U nebo preselila se s. M. Miljenka (Anica) Kapov
Blaženo je preminula
S. M. MILJENKA (Anica) KAPOV
(Kaštel Kambelovac, 19. 09. 1933. – Solin, 22. 06. 2020.)
U noćnim satima, pri kraju dana, 22. lipnja 2020., na odjelu neurologije u Kliničkom bolničkom centru na Firulama, nakon moždanog udara, blaženo je u Gospodinu preminula naša sestra s. Miljenka Kapov, u 87. godini života i 65. godini redovničkog života.
Zbog okolnosti epidemije koronavirusa bile su zabranjene posjete u bolnici, ali se kućna predstojnica samostana sv. Rafaela u Solinu s. Servacija Mateljan, u kojem je živjela s. Miljenka, redovito čula s liječnikom koji ju je liječio i medicinskim sestrama na odjelu. Oni su je izvještavali o njezinom zdravstvenom stanju. Čvrsto vjerujemo da se našla u društvu Isusa, Marije i Josipa koje je za života žarko ljubila, kojima se molila i sav svoj život predala.
Sprovodni obred, 24. lipnja 2020. godine, s početkom u 14 sati, na Novom solinskom groblju vodio je župnik župe Gospe od Otoka u Solinu don Ranko Vidović, uz don Šimu Marovića, don Antu Čulića, don Antu Mateljana i don Mirka Bitunjca.
Poštivajući epidemiološke mjere sestre iz bližih zajednica iz Splita i okolice u zajedništvu s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan, rodbina s. M. Miljenke, te nekoliko vjernika iz župe Mravinci i rodnog Kambelovca, došli su na ispraćaj i svojom nazočnošću odali počast s. M. Miljenki i njezinom redovničkom predanju i svjedočenju. Molitvom krunice i završnom pjesmom Kraljice neba, otpratili smo njezin lijes u grobnicu sestara na Novom solinskom groblju.
Odmah nakon sprovoda slavljena je sveta misa zadušnica za pokojnu s. M. Miljenku u crkvi Gospe od Otoka u Solinu, koju je slavio župnik ove župe don Ranko Vidović, u koncelebraciji s don Šimom Marovićem i don Antom Mateljanom. Pred početak sv. Mise, provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan u ime Provincije oprostila se od s. M. Miljenke. U kratkim crtama prikazala je životopis s. M. Miljenke, izrazila sućut rodbini, zahvalnost svećenicima za prisutnost i ispraćaj.
Župnik don Ranko Vidović na početku homilije je istaknuo važnost slavlja svete mise, kao središnjeg čina, najvećeg dara koji možemo prikazati Gospodinu za ispokoj duše s. M. Miljenke. Napomenuo je da je s. M. Miljenka treća sestra koja je u zadnja dva mjeseca preminula u samostanu sv. Rafaela u Solinu. Gospodin gleda na naš život drugačije nego mi, koji gledamo našim ljudskim očima i mjerilima. Gospodinu nije važna duljina dana, nego kvaliteta života osmišljenog u Bogu i s Bogom. Sestra Miljenka je živjela 87 godina, rekli bi doživjela je puninu života. Bitno je koliko se Bog u tih 87 godina njezina života proslavio u njezinu tijelu i po njezinu življenju i svjedočenju. Bitno je koliko je dobra posijano po njoj u srcima onih s kojima je živjela, surađivala., koje je susretala kroz svoj život. To dobro koje je ona za života učinila i koje je posijala u naša srca to nas obvezuje. To je i nama poziv da za života činimo dobro, da život živimo onako kako treba živjeti, odgovorno, radosno, zauzeto. To nas potiče da se pokrenemo na bolje, da prema riječima psalmiste budemo budni: ˝Ako danas glas mu čujete ne budite srca tvrda˝. Već danas, ovdje i sada, trebamo se trgnuti i donositi dobar plod, živjeti život kao Božji dar, i svojim životom biti dar i blagoslov za druge, zaključio je na kraju homilije don Ranko.
Oproštajna riječ provincijske glavarica s. M. Terezija Pervan od s. M. Miljenke (Anice) Kapov:
˝Anica s. Miljenka Kapov rođena je u uzornoj katoličkoj obitelji Ivana i Marije rođene Tadin 19. rujna 1933. u Kaštel Kambelovcu. Krštena je 15. listopada 1933. u župskoj crkvi sv. Mihovila. Vjerski odgoj primila je u svojoj obitelji i u župskoj zajednici. U teško vrijeme odmah iza rata, kada je u mjestu bio prisutan veliki pritisak od strane mjesnih partijaca na župnika don Kaju Marovića i župljane, i župa od straha ostala bez remete, a mnogi se bojali javiti za tu službu, obitelj naše pok. s. Maragete Prkut, te otac i tri brata s. Miljenke dragovoljno su kroz nekoliko godina preuzeli čišćenje crkve, kićenje i pranje crkvenog rublja i zvonjenje. Sestre Margareta i Miljenka su često pričale i isticale da su uvjerene da je Bog nagradio njihove obitelji, jer su pomogle župniku u nevolji, što su njih dvije otišle u samostan Sestara Služavki Malog Isusa. Naše sestre su počele djelovati u Kaštel Kambelovcu u lipnju 1941. godine. Tako su s. Margareta i s. Miljenka kao djevojčice u slobodno vrijeme uvijek bile u kući časnih sestara. U samostan je najprije išla s. Margareta, a 14. kolovoza 1953. godine u Družbu Sestara Služavki Malog Isusa, u samostan ˝Antunovac˝ u Zagrebu, ušla je u svojoj dvadesetoj godini života i djevojka Anica, naša s. Miljenka. Kao redovnička pripravnica pohađala je početni i napredni tečaj šivanja i krojenja, od 14. rujna 1953. do 16. siječnja 1954. godine, kod Singer Sewing machine company - tehničko i trgovačko predstavništvo, poslovnica u Zagrebu. Stečeno znanje je kroz redovnički život stalno usavršavala i bila je uspješna švelja. Novicijat je započela 14. kolovoza 1954. godine u Samoboru. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1955., a doživotne 15. kolovoza 1961. godine u samostan ˝Antunovac˝ u Maksimiru u Zagrebu.
Nakon položenih privremenih zavjeta došla je u samostan u Omišu, u kojem je djelovala od 1955. do 1973. godine. Šivala je i izrađivala crkveno ruho za potrebe župa, a zadnje četiri godine vršila je službu kućne predstojnice i prefekte kandidatica koje su kroz to vrijeme bile u samostanu u Omišu. Iz Omiša je pošla u Dobrotu u Boku kotorsku, gdje je tri mjeseca vršila službu prefekte postulantica, koje su se pripremale za ulazak u novicijat za Bogojavljenje 1974. godine. Iz Dobrote 1974. godine dolazi u Opuzen za odgovornu sestru, a zatim na zamjenu u zajednicu sestara u Zadru. U svrhu liječenja jedno vrijeme bila je u zajednici u Trogiru. Slijedeće tri godine živjela je u samostanu u Dubrovniku, gdje je pomagala u šivanju za sestre i novakinje. Godine 1980. premještena je u župu Sali na Dugom otoku. Vršila je službu odgovorne sestre i šivala za potrebe mještana. Od 1981. do 1983. godine u samostanu u Omišu pomagala je u kućanskim poslovima, osobito u šivanju. Iz Omiša odlazi u Mravince, gdje je kroz četrnaest godina, od 1983. do 1987., vodila domaćinstvo, kuhala za sestre i župnika, pomagala u sakristanskoj službi u župskoj crkvi. U župi Dugopolje vodila je domaćinstvo za sestre i župnika, od 11. rujna 1987. do 1. listopada 2010. godine. Iz Dugopolja došla je u samostan sv. Rafaela u Solinu, gdje je kao starija i bolesna sestra pomagala u kućnim poslovima i posvetila se apostolatu molitve, sve do svoje smrti. Bila je sretna da je mogla proslaviti za blagdan Velike Gospe 2015. godine 60. godišnjicu redovničkih zavjeta.
Kroz svoj život s. Miljenka bila je vrijedna i radišna, požrtvovna i zauzeta za održavanje molitvenog života i kućnog reda. Voljela je svoj redovnički poziv i nastojala da ga radosno i odgovorno živi. Gajila je duboko poštovanje prema svećenicima, prema poglavarima, i sestrama u zajednici. Na osobiti način bila je ponosna i Bogu zahvalna za život nadbiskupa mons. Frane Franića, svog mještanina iz Kaštel Kambelovca.
Draga s. Miljenka, hvala Vam hvala za svjedočenje vjere, za molitve, za vedrinu kojom ste nas obasjavala, za sve radosne susrete, za sav trud koji ste utkala za dobro i život Družbe i Provincije. Hvala Vam za nastojanje da budete blagoslov sestrama u samostanu i onima koje ste susretala na svom životnom putu. Neka Vam Milosrdni Otac bude nagrada za sve dobro koje ste živjela i pronosila kroz svakodnevni život. Neka Vam velikodušno oprosti ono što u Vašem prolasku ovom zemljom nije bilo po Njegovoj volji. Molite Gospodina za duhovnu obnovu Družbe i Provincije, i za naša nova duhovna zvanja.
Zahvaljujem sestrama i braći svećenicima, rodbini, koji su došli ispratiti našu sestru Miljenku. Hvala don Ranku Vidoviću župniku župe Gospe od Otoka u Solinu, na predvođenju sprovodnih obreda i misnog slavlja, kao i za pažnju i pružanje duhovne okrepe s. Miljenki.
U ime sestara naše Splitske Provincije sv. Josipa izražavam duboku sućut rodbini sestre Miljenke, koju je ona svim srcem voljela, poštivala, na njih bila ponosna i za njih se Bogu i Gospi od Karmela molila.
Draga s. Miljenka, Otac nebeski neka Vas obasja svjetlom svoga lica na pragu ulaska u Očev dom. Uskrsli Gospodin bio Vam nagrada! Našla mir i pokoj u Njegovu svjetlu!˝.
Draga s. M. Miljenka, s Vama odlazi još jedna od starijih generacija sestara Služavki Malog Isusa, koju resi krepost evanđeoskog služenja Isusu u bližnjima, duh našeg utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera. Odlazi još jedna od sestara rodom iz Kaštel Kambelovca, koja je prije 67 godina ispraćena od naših sestara koje su tom mjestu djelovale i došla u našu Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Molite Gospodina da nam, ako je Njegova sveta volja, pošalje novih djevojaka iz Vaše župe i drugih mjesta, koje će nastaviti služiti Malom Isusu u bližnjima. Svojim životom učila ste nas kako se voli Isusa, Crkvu, Družbu i Provinciju, svećenike, sestre, sve ljude, kako se treba žrtvovati za Božju stvar, da Božje djelo raste. Svojim zagovorom kod Gospodina pomozite nam da s Božjom pomoću svjedočimo za Isusa i njegovo kraljevstvo idući prema vječnosti.
Počivala u miru Božjem!
s. M. Maneta Mijoč