U utorak 8. listopada 2024. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu obilježeno je Stadlerovo  – dan kada osobito molimo za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Sveto misno slavlje, kojemu je prethodila molitva krunice, predslavio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević u koncelebraciji sa postulatorom kauze Sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera mons. dr. Pavom Jurišićem i vlč. dr. Josipom Kneževićem, profesorom na sarajevskom KBF-u.

Na početku sv. Mise, župnik mons. Tomašević pozdravio je sestre Služavke Malog Isusa, braću svećenike te vjerni puk koji se okupio, kako bi molili za proglašenje blaženim čovjeka za kojega vjerujemo da je vodio istinski svet život, pastirski život, ljubeći Crkvu i prijanjajući srcem uz povjereno mu poslanje.

U vrlo nadahnutoj propovijedi mons. Tomašević iznio je svoje razmišljanje o ljubavi nadbiskupa Josipa Stadlera prema poslanju koje mu je Bog u Crkvi povjerio. „Ljubav da prihvatiš svim srcem, kamo si poslan, i kada ti se čini da bi ti bilo lijepo, i kada ti se čini da će biti teško i povezano sa brojnim izazovima. I kada čovjek tako svoje poslanje prihvaća, onda je otvoren za Boga, za Božje djelovanje i otvoren je za druge. Josip Stadler je od početka prihvaćao svoje poslanje; osjećao je da ga Bog zove, da ga šalje da postane svećenik, da vrši službu koju mu Crkva povjerava, koju mu Bog povjerava po Crkvi. I kada je izabran za sarajevskog nadbiskupa, u vrijeme nakon duge vladavine otomanskog carstva, u kojoj je ova naša zemlja bila na rubu, potrebna mnogočega, on nije oklijevao. Nadbiskup hrabro prihvaća ovo poslanje – koje bi danas neki od nas svećenika shvatili više kao kaznu nego kao nagradu – prihvaća ga svim srcem“, rekao je župnik.

„Kada čovjek svoje poslanje tako prihvaća, Bog otvara vrata, otvara ih i tamo gdje nam se po ljudski čini da je ćorsokak, da nema vrata. Stadler nam je primjer, i nama svećenicima, i biskupima i redovnicima, redovnicama i obiteljskim ljudima; svima, da traže i prihvate svoje poslanje, punim srcem! Doći u ono vrijeme u Bosnu, u Sarajevo, gdje je postojala samo jedna mala crkva, nije bilo lako. No, ja barem nisam nigdje našao da se negdje nadbiskup Stadler previše žalio. Naprotiv, on je počeo oko sebe okupljati one koji će zajedno s njim zasukati rukave i raditi, ali prije svega da bi mogao prihvatiti službu, on je uvijek bio poput Marije koja je sjela do Isusovih nogu, kako smo čuli u večerašnjem evanđelju. Marta je bez daljnjega bila dobra i brižna domaćica. No, Marija prije svega sjede do Isusovih nogu i sluša što Isus ima reći i onda ide u akciju, onda radi i daje sve od sebe. To je put! Sjesti do nogu Isusovih, doći i čuti Isusa, i ići u akciju s Isusom, gdje god da te Isus šalje, i to činiti, tada je to blagoslovljeno, tada plodovi dobri rastu jer mi tada ispunjamo Božje poslanje“, naglasio je mons. Tomašević.

„Svakoga od nas Bog šalje, da otkrivamo njegove planove tamo gdje on želi, da te planove ostvarujemo, i to punim srcem! Ne na pola, ne preko volje, ne žaleći se i kukajući stalno, nego najprije sjedajući do nogu Gospodinovih, da čujem što mi On kaže, onda kada čovjek s Gospodinom ide, tada je na Božjem putu, onda je sve moguće. Molimo da i mi možemo biti oni koji ostvaruju Božje poslanje u vlastitom životu, punim srcem, punim plućima, jer nas Isus Krist ljubi, Isus Krist nas šalje, i mi smo pozvani biti Kristovi svjedoci u ovome životu“, završio je mons. Ivo, svoju poticajnu propovijed.

Krunicu, pjevanje i misna čitanja animirale su Sestre Služavke Maloga Isusa.

Nakon popričesne molitve svećenici, redovnice i vjerujući puk okupili su se oko groba sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera te izmolili molitve za njegovo proglašenje blaženim, te su u tišini svoga srca molili za svoje osobne nakane.

s. M. Pia Pilić