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca“.    (Lk 2, 34-35)

Isuse, kolika je tvoja bol bila kada si u mnoštvu nepoznatih lica ugledao jedno drago  lice i oči pune suza, kada si u mnoštvu nepoznatih ugledao majku Mariju?! Je li ti ikada ispričala što joj je davno rekao Šimun: „…a i tebi će samoj mač probosti dušu…“? U trenutku kada su vam se pogledi susreli na tom putu patnje, znala je Majka da je to trenutak kada je mač boli ranio njenu dušu. Nije izgovorila ni jednu riječ. Shvatila je da tako mora biti jer to od vas dvoje traži Otac.                                                                             Pomozi mi, Isuse, da poput tvoje Majke prihvatim Očevu volju makar mi se činilo da je bolna za mene. U tim trenucima daruj mi i nadu koju ste vas dvoje imali – da ipak na kraju život pobjeđuje.

Slava Ocu…       Smiluj nam se, Isuse!

Peta postaja - ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

 Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!    Jer si svojim križem otkupio svijet!

Izlazeći, nađu nekog čovjeka Cirenca, imenom Šimuna i prisile ga da mu ponese križ   (Mt 27, 32)

Dok je svjetina uokolo galamila, pored tebe se, Isuse, odjednom nađe čovjek, stranac neki. Možda su ga na početku i prisilili da ti pomogne, no nakon susreta s tobom, nakon tvojeg pogleda, Šimunova ljubav bila je neupitna. Kako ti je bilo, Isuse, prihvatiti činjenicu da drugi pati radi tebe, to samo ti znaš. Nije ti bilo lako podijeliti teret svojeg križa sa Šimunom, ali ipak si to učinio. Ne radi toga što nisi mogao dalje sam, nego radi njegova osjećaja otkupljenosti.                         Bojim se, Isuse, da iz nekakvih razloga ne postanem dio svjetine koja stoji sa strane, promatra, galami i viče. Bojim se da u toj buci ne čujem tvoj glas koji zove na suosjećanje; da u toj gužvi ne vidim tvoje lice i tvoj pogled koji želi da pomognem u patnji. Molim te, Isuse, ukloni taj strah i daruj mi srce suosjećanja da drugima budem poput Šimuna Cirenca.

Slava Ocu…     Smiluj nam se, Isuse!

Šesta postaja - VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

 Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!   Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Mnogi se užasnuše vidjevši ga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka.  (Iz 52, 14)

Isuse, Veronika je mimo svih vojnika i mnoštva svijeta uspjela doći do tebe. Sva u strahu, doduše, ali ljubav je bila jača od sile. Obrisala ti je lice prekriveno krvlju. I napokon je mogla pogledati u tvoje oči, oči koje gledaju ljubavlju, te šutnjom i suosjećanjem izreći svoju odanost tebi i tvojim riječima.                                                                                                                             Veronika je, Isuse, za svoju samilost dobila neizmjeran dar – tvoj lik je uvijek imala ispred sebe. Svojom je nježnošću odnijela sve tvoje suze, svu krv s tvog lica. Isuse, znam da nisam ta dobra Veronika koja s rupcem briše sve tegobe, ali moje srce isto nosi tvoj lik. Ne dopusti stoga da ga zanemarim, nego da ga prepoznam u svakoj patnji koja je potrebna i moje mrvice dobrote.

Slava Ocu…     Smiluj nam se, Isuse!

Sedma postaja - ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

  Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!    Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja. Prezren bijaše, odvrgnut.  (Iz 53,3)

 Isuse, još jedan pad. Mada si možda očekivao da se to neće ponovno dogoditi, križ je ipak pritiskao tvoje izmučeno tijelo i ti si klonuo. Vjerojatno su do tebe dopirali ljuti glasovi mnoštva i njihov bezobzirni smijeh. No, ni taj pad te nije spriječio da ustaneš sa zemlje, prihvatiš nanovo grede i oprostiš izrugivanje.                                                                                                                 Isuse, znaš da svojom malom snagom ne bih mogla ustati ni kod prvog pada, a o drugom ne trebam ni pričati. Bez tebe se sve čini teže i nemoguće. Molim te, Isuse, kada dođu trenuci da sama ne mogu niti oči podignuti k nebu, nađi se pored mene i budi moja snaga.

Slava Ocu…     Smiluj nam se, Isuse!

Osma postaja - ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

  Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!    Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu njima pa im reče: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom“.   (Lk 23, 27-28)

Isuse, tvoj drugi pad je nekolicini žena ganuo srce. U njihovim očima vidio si suze i bol radi toga što ti se događa. I ti si se sažalio nad njima. Unatoč svojoj muci i tjeskobi, ti i dalje misliš na druge i s njima suosjećaš. I dok nosiš svoj križ i ideš prema kraju svoga zemaljskog života, ženama si uputio riječi koje bi im trebale biti putokaz za život vječni.                                                             Isuse, svjesna sam da je život sastavljen i od teških trenutaka, od trenutaka kad mi se čini da nema boli veće od moje boli, da nema patnje koja moju patnju nadilazi. Molim te, Isuse, da se u tim trenucima, trenucima vlastite boli, ne zatvorim u svoju sebičnost i samosažaljenje, nego da i tada svojim bližnjima uspijem biti putokaz prema tebi.

Slava Ocu…    Smiluj nam se, Isuse!

Deveta postaja - ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!  Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o janje na klanje odvedoše ga, k'o ovca nijema pred onima što je strigu, nije otvorio usta svojih.  (Iz 53, 7) 

Isuse, išao si putem posve umoran i iscrpljen. Križ je još uvijek bio na tvojim ramenima. Pretežak! I ti si ponovno pao. Svi su zasigurno pomislili da nećeš moći dalje. No, ti ne odustaješ! Uzeo si križ u svoje ruke i krenuo dalje pod njegovim teretom.                                                                                                       Jesi li svojim trećim padom, Isuse, želio ukazati na istinu o ljudskoj snazi? Molim te, Isuse, pruži mi ruku kada moja noga poklekne na životnom putu, kada osjetim da ne mogu dalje, kada ljudskom snagom mogu tek duboko udahnuti… Pruži mi ruku, Isuse, kada moj križ postane najteži i budi sa mnom do konca moje Kalvarije.

Slava Ocu…    Smiluj nam se, Isuse!

Deseta postaja - ISUSA SVLAČE

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!  Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: „Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa kome dopadne“.  (Iv 19, 23-24)

Došao si, Isuse, na Golgotu. Činilo se da je kraj mukama puta. No, nije bio. Uzimaju ti sada sve. Stojiš bez odjeće pred svjetinom koja se i dalje smije smišljajući nove poruge kako te osramotiti. Ali, Isuse, ti znaš da se ljubav i pravda ne mogu osramotiti.                                                                               Molim te stoga, Isuse, ne dopusti da budem ona koja će s drugih 'svlačiti odjeću', njihovu zaštitu intime. Ne dopusti da moje ruke budu ruke koje razgolićuju, moje usne – usne koje vrijeđaju, nego budi uz mene i pokaži mi kako biti ona koja će druge zaogrnuti plaštem brižljivosti kada budu izvrgnuti razgolićenju.

Slava Ocu…   Smiluj nam se, Isuse!

Jedanaesta postaja - ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!  Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: 'Kralj židovski'. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. (Mk 15, 25-27)

Isuse, pomalo se nazire kraj tvoje muke. Snage je sve manje, tek toliko da ostaneš sabran kod onog što te još čeka. I nisi se opirao. Prikovali su ti čavlima ruke i noge i mislili kako su time zaustavili tvoje djelovanje. Zvuk čekića odjekivao je Golgotom, kao što dan danas odjekuju svijetom tvoje riječi. Ne, nisu te uspjeli zaustaviti.                                                                           Isuse, čovjek sam. Možda sam, i ne želeći, bila u situaciji kada sam svojim postupcima, svojim riječima u drugima zaustavljala tvoje djelovanje, i time te pokušala nanovo pribiti na križ. Molim te, Isuse, oprosti mi na tim pogreškama i ne dopusti da ih ikada ponovim. Pomozi mi da budem odjek tvojih riječi i djela u ovom svijetu.

Slava Ocu…   Smiluj nam se, Isuse!

Dvanaesta postaja - ISUS UMIRE NA KRIŽU

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!    Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ To rekavši, izdahnu. (Lk 24, 44-46)

Isuse, izruguju te i dalje: „Ako si Sin Božji, siđi s križa pa ćemo ti vjerovati.“ No, tvoj život i tvoja djela pokazala su da si Sin Božji, a tvoja smrt na križu sada to najbolje svjedoči. Želeći dovršiti Očev plan, išao si do kraja – do smrti, smrti na križu. I sada mirno, Isuse, predaješ duh svoj u ruke Oca. Ispunio si poslanje – spasio si svijet!                                                                         Znam, Isuse, da je zemaljska smrt za svakog čovjeka neizbježna, da će doći trenutak kad ću se morati zaustaviti. Hoće li biti prisutan strah ili ću moći, pogledavši svoj život, reći: „Dovršeno je!“?! Molim te, Isuse, kada dođe trenutak za prelazak u vječnost, daruj mi milost da s tobom mirno mogu reći: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“

Slava Ocu…   Smiluj nam se, Isuse!

Trinaesta postaja - ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!   Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova Majka, i majka sinova Zebedejevih.     (Mt 27, 55-56)

Isuse, skinuli su te s križa. Na Golgoti je tišina. Čuje se samo tihi plač Majke Marije i nekoliko tvojih prijatelja. Nema više one svjetine koja je cijelim putem galamila. Tišina… tišina i jecaji Majke koja te drži u svom naručju. No, ti najbolje znaš da grede s kojih si skinut – život znače, makar drugi mislili da vode u smrt.                                                                                                   Isuse, u životu postoje trenuci upravo kao taj golgotski – samo tišina, duboka tišina i još tiši jecaji. Postoje trenuci patnje koja gotovo ne dopušta niti disati. Molim te, Isuse, u takvim trenucima ne ostavljaj me bez sebe, bez nade da život ipak ima posljednju riječ.

Slava Ocu…    Smiluj nam se, Isuse!

Četrnaesta postaja - ISUSA POLAŽU U GROB

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!   Jer si svojim svetim križem otkupio svijet!

Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. (Mt 27, 59-61)

Isuse, Kalvarija je gotova. Samo najvjerniji ostaju s tobom do kraja. Položili su te u grob, na ledeni kamen. Majka Marija bi sigurno sada tu ostala, s tobom, da ti pruži malo topline. No, sluti ona, u dubini srca svoga, da ovo nije kraj, da će ubrzo svanuti zora uskrsnog jutra.                                                   Znam, Isuse, da je svaki križ prolazan. Znam da nakon svakog Velikog petka slijedi tišina subote ispunjena nadom da ćemo se uskoro radovati Životu – Životu koji nije ograničen jednim danom, nego je obilježen vječnošću. Molim te stoga, Isuse, za snagu u danima Velikog petka, da ne posustanem pod križem života, kako bih kroz hladnoću groba ipak doživjela toplinu uskrsnog dana.

Slava Ocu…    Smiluj nam se, Isuse!

ZAVRŠNA MOLITVA

 Isuse, hvala ti za tvoj put muke; hvala ti što si me kroz ove postaje poučio kako patnja ima svoj smisao, ali i svoj kraj. Hvala ti što si svojim križem učinio da Život ima završnu riječ. I pomozi mi, Isuse, da s ovim križnim putem ne prestane moj put s tobom, nego da s tobom ostanem u svim danima svojim. Amen

                                        

  Vijesti - Sve