Drugoga dana trodnevne priprema za proslavu 132. rođendana Družbe sestara Služavki Maloga Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM, u subotu, 22. listopada 2022. godine večernje misno slavlje u kapelici samostana „Egipat“ u Sarajevu predslavio je sarajevski katedralni župnik i profesor Filozofije na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. sc. vlč. Oliver Jurišić. Sestre su prije mise izmolile krunicu i tako se pripremile za misno slavlje drugog dana trodnevnice. Na misnom su slavlju sudjelovale sestre iz Sarajevskih zajednica, a liturgijsko su slavlje animirale sestre iz samostana „Egipat“.

U prigodnoj propovijedi vlč. Oliver se osvrnuo na evanđelje dana (Lk 13,1-9) tumačeći njegovo značenje i primjenu u svakodnevnom životu. Podsjetio je da su sestre tijekom devetnice za Rafaelovo razmišljale o krepostima i određenim osobinama sluge Božjega nadbiskupa Stadlera od kojih bi se moglo učiti kako biti čovjek, kako biti vjernik. Progovorio je zatim o kreposti prihvaćanja, te pojasnio: „To je ona krepost prihvaćanja koja čovjeku-vjerniku pomaže da prihvati svoju vlastitu patnju, da prihvati svoju vlastitu tragediju čak i onda kad on za nju nije kriv.“ Ustvrdio je da ima među nama ljudi koji nastavljaju živjeti svoj kršćanski život i onda kada se na njih sruči neka tragedija. Kad čovjeka pogodi kakva bolest ili tragedija, tada mu uvelike pomaže krepost prihvaćanja. Vlč. je potom Oliver istaknuo da tu krepost prihvaćanja čovjek ne može dobiti svojom snagom, nego Božjom milošću.

U nastavku propovijedi vlč. je Oliver progovorio o Božjoj empatiji prema čovjeku. Mada u svome životu često godinama ne donosimo rod, Bog pokazuje razumijevanje i empatiju prema nama. Pri kraju propovijedi vlč. Oliver je kazao: „S jedne strane pozvani smo biti oni koji trebaju imati tu krepost prihvaćanja određenih patnji, određenih boli koje ne možemo uvijek razumjeti i ne možemo uvijek opravdati, a s druge strane trebamo se pouzdati u Boga koji ima u sebi tu krepost empatije da nas neće odmah posjeći čim ne donesemo rod“. Konstatirao je da sluga Božji nadbiskup Stadler sigurno ne bi mogao uraditi ono što je napravio da nije imao u sebi tu krepost prihvaćanja koju mu je Bog dao. Stoga je stavio sestrama za uzor Utemeljitelja Družbe slugu Božjega nadbiskupa Stadlera koji je u sebi imao krepost prihvaćanja, čak i onda kad je bio svjestan da on nije kriv.

Nakon prospovijedi nastavljeno je s misnim slavljem, a nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje kod obiteljskog stola.

s. M. Ljilja Marinčić