U srijedu 21. siječnja 2026. godine u Košutama bio je ispraćaj naše pokojne s. M. Dulceline Plavša. Sprovodne obrede i sv. misu predvodio je i predslavio don Ante Gavrilo, župnik Župe Srca Isusova u Košutama, u koncelebraciji s trideset svećenika, među kojima je bio i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, mons. Franjo Frankopan Velić. Evanđelje i pjevane dijelove sprovoda otpjevao je maestro don Šime Marović, dugogodišnji prijatelj i suradnik s. M. Dulceline. U homiliji je don Ante istaknuo da je s. M. Dulcelina kroz glazbu propovijedala Evanđelje, da je glazba bila most kojim nas je vodila Nebu, k samom Bogu kojemu treba biti usmjereno sve u našem životu, Bogu kojem se trebamo klanjati, slaviti Ga i hvaliti. Upravo je glazba i pjesma kojoj se s. M. Dulcelina posvećivala i kojom se služila, oblikovala ne samo nju nego i sve one koje je uključivala u pjevanje i slavljenje Boga. Spomenuo je sv. Augustina i njegovu poznatu misao: „Tko pjeva, dvostruko moli“ istaknuvši kako je s. M. Dulcelina to činila s velikom lakoćom, spontanošću, radošću, jer je pjevala srcem. Na kraju je istaknuo da ono što je uvježbavala ovdje na zemlji, sada nastavlja tamo gdje nas je sve svojim sviranjem i pjesmom uvijek upućivala - u svečanostima nebeske liturgije. Njezini nećaci pročitali su misna čitanja i otpjevali psalam „Gospodin je pastir moj“.  Svečanosti i ljepoti misnog slavlja doprinio je župni zbor kojem su se pridružile naše sestre i članovi župskih zborova iz župa gdje je služila s. M. Dulcelina: Vrgorac, Metković, Dugopolje, Kaštel Kambelovac i Mravince-Kučine. Svirao je maestro Mirko Jankov, dugogodišnji suradnik naše s. M. Dulceline. Izborom pjesama „Samo Bog je ljubav moja“ i „Kako su mili stanovi Tvoji“ te njihovom predivnom izvedbom, mješoviti zbor je pokazao i dokazao da je prepoznao životno ulaganje s. M. Dulceline, da isti donosi urod ali i da joj se upravo ovim pjesmama kojim je sama disala, iskaže zahvalnost dok joj duša prelazi preko mosta.
Pred kraj misnog slavlja provincijska glavarica s. M. Marija Banić iznijela je redovnički hodogram s. M. Dulceline Plavše i oproštajni govor. U oproštajnom govoru iznosi:

            „s. M. Dulcelina bila je vedra osoba, profinjena u odnosu s drugima, veoma ugodna u društvu i uvijek sa smiješkom na licu. Svaku osobu je susretala tako srdačno kao da ju je iščekivala. Silno je voljela svoju dužnost voditeljice crkvenog zbora i vjeroučiteljice. Sve ono lijepo i dobro što je posjedovala htjela je utkati u duše djece koju je silno voljela. Zato i ne čudi da među prvima s dječjim zborovima sudjeluje na Zlatnoj harfi te motivira i potiče druge voditelje zborova da se i oni uključe sa svojim dječjim zborovima na radosno slavljenje Gospodina. Gdje se god nalazila, bila je pokretač, inicijator i podupiratelj programa kojim je  kroz glazbu i pjesmu mogla druge, posebno djecu, odgajati i voditi bliže Bogu. U svemu tome bila je neumorna i predana. Toliki su ponijeli ljepotu sakramenta prve pričesti kroz svoj život, upravo zahvaljujući pjesmama i pjevanju koje je s. Dulcelina s njima pripremala i izvela za taj najljepši trenutak njihova života. Što tek reći o božićnim priredbama i nastupima i s djecom i odraslima? Nastupima i gostovanjima po drugim župama, biskupijama? 
U pojedinim župama s. M. Dulcelina vodila je Prijatelje Malog Isusa, odrasle i djecu. Kod svih je poticala pobožnost prema Malom Isusu i Blaženoj Djevici Mariji kojoj je bila posebno pobožna, ne samo kao dijete Sinjske krajine nego i zbog velikog milosnog zahvata spašavanja njenog oca iz kolone poslane na Križni put. Njezina obitelj vjeruje da je spas oca djelo BDM, jer je njen otac Andrija svjedočio da ga je spasila „jedna Žena“ - BDM. Zato je u njezinoj obitelji, pa tako i u životu naše s. Dulceline, pobožnost prema BDM nešto neizostavno, nešto bez čega se ne može živjeti život, nešto što se podrazumijeva. Upravo je u duhu BDM znala činiti dobro u skrovitosti. Znajući kako je važno učiti, školovati se i studirati, pronalazila je način da pomogne studentima slabijeg imovinskog stanja u njihovu studiju. Tražila je i posredovala u pomoći, a da o tome nitko nije znao. Htjela je zaštiti, potaknuti, ohrabriti, pomoći, ali sve u skrovitosti, ostajući u tome samo „neznatna službenica Gospodnja“. Uz osobito štovanje Blažene Djevice Marije i Maloga Isusa, ljubavi prema našem ocu utemeljitelju, sluzi Božjem Josipu Stadleru, posebnu pobožnost imala je prema našem blaženiku, a nadamo se uskoro svetcu, kardinalu Alojziju Stepincu, na čiji je zagovor ozdravila.
          "Tko pjeva, dvostruko moli", rekao je sv. Augustin. Koliko li je pjevajući molila s. M. Dulcelina, samo Bog to zna, jer nije to bilo formalno pjevanje, već u njemu je bilo cijelo njezino srce, cijelo biće. Stoga joj je uvijek bila radost organizirati i voditi liturgijsko pjevanje; ne samo u župi, već i prilikom naših duhovnih vježbi, redovničkih svečanosti i jubileja, zajedničkih susreta i hodočašća i sprovoda sestara. Poticala je i čuvala crkvenu liturgijsku glazbu, napose korale, želeći u tu ljepotu uvući svakog, kako nas sestre, tako i svoje zborove. Rado se odazivala i sudjelovala sa svojim zborovima u zajedničkom zboru koji je pratio slavlja pri našoj Biskupiji, kao što su: dolazak Svetog Oca pape Ivana Pavla II. u Split, proslave svetog Dujma, proslave drugih obljetnica i jubileja pri našoj Nadbiskupiji. Rado je predvodila pjevanja kod katehetskih škola, redovničkih dana, animiranja pjevanja i kod ostalih zajedničkih redovničkih programa. Sa svojim zborovima rado se uključivala, ali i bila je pozivana, od strane grada, kulturnih institucija, udruga i društava, na razna događanja i svečanosti. Bila je priznata i cijenjena kao glazbenik. Nije bila rijetkost da je mladenci pozovu da im odsvira na njihovu vjenčanju. Tako je njeno sviranje na orguljama i  pjevanje „Ave Marie“ mnoge povelo na staze bračnog života. Božji dar i stručnost koju je stekla marljivim radom i vježbom, isto tako je drugima davala kao dar da bi svakog polako uvlačila u otajstvo darovanosti. Vrlo je lijepo za nju rekla jedna naša sestra: „Odgajala je ljude za radost služenja u glazbi". Sijala je note, a svi vi danas ovdje prisutni u velikom broju iz raznih župa u kojima je bila i djelovala, pokazujete u koju je divnu simfoniju izraslo posijano.
          Kada nije više mogla svirati ni voditi pjevanje, znala je sate provoditi u kapelici, sama sa svojim Zaručnikom, svirajući po klavijaturi svojeg srca, u čežnji duše. Vjerujemo da sada uživa u društvu svetih i gleda ono što oko nije vidjelo, sluša što uho nije čulo i kuša što ljudsko srce nije okusilo.
U ime svih sestara iskazujem iskrenu sućut njezinoj časnoj sestri Esteri, dominikanki, bratu Boži, braći Ivanu, Stjepanu, Milanu i njihovim obiteljima, sestri Mariji i njenoj obitelji, obitelji pok. S. Ive Peroš i svoj ostaloj rodbini.“

Sestra M. Marija Banić na kraju se zahvalila župniku don Anti Gavrilu na predvođenju sprovodnih obreda i sv. mise, nazočnim svećenicima u koncelebraciji, posebno mons. Franji Frankopanu Veliću, generalnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije i don Petru Dukiću, kućnom kapelanu. Zahvalila se i vrhovnoj poglavarici Družbe sestara Služavki Malog Isusa, s. M. Anđi Vranješ, na njezinom dolasku iz Zagreba na ovaj ispraćaj, kao i njenoj savjetnici s. M. Anamariji Radan.
Sprovodu su nazočile sestre iz svih naših zajednica, sestre dominikanke iz Splita, Zagreba, Korčule, sestre milosrdnice, Školske sestre franjevke iz Splita, šibenske franjevke, s. M. Ana Čajko-Šešerko iz zagrebačke Provincije, prijatelji, suradnici, župljani iz župa gdje je bila na službi.
Sestra M. Dulcelina Plavša pokopana je u sestarsku grobnicu. Uz pjesmu Salve Regina pokrivena je bijelim ružama. 

s. M. Marta Kegalj