„SPOZNAJA ZAKONA LJUBAVI“ (prema Stadlerovoj poslanici od 4. veljače 1903.)

Pjesma:O srce Sina Božjega

Uvodna misao: Danas je Stadlerovo, dan kada se spominjemo sluge Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa. Nalazimo se u  Svetoj godini Božanskoga milosrđa, a Bog je milosrdan i velik u ljubavi.  Ušli smo u ovaj sveti hram, u našu predivnu prvostolnicu, kroz Sveta vrata milosrđa. Svaki onaj koji je kroz njih ušao, može iskusiti ljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu. Baštinimo blago velikoga Stadlera kako se živi milosrđe, kako se poučava o milosrđu i kako se čini djelo milosrđa. Večeras odložimo sve dvoumice i sumnje u Božju prisutnost među nama u ovomu svetome hramu, u Presvetomu oltarskome sakramentu. U dubokoj šutnji pokušajmo osjetiti  Božji tihi šapat. Božju dobru riječ možeš čuti ako dostatno pozorno osluškuješ. A Božje darove, dane s ljubavlju, možeš primiti ako dostatno pripravno možeš prihvatiti. 

Kratka šutnja …

Meditacija: Večeras, za našu meditaciju, ponuđena nam je Stadlerova poslanica, u kojoj on poučava vjernike o prvoj i najvećoj Božjoj zapovjedi, koja glasi:“Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.“(Mt 22,37-38).

 Stadler, osvrćući se na prvu zapovijed ljubavi, kaže, Bog je najviše i ljubavi najdostojnije biće. Ljubi GospodinaBoga svojega, gospodina najvišega i najsilnijega, čije kraljevstvo i gospodstvo obuhvaća sva kraljevstva ovoga svijeta. Gospodin, kojega smo dužni ljubiti, jest Bog. Ljubi Bogasvojega! Trebamo ga ljubiti iznad svega, tako, te se njegovoj ljubavi ne smije nitko i ništa pretpostaviti.

Ljubi Gospodina Boga svojega! On je naš Gospodin. On je naš Bog, i to vječni, nepromjenljivi, uvijek isti sa samim sobom, beskonačno istiniti. Pokazujemo mu svoju ljubav ako vjerno vršimo njegove zapovjedi. Sam Isus kaže:“Tko ima moje zapovjedi i čuva ih, taj me ljubi.“(Iv 14,21).

Isus je dužnosti čovjeka prema Bogu sažeo u rečenici:“Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim“(Mt 22,37).  Bog je naš Stvoritelj i on hoće da ga svaki njegov stvor poznaje i ljubi iznad svega.

Tko Gospodina Boga ljubi on će lako sve zapovjedi izvršavati. Sv. Augustin kaže:“Kako ljubiš, onako i živiš.“ Tko sav zakon drži, a prestupi samo jednu zapovijed, ogriješio se o sve, jer se ogriješio o ljubav koja u sebi sadržava sve zapovjedi Božje. Nije dakle dosta, da imamo zapovjedi Božje; nije dosta da priznajemo sveto evanđelje, nego je potrebno da po svetome evanđelju živimo, a onda se istom za nas može kazati, da svojega Gospodina ljubimo.  To je upravo ono, što nam Gospodin Isus stavlja na srce.

Stoga preispitajmo svoju ljubav prema Bogu. Koliko tražimo utjehu kod njega? Koliko u njegovu kuću-crkvu dolazimo da mu se poklonimo, da s njime djetinjski porazgovaramo, da mu svoje srce otkrijemo? Koliko s njim razgovaramo? Koliko mu se molimo?  Tražimo li pomoć od ljudi ili Boga u svojim nevoljama? Ostajemo li hladni na tuđe nevolje?

Kratka šutnja …

 Pjesma:Sva ljubavi mi, Isuse, zapali moje srce sam …

Ljubi Gospodina Boga svojega!Treba dakle priznati, da smo mi posve njegovi, a on posve naš. Valja ga, dakle, ljubiti nježnom i djetinjom ljubavlju. Mi smo dužni ljubiti njega ne samo kao Gospodina, nego kao Boga stvoritelja neba i Zemlje, o kojemu svi stvorovi ovise. Bog hoće da u našem srcu ima prvo mjesto. Bog je najviše i ljubavi najdostojnije biće. Boga ljubimo zbog njegove beskrajne dobrote i jedini je naše ljubavi dostojan. A najveći dokaz da ga ljubimo kao Boga svojega, kad mu svoje srce prikazujemo i time svjedočimo da on jedini ima na njega pravo. On nas je za sebe stvorio.Nije teško ljubiti Boga samo ako ga poznajemo, jer jedino što dobro poznaješ možeš ljubiti. Za poznavanje Božje dobrote potrebno je troje:

Prvo:Čuvati se grijeha, jer grijeh je onaj koji nam zastire lice Božje. Bog - kao vječna i čista istina - ne otkriva se dušama uprljanim grijesima. Ostavimo ružne misli, nečiste riječi, bludne čine, obuzdajmo srdžbu,odložimo mržnju, popravimo štetu bližnjemu nanesenu, otklonimo sve što nam prlja dušu.

Drugo:Boga spoznajemo po molitvi. Zato trebamo revno moliti za nebesko svjetlo, koje nam je nužno da Boga spoznamo i ljubimo. Molimo sa sv. Anzelmom:“Gospodine, uče me tražiti; pokaži mi se, kad te tražim. Otkrij mi samo tračak svoje beskrajne dobrote, da te uzmognem spoznati, a onda te prema toj spoznaji i ljubiti, jer bi sve moje nastojanje oko toga, da tvoju beskrajnu dobrotu spoznam i obljubim, bilo neplodno, da mi se sam ne otkriješ.“

Treće:Boga spoznajemo i ljubimo promatrajući Božje beskrajne savršenosti. Po vjeri spoznajemo da je on svemoćan, sveznajući, neizmjeran; da je on sama dobrota, sama ljepota, neizmjerno savršen. I tako - promatrajući Božje vlastitosti i savršenosti - sve ćemo ga više spoznavati i sve više ljubiti. Treba, dakle, povorku onih bodljivih misli, što dušu vežu za niske stvari zemaljske, izagnati iz srca; od potrebe je podići dušu k Bogu, te pri svjetlu vjere promatrati Božju beskrajnu moć, njegovu neizmjernu ljubav, njegovu neograničenu savršenost, da nam se tako duša upali od ljubavi, koju Bog od nas iziskuje. Bog nas je toliko ljubio da je dao svog Sina za nas.

Kratka šutnja …

 Pjesma:O Isuse, ja ljubim te, ti dobro si nad dobrom svim …

Ništa nije pravednije nego Boga ljubiti. Ništa nije plemenitije od ljubavi; ona je kraljica krjeposti; jer dok nam vjera i ufanje, Boga kao izdaleka pokazuju, a druge krjeposti dok nas k njemu vode, mi ga ljubavlju već sada obuhvaćamo i posjedujemo. Vjera i ufanje će prestati, a ljubav će i na drugome svijetu ostati. Ljubav je  dragulj kojega cijena nadilazi sve. Ljubav je samo nebo, jer kad nju imamo, onda cijelo Presveto Trojstvo silazi u srce naše: Tko ostaje u ljubavi,  ostaje u Bogu, a Bog u njemu (1Iv. 4,16).

Pobuđujmo zato često djelo ljubavi, u kojemu govorimo: Ljubim te, Bože moj, svim srcem i svom dušom nada sve, i više nego sam sebe, jer si ti sam u sebi neizmjerno i svake ljubavi dostojno dobro.

Vrelo našem ćudorednom životu jest vjera u Boga koji nam objavljuje svoju ljubav. Sumnje o vjeri zanemaruju držati istinitim ono što je Bog objavio i što Crkva predlaže vjerovati. Nevjerovanje je zanemarivanje objavljene istine. Vjera u ljubav Božju obuhvaća poziv odgovoriti Božjoj ljubavi iskrenom ljubavlju. Prva nam zapovijed nalaže da ljubimo Boga iznad svega, a sva stvorenja poradi njega.

Protiv Božje ljubavi se može griješiti na razne načine. Ravnodušnost ne mari za Božju ljubav,  ne priznaje da je Bog onaj koji ljubi prvi i niječe snagu te ljubavi. Nezahvalnost odbija priznati Božju ljubav  i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav. Mlakost je kolebanje ili nemarna odgovoriti Božjoj ljubavi. Nehaj ili duhovna lijenost dolazi dotle da otklanja radost što dolazi od Boga i da osjeća odbojnost prema božanskom dobru.

Ljubi Boga„svim srcem“! Srce, u Svetomu pismu, nije središte osjećaja, već misli i volje, izvor stremljenja i odluke, središte čovjekove osobnosti, ono najdublje mjesto u čovjeku, u kojemu dolazi do susreta s Bogom. Pavao će reći: „Po vjeri Krist prebiva u srcima vašim, te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti. … te spoznati najspoznatiju ljubav Kristovu“(Ef 3,17-18). Isus se po vjeri nastanjuje u našemu srcu i u ljubavi spoznajemo otajstvo Božjega bića. Isus traži „svim“ srcem, znači: sve mora biti stavljeno u službu ljubavi: razum, volja, osjećaji, cijelo biće, ono najdublje u našemu životu.

Ljubi Boga „svom dušom“! Duša je životna snaga. To je ono po čemu čovjek živi, po čemu je čovjek – osoba. To je život koji sav moramo staviti u službu ljubavi.

Ljubi Boga „svim umom“!  Um znači moć mišljenja. To je naša sposobnost koja osvjetljuje život i Boga. Srce, dušu i um treba posvema zaposliti i staviti ih do maksimuma u službu ljubavi prema Bogu. Ljubav je jedina koja nas čini djecom i prijateljima Božjim. Ljubav nas jedina sjedinjuje s Bogom.

Kratka šutnja …

Pjesma:Mog srca, Bože Isuse, usliši prošnje srcu mom…

Primjena na život: (čitaju dvije sestre naizmjenično)

Ljubav pronalazi tisuću putova do srca bližnjega. Da bismo po molitvi zadobili Božje milosti, neka naša svakodnevica bude protkana djelima milosrđa. Zato:

Pohodi usamljenoga: U našemu prenapučenome svijetu ima nebrojeno ljudi koji su usamljeni. Usamljenost je najveća nevolja mnogih ljudi danas. Usamljenu čovjeku nedostaje topline suosjećajna srca puna razumijevanja. Zato pohodi nekoga tko je usamljen i podari mu toplu riječ.

Podari oproštenje: Živiš li u miru? Imaš li mir s ljudima oko sebe? Ili si u svađi? Ima li ljudi koji su te uvrijedili, koji su ti nanijeli rane, duboko te povrijedili? Podari tim ljudima oproštenje. Oproštenje je najljepši dar. Ono je božanski dar. I nemoj zaboraviti: I tebi treba oproštenje. Oproštenje zacjeljuje sve rane, ljubav može opet procvasti. Sam Isus ide putem krajnje, božanske ljubavi: putem praštanja.

Otvori srce za potrebe drugoga: Svaki dan se u skrovitosti događaju čuda. Svaki dan možeš otkriti tisuće malih radosti, radosti koje više i ne primjećuješ. Otvori svoje oči za potrebe drugih! Izađi iz sebe, stavi se u položaj drugih. Pokušaj zaboraviti sebe i pomoći drugima.

Podari malo ljubavi: Podarimalo ljubavi onima koji su premalo voljeni. Bez Boga nema kod ljudi ni topline ni ljubavi. Ljubav na zemlji jest kao sunce. Tko ima ljubavi, mnogo mu što može nedostajati. Komu ljubav nedostaje, sve mu nedostaje. Ljubav znači: imati srca za drugoga. Znači toplinu, a nikoga ne povrijediti. Biti vatra, a nikoga ne spržiti.

Učini ljubav opipljivom: Veliku nutarnju radost i duboki mir naći će ljudi koji u današnjem svijetu ljubav čine opipljivom, ne lijepim riječima, nego djelom. Bog je ljubav: za tebe i za mene, u tebi i u meni. Ljubav treba postati vidljiva i dohvatljiva u dobrim djelima, u srdačnosti i dobroti, u razumijevanju za druge, u praštanju koje darivamo, u utjesi koju donosimo. Ti ne živiš samo za sebe. „Svatko za sebe“ to su vrata u pakao. Tvoja zadaća jest svaki dan ostvarivati ljubav, činiti ljubav konkretnom, dati joj lice i oblik. Svijet mora postati bolji po nama.

Podari dobrotu:Gdje stanuje mržnja, tu se Bog ne može nastaniti. Bog stanuje u dobroti čovjeka prema čovjeku, u međusobnom pomirenju, u uzajamnom razumijevanju, u srdačnosti i strpljivosti. Je li kod nas ljubav kod kuće? Hoće li se Bog kod nas nastaniti?

Nahrani gladnoga:Samo kruh koji daješ nekomu da ga blaguje, samo taj kruh će te nasititi. Samo bolesnici koje posjetiš, samo oni će te ozdraviti. Samo boli koje ublažiš, samo one će tvoje trpljenje učiniti lakšim. Samo radost koju doneseš, samo ona će te istinski radovati i samo ona sreća koju daješ i tebe će učiniti sretnim.

Budi zahvalan: Zahvalnost je pamćenje srca. Ne moraš biti bogat da bi bio zahvalan. Moraš samo imati dobro srce koje opaža da su ti drugi dobri. Nezahvalnost spada u najružnije i najbolnije stvari koje postoje. Nezahvalnici su slijepi, oni ništa ne zapažaju, ništa ne zamjećuju. Kao da su nesposobni primiti radost, pokazati radost i druge razveseliti.

Završna molitva:

Vjerujem u Boga koji je ljubav i koji želi da se njegova ljubav osjeti po svemu svijetu gdje žive ljudi, u njihovim domovima. U ekonomiji ove ljubavi pozvani smo davati više od onoga što posjedujemo. U ekonomiji ljubavi moramo davati sebe. Ta je ljubav neograničena i nekoristoljubiva. Ona pretpostavlja skromnost, jednostavnost, malenost i predanje. I traži neprestano osobno obraćenje.

Stoga: (čitaju dvije sestre naizmjenično)

Tebi i sebi želim OČI koje će prepoznavati i shvatiti skrivenu Slavu u Božjem stvorenju.

Tebi i sebi želim USTA koja će više hvaliti nego optuživati, više podizati nego uništavati, više se diviti nego prigovarati, više tješiti nego grditi, usta koja neće morati imati zadnju riječ.

Tebi i sebi želim UŠI za profinjeni glas savjesti i često neizrečene riječi bližnjega.

Tebi i sebi želim RUKE koje će davati, rado i bez računice, ali biti i pripravne primati i moći dopustiti da i same budu obdarene, ruke koje će se sklapati na molitvu i tako počinuti u otvorenim Božjim rukama.

Tebi i sebi želim NOGE koje će se uvijek iznova odvažiti na prvi korak, i, kad god to bude potrebno, tražiti i ići putovima do drugoga.

Tebi i sebi želim DUHA, dovoljno široka i duboka, duha koji daje naslutiti veličinu Božju.

Tebi i sebi želim SRCE koje će radije ostati ranjivo nego kruto, koje može oprostiti i zaboraviti, srce nježno i uživljeno.

Tebi i sebi želim VOLJU koja je dobra i čini dobro, makar se događa toliko zla, volju koja daje oslonac u nepostojanu tijeku ovoga svijeta.

Tebi i sebi želim živo i nesavladivo POVJERENJE u Boga u svemu i u svakoj prilici. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

s. M. Kata Zadro