METKOVIĆ: Sestre Služavke Maloga Isusa splitske Provincije sv. Josipa na blagdan sv. Josipa radnika 1. svibnja proslavile su 100. obljetnicu dolaska i djelovanja u Metkoviću. Proslavi jubileja prethodila je trodnevna duhovna obnova u crkvi Sv. Ilije, na kojoj je uz sestre sudjelovalo dosta vjernika. Prvi dan, u ponedjeljak 28. travnja, u 18.30 sati djevojke iz župe Sv. Nikole, pod vodstvom s. Marijane Cvitanović, predmolile su krunicu Malog Isusa, a zatim je župski pomoćnik župe sv. Ilije fra Lukica Vojković predvodio misno slavlje. U propovijedi je istaknuo ulogu i važnost redovništva kroz povijest i danas. Drugi dan župnik župe sv. Nikole biskupa don Senko Antunović je predvodio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, uz sudjelovanje zbora župe sv Ilije, pod vodstvom s. Vedrane Krstičević.

Nakon prigodne meditacije sestre su, preko don Senka, zatražile oprost te isto tako oprostile svima za sve. Prije blagoslova, gospodin Ivan Menalo je otpjevao tradicionalni metkovski napjev „Prosti, Gospodine“., Don Senko je u propovijedi osvijetlio lik sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Na kraju svete mise izmolio je molitvu odrješenja za pokojne sestre i dobročinitelje. Treći dan sestre su predmolile molitvu krunice. Svetu misu s početkom u 19 sati predvodio je župnik župe sv. Ilije fra Petar Gulić, koji je u propovijedi podsjetio na bogatstvo duhovnih zvanja iz Metkovića i neretvanske doline, ukazao na poteškoće koje utječu na krizu poziva, te pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja. Pjevanje je predvodio zbor djevojaka iz župe sv. Stjepana Prvomučenika iz Opuzena, pod ravnanjem s. Marinele Delonga. Poslije svete mise prikazan je dokumentarni film „Sluga Božji dr. Josip Stadler. Život i djelo prvoga nadbiskupa vrhbosanskoga“ autora Stjepana Šarića.

Na dan slavlja jubileja, 1. svibnja 2012., svečano euharistijsko slavlje u crkvi sv. Ilije s početkom u 15 sati predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s tridesetak svećenika, iz obje župe u Metkoviću, te okolnih župa iz neretvanske doline i susjedne Hercegovine, te prijatelja samostana u Metkoviću. Bio je prisutan i veliki broj sestara i vjernika.Na slavlju je bila nazočna nedavno izabrana vrhovna glavarica Družbe s. Radoslava Radek s vrhovnom savjetnicom s. Marijom Banić, provincijalka splitske Provincije s. Sandra Midenjak, provincijalka zagrebačke Provincije s. Katarina Penić-Sirak, provincijalka sarajevske Provincije s. Admirata Lučić, sestre koje su radile i koje danas rade u Metkoviću, gradonačelnik Metkovića gosp. Stipe Gabrić Jambo s predstavnicima društvenog i kulturnog života grada Metkovića, predstavnici dubrovačko-neretvanske županije. Euharistijsko slavlje pjevanjem su uzveličali udruženi župni mješoviti zborovi župe sv. Ilije i sv. Nikole biskupa iz Metkovića, te župe Opuzen, sa svojim voditeljicama s. Vedranom Krstičević, s. Marijanom Cvitanović i s. Marinelom Delonga. Na orguljama je svirao Vice Šiljeg. 

Na početku misnog slavlja riječi dobrodošlice i zahvalnosti svim nazočnima uputila je provincijalna glavarica splitske Provincije s. Sandra Midenjak. Istaknula je da kroz ovih sto godina oko 140 sestara bilo na službi u Metkoviću, koje su svojim služenjem u ovom gradu ostavile duhovni i požrtvovni trag dobrote služeći Malome Isusu u braći i sestrama.  Božjom milošću i primjerom njihova života mnoge djevojke iz neretvanske doline odlučile su se za redovnički poziv u Družbi sestara Služavki Malog Isusa i u drugim redovničkim zajednicama. Pozvala je da molimo Dobrog Pastira da i danas prošeta ovom neretvanskom dolinom i pozove mlade da ga slijede služeći mu u braći i sestrama u duhu sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera.  

Misna čitanja čitale su s. Iva Serdarević i gđa dr. Asja Cvitanović. U ovoj prigodi duboko su se doimale riječi iz poslanice sv. Pavla Kološanima: ˝... Živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj. ... I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite.¨ Pripjevni psalam s otpjevom ˝Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda˝ (Ps 95) otpjevala je s. Dulcelina Plavša.Evanđelje je navijestio đakon fra Krstijan Perković.

U propovijedije nadbiskup Marin, osvrnuvši se na povijest samostana u Metkoviću, kazao kako se sluga Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Malog Isusa, 8. prosinca 1904., na povratku iz Boke kotorske za Sarajevo svratio u Metković. U crkvi sv. Ilije slavio je sv. misu i imao propovijed.  Upoznao je župnika fra Ivana Ivandića, koji ga s vjernicima moli da pošalje u Metković svoje sestre Služavke Malog Isusa da im pomognu u odgoju djece i mladeži i u skrbi za potrebne i nemoćne. Metkovčani su u nadbiskupu Stadleru osjetili i prepoznali Božjega čovjeka i primijetili njegova plemenita djela. Stadlerovo obećanje da će poslati svoje sestre moglo se ostvariti tek 1912., kada 1. svibnja dolazi u Metković prvih pet sestara. Pođoše iz Stadlerove duhovne škole pune radosnog zanosa i žara za služenje Isusu u bližnjima. Uzajamna naklonost i prijateljstvo građana i sestara prisutni su kroz svih 100 godina života i rada sestara u ovom gradu. Nadbiskup je posvjedočio kako mu je ovih dana jedna od sestara rekla kako od svih redovničkih kuća u kojima je živjela ni jedna joj nije tako srcu prirasla kako život u samostanu u Metkoviću, jer je doživjela otvorenost, prihvaćenost i privrženost ljudi ovog kraja prema sestrama.

Sestre po dolasku u Metković otvaraju zabavište za djecu, daju pouke djeci i mladima iz njemačkog i francuskog jezika, pouke iz glasovira, a sam nadbiskup Stadler im je u tu svrhu nabavio glasovir. Preuzimaju odmah i vođenje crkvenog pjevanja u crkvi sv. Ilije, pospremanje crkve i uređenje crkvenog ruha. Daju pouke djevojkama iz ručnog rada, vezenja, krojenja i šivanja, a jedno vrijeme drže Domaćinsku školu za djevojke. Za vrijeme prvog svjetskog rata kroz četiri godine peku kruh za cijeli grad. U kućnoj radionici šivaju i pletu za građane. Zbog skučenosti prostora, a da bi mogle više djece primiti u zabavište, i a velikim su trudom, uz pomoć sa strane, i zajmom, podigle veliku zgradu, u kojoj je Općina na drugom katu smjestila Građansku školu. Samo do proslave 25. obljetnice djelovanja sestara u Metkoviću, do 1937. godine,  broj djece koji je prošao kroz njihovo zabavište je preko 1200., ističe nadbiskup Barišić. Sestre nisu mimoišle teškoće i nepravde, pa tako u pojedinim godinama općinske vlasti, neraspoložene prema sestrama, nepravedno prijete zatvaranjem Zabavišta, ali neuspješno, zahvaljujući zauzimanju građana, ali su neko vrijeme premjestili Građansku školu iz zgrade samostana na drugo mjesto, a sestre lišile stanarine potrebne im za vraćanje duga za zgradu. Došao je II. svjetski rat s nedaćama ratnog iskušenja i stradanja. Kuće samostana su oštećene i iznutra opljačkane, u novu kuću uselila se vojska, najprije talijanska, pa njemačka. Rad Zabavišta godine 1945. je zabranjen, kao i svaka pouka djece i mladih. Novu zgradu samostana najprije je zauzela Stambena zajednica, a zatim je i nacionalizirana, i ta nepravda zadana sestrama do danas nije ispravljena. Sestrama je ostalo ono što su imale na početku svog boravka u Metkoviću, bez mogućnosti da nastave odgojni rad. Sestre živom vjerom i požrtvovnom ljubavlju pomažu ljudima u nevolji, a nevolje je bilo nadohvat ruke na sve strane.U svom starom samostanu, u skučenom prostoru, trude se, mole i rade, pletu, kroje i šivaju za građane, izrađuju pokrivače i madrace, zauzeto rade u župi sv. Ilije, preuzimaju rad i u novootvorenoj župi sv. Nikole Biskupa u Metkoviću, a na usluzi su i okolnim župnicima, osobito za župna slavlja i druge prigode. Na učestale molbe roditelja koji rade sestre čuvaju djecu, makar u skučenom prostoru. Traže od Općine dozvolu za gradnju samostana na svom zemljištu, u povezanosti s kućom u kojoj stanuju, makar nemaju vlastitih sredstava za gradnju. Mons. Fabijan Veraja, rodom iz Metkovića, koji živi u Rimu, nekadašnji polaznik dječjeg Zabavišta, pokreće, organizira i vodi akciju prikupljanja sredstava. Tako je započeta gradnja samostana i s Božjom pomoću završena. Novi samostan, s lijepom i velikom kapelom, sagrađen kršćanskom solidarnošću, blagoslovljen je 1. travnja 1989. godine. Kapela samostana otvorena je i za duhovne potrebe vjernika, a isto tako i za razna duhovna i kulturna događanja i susrete, kako na razini Provincije, tako i na razini župe i grada. U novi samostan smješteno je nekoliko starijih i bolesnih gospođa, o kojima brinu sestre. Stari dio samostana je obnovljen i preuređen za Dječji vrtić ˝Mali Isus˝, kojeg danas sufinancira grad Metković. U novije vrijeme sestre zauzeto rade i s Prijateljima Malog Isusa, vanjskim suradnicima sestra služavki Malog Isusa.

˝Mogao bih reći da je u ovih sto godina povijesti života naših sestara pisana i čitana povijest našega naroda i grada˝, naglasio je nadbiskup Marin. Istaknuo je da su sestre svojim dolaskom u Metković, svojim životom i radom kroz ovih sto godina, donijele ovdje sebe, svoju dušu i osjećaje, i tako ugradile sebe u život djece, mladih, obitelji, starijih i osamljenih. Posvjestio je sestrama zašto se zovu sestre Služavke Maloga Isusa. Mali Isus prisutan je u djeci, mladima, odraslima, u starcima, u onima koji pate, koji su potrebni tuđe pomoći, u kojima je Mali Isus pritiješnjen i ugrožen, u onima koji nose duhovne, tjelesne i materijalne rane. Mali Isus stvarno je prisutan u svakom čovjeku. Sestre su pozvane da prepoznaju Njegovo lice na osobiti način u obespravljenom, siromašnom, golom, bosom i gladnom čovjeku, i da mu u njima s ljubavlju služe. Uloga i poziv sestara je da s ljubavlju i pažnjom obnavljaju, restauriraju sliku, dostojanstvo djeteta Božjeg u čovjeku. Krist je kamen temeljac na kome se gradi i živi Crkva, koji daje snagu sestrama da u duhu svoje karizme u Crkvi vrše evanđeosku dimenzija služenja. To je proročka prisutnost i uloga sestara ovdje u Metkoviću, u hrvatskom narodu i šire, poručio je nadbiskup Barišić. Stoga uime Isusa Krista, utjelovljenoga, rođenoga, raspetoga i uskrsloga sestre su pozvane da i nadalje evanđeoski ljube i služe onima kojima su poslane. Nadbiskup Marin podsjetio je da je danas i blagdan rada, a da su sestre radnice na njivi Gospodnjoj, ali ne svojom snagom, intelektualnom i fizičkom sposobnošću, nego Božjom snagom. I tako se dar služenja sestara u Crkvi pretvara se u rad. Tu je ona tajna, redovnički identitet, biti dar braći i sestrama. To je garantno pismo kojim je utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Stadler poslao sestre, da prepoznaju Isusa, da ga ljube, da mu služe u braći i sestrama, podsjetio je nadbiskup. ˝Prepoznavanja Maloga Isusa u braći i sestrama to je ono što vas čini prepoznatljivima, a povrh svega ljubav! ... Ljubav je ona koja čini da je sve moguće, ljubav čini i poteškoće laganim˝, istaknuo je nadbiskup Marin. Prvih pet sestara kao pet mudrih djevica bile su evanđeoski mudre. Bile su to male sestre koje su u Metković u svojim svjetiljkama donijele ulja vjere i ljubavi, i svojim životom  svijetlile i drugim djevojkama iz ovoga kraja. Prva koja je pošla u Družbu sestara Služavki Malog Isusa bila je pok. s. Tekla Vrnoga, dvije godine nakon što su sestre došle u Metković. Iz njezinih rodnih Vidonja i susjedne župe Bijeli Vir, koja s Vidonjima čini jednu geografsku cjelinu, danas ima živih četrdeset časnih sestara. Išle su u Družbu sestara Služavki Malog Isusa, ali i u druge redovničke zajednice. Nadbiskup je zaželio da ovaj jubilej raspiri plamen Božje ljubavi u sestrama danas i da u ovom kraju bude novih djevojaka koje će Gospodin na svoj način pozvati da budu male ali velike, da budu znak njegove ljubavi, da ga mogu svjedočiti braći i sestrama kao sestre  Maloga Isusa. To je poruka današnjeg dana, kazao je nadbiskup Barišić, a vjerujem da bi to bila i svjetlija budućnost grada Metkovića, naše doline, naše Crkve. Sestre budite na ponos svoje zajednice, grada Metkovića, Crkve, ali i na čast i ponos svoga Utemeljitelja, zaključio je svoju homiliju nadbiskup Barišić.

Molitvu vjernika popraćenu prigodnim znakovitim prinosom darova čitali su s. Lucija Jaganjac i Nikola Grmoja. Svijeću je  prinijela s. Terezija Posavec, sestra koja je prije pedeset godina više godina vodila zbor župe sv. Ilije, u ime svih sestara koje su kroz 100 godina svojim skromnim i tihim životom molitve i dobrote nosile  svjetlo ljubavi, vjere i dobrote ovim gradom. Maslinovo ulje je prinijela Marija Zovko iz župe sv. Nikole, Prijateljica Malog Isusa, s molitvom da sestrama i danas ne ponestane ulja dobrih dijela u njihovu životu. Kruh su prinijeli Jerolim i Neven Krstičević, braća naše s. Mateje. Uz prinos kruha zahvaljivali smo Gospodinu za požrtvovnost i dobrotu sestara koje su za vrijeme I. svjetskog rata pekle kruh za cijeli grad, što su dugi niz godina pripremale svete hostije za mnoge župe, uređivale crkve i crkveno ruho, vodile crkvene zborove, i molile Gospodina da svim siromasima udijeli kruh svagdašnji. Sliku-ručni rad prinijela je s. Magdalis Krnjača, a kroz molitvu zahvaljivali Gospodinu što su mnoge djevojke uz sestre naučile svojim rukama izrađivati divna djela na radost i ponos svojim obiteljima, i molile da Gospodin sve obitelji sačuva u ljubavi i slozi, kako bi odgajale novi naraštaj vjernika i vrijednih ljudi. Cvijeće su prinijeli  prvopričesnici Petar Borovac i Ana Putica i mala Franciska Veraja iz dječjeg vrtića ˝Mali Isus˝. Uz ovaj prinos zahvaljivale smo Gospodinu za sestre koje su od prvih dana dolaska u Metković pa kroz 100 godina utkale sebe u rad  s najmlađima u zabavištima, vrtićima i školama kao i kroz služenje bolesnima i starima. Molili smo za sve one koji su prošli kroz vrata samostana u Metkoviću i bili povjereni brizi sestara. Kalež i hostije prinijela je Katarina Čarapina iz župe sv. Nikole, uz molitvu da Isus pozove mlade djevojke da nastave rad sestara na slavu Božju i pomoć bližnjima te budu trajna Kristova prisutnost u ovom gradu i našoj Domovini, kao i dobre mladiće da slijede Isusa u svećeničkom pozivu.

Na prikazanju zbor je zanosno pjevao ˝Slavim Te, Gospode, Bože naš, od srca svoga. ...˝ Svim srcem, svim umom svojim, i svom dušom svojom sestre su zahvalno i ponizno slavile Gospodina, i u duhu Njemu se klanjale, i od Njega milost prosile. Iza svete pričest župnik fra Petar Gulić u ime svećenika iz dviju metkovskih župa, s lijeve i s desne strane Neretve, kao i braće svećenika iz okolnih župa, čestitao je sestrama jubilej, zahvalio za sve učinjeno kroz stogodišnju prošlost i zamolio da svi zajedno molimo da Gospodin iz ovog Grada pozove nove djevojke u redovnički poziv, da neretvanska dolina i dalje bude prepoznatljiva po duhovnim zvanjima.

Prije blagoslova prisutnima se obratila vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa s. Radoslava Radek, Zaželjela je da sestre Stadlerovo djelo nastave u ovom gradu istim žarom, služeći Malom Isusu u poniznosti, i svjedočeći nepokolebljivu vjeru, kako bi njihovo lijepo svjedočanstvo i danas bilo poticaj mladim djevojkama iz ovih krajeva da i one krenu putem služenja Malom Isusu u ovoj Družbi.

Župnik fra Petar Gulić je pročitao čestitku mons. Fabijan Veraja, iz Rima, u kojoj mons. Fabijan piše: ˝O stotoj obljetnici samostana Sestara Služavki Maloga Isusa u Metkoviću, koju ovih dana slavite i koju s vama slavi grad Metković, i ja se kao stari Metkovčanin i prijatelj Družbe i samostana na ovaj način pridružujem vašemu slavlju. Vašoj zajednici, Provinciji i cijeloj Družbi izražavam svoje čestitke, popraćene molitvom i zahvalom Providnosti za sve ono dobro koje su sestre svojim požrtvovnim samozatajnim radom, uz nemale žrtve, nizu metkovskih naraštaja učinile na odgojnom karitativnom i duhovnom polju. Za nas stare Metkovčane, nekada, prije nego smo se otisnuli u svijet, - kako reče o. Ante Gabrić - ´časne sestre´ bile su samo Sestre Služavke Maloga Isusa. I utisak koje su one ostavile u našim djetinjim dušama odredio je u nekoj mjeri i naš kasniji odnos prema redovnicama kao ´Bogu posvećenim´ osobama. Dao Bog da i buduće generacije Sestara ostave isti takav dojam u brojnim dušama, a to će biti ako nastave živjeti u duhu svoga Utemeljitelja Sluge Božjega Josipa Stadlera, kojemu bi grad Metković trebao posvetiti jednu ulicu u znak zahvalnosti na velikom dobročinstvu koje mu je učinio kad je svoje Služavke Maloga Isusa poslao u Metković.˝

Svečano je otpjevano ˝Tebe Boga hvalimo˝. Prije blagoslova nadbiskup je rekao da ga raduje da je ova svečanost pripremljena na ovaj način, na razini grada, da jedna i druga strana Neretve, obadvije župe ujedinjeno slave jubilej sestara, jer sestre, kako molitvom i ljubavlju, tako i predanim radom i služenjem spajaju jednu i drugu stranu ovog grada. Drago mu je da je ova proslava baš na sv. Josipa radnika, i na dan kad su sestre prije 100 godina došle u ovaj grad, jer sestre pripadaju Provinciji sv. Josipa, te po uzoru na sv. Josipa brinu se o Malom Isusu prisutnom u djeci, mladima, obiteljima, starcima, bolesnima, osamljenima, pogrebnicima svake vrste, i s jedne i druge strane Neretve, i u župi sv. Ilije i u župi sv. Nikole biskupa. One su one koje su imale i imaju osjećaja i za potrebe svećenika iz okolnih župa neretvanskog kraja, što su oni pokazali i svojom današnjom nazočnošću u znak zahvalnosti prema sestrama, zaključio je nadbiskup Marin.

Nakon sv. mise uslijedila je svečana akademija u dvorani Gradskoga kulturnog središta. U programu su sudjelovali dječji metkovski zborovi te mješoviti zbor  župa sv. Ilije, sv. Nikole i zbor župe Opuzen, sa svojim voditeljicama s. Vedranom Krstičević, s. Marijanom Cvitanović i s. Marinelom Delonga. Svirao je mladić Vice Šiljeg, a zborovima je ravnala s. Marijana Cvitanović. Tekst recitala pripremio je don Augustin Radović, koji je bio isprepleten pjesmom i slikama na slajdovima iz stogodišnjeg života sestara u Metkoviću. Tekstove su čitali Branko Medak i Andreja Manenica. Ulogu Isusa kao sijača sjemena tumačio je Nikola Družijanić, a ulogu sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera metkovski vjeroučitelj Ivan Menalo. Akademija je završila završnom pjesmom  Već stotinu ljetakoju je za ovu 100. obljetnicu napisala s. Vesna Mateljan a uglazbio prof. mo Šime Marović. Na akademiji su pozdrave i čestitke uputili provincijalka splitske provincije s. Sandra Midenjak, vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, gradonačenik Stipe Gabrić Jambo i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Nakon akademije za uzvanike je priređena prigodna večera u hotelu Narona, gdje se nastavilo zajedničko zahvalno druženje.

Sestre iz samostana sv. Obitelji u Metkoviću na čelu s predstojnicom s. Brankom Babaić u pripremi ove obljetnice, kao i za same završne dane slavlja, utkale su puno ljubavi i brige.

Dugo će odjekivati u ušima i srcima riječi i glazba prigodne pjesme ovog jubileja Već stotinu ljeta: ˝Već stotinu ljeta Stadlerova Družba u Metkoviću cvjeta./ Djetinjim srcem Isusa ljube. Majčinskom brigom bližnjemu služe./ Iz jaslica Isus, Maleno dijete, na blagoslov pruža svoje ruke svete./ Valovi s mora, vjetrovi s gora, Neretva tihi svjedok je bila, ne tako davnih bezbožnih sila./ Vjera i nada tješile ih tada jer "Bog je veći od svih naših jada"./ I ponovno su služavke male djetetu i starcu pod svojim krovom zaklon dale./ Već stotinu ljeta Stadlerova Družba u Metkoviću cvjeta./ Djetinjim srcem Isusa ljube. Majčinskom brigom bližnjemu služe./ Iz jaslica Isus, maleno dijete na blagoslov pruža svoje ruke svete.˝

Dao Bog da sestre Služavke Malog Isusa i u novom stoljeću budu vjesnice Stadlerove svetosti, žene Božjeg mira i ljubavi, nade i požrtvovne ljubavi, potpuno predane za Boga i ljude, u ovom plemenitom neretvanskom kraju.

s. Maneta Mijoč