Novo ime za zavjet siromaštva

Svakog 25. dana u mjesecu sestre Služavke Malog Isusa imaju priliku u ozračju sabranosti u svojim zajednicama promišljati o Božjem pozivu i odabiru. Taj dan u mjesecu rujnu sestre u privremenim zavjetima: s. Martina Vugrinec, s. Marta Vunak, s. Kristina Maslać, s. Margaret Ružman i s. Monika Maslać te njihova odgojiteljica, s. Marija Kiš iskoristile su za svoj formacijski susret koji je za cilj imao analizu zavjeta siromaštva s naglaskom na aktualizaciji u životu Služavke.

Susret je započeo poklonom Gospodinu u svetohraništu s molbom da On pomogne otvoriti srca i pameti kako bi susret bio na rast i obogaćenje svim sudionicama. Sestre je pozdravila s. Katarina Penić-Sirak, provincijalna glavarica i ohrabrila ih da na putu kojim koračaju budu hrabre i odgovorne jer vrijeme koje živimo treba prožeti vjerodostojnim svjedočanstvom za Krista. Zajednički rad i promišljanje nad zavjetom siromaštva počivao je na nauku Crkve, na liku i djelu utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera te propisanih Konstitucija Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Sadržaj koji obuhvaća zavjet siromaštva identičan je od prvih entuzijasta u Crkvi koji se opredjeljuju za radikalno nasljedovanje Isusa iz Nazareta, Spasitelja svijeta, a promijenilo se vrijeme u kojem se taj Isusov savjet živi. Gledajući na povijest Družbe, danas se postavljaju novi zahtjevi pred Služavke nego što je to bilo vrijeme dok je Družba činila svoje prve korake. Zavjet siromaštva treba promatrati pod dva vida, kao duhovno i materijalno siromaštvo. Oba vida su komplementarni i potrebno je preispitivati njihovo obdržavanje u svakodnevnom životu. Uočeno je da postoje različiti pogledi na zavjet siromaštva koji počivaju na svakom pojedincu osobno, ipak potrebno je iznova promišljati nad Isusovim susretom s bogatim mladićem koji Ga želi slijediti. Isus pred njega stavlja apsolutan zahtjev: „Ostavi sve što imaš!“ Naše apsolutno predanje traži slobodno odricanje od egocentričnosti i slobodno opredjeljenje za teocentričnost u našem životu. Kad Gospodine postane središte našeg bića i žića moći ćemo u slobodi i zahvalnosti živjeti radost Evanđelja.

Čovjek koji je zahvalan shvaća da to što jest i što prima ne dolazi od njega samoga, nego mu je darovano od Drugoga. On shvaća da je istinski osiromašen od svega svojega da bi se u njemu moglo nastaniti ono Božje i zato danas možemo reći da je novo ime za zavjet siromaštva zavjet zahvalnosti.