Netko mudro reče - penjemo se silazeći. Sv.Pavao također mudro zbori na jednom mjestu u sv.Pismu: „U Duhu gorljivi, Gospodinu služimo.“ Da, tko je zapaljen Duhom Svetim, Sila Odozgor goni ga da služi (Bogu u) bližnjima. To jednostavno tako ide. 

 Zamislite da gorite, svim silama i snagama tražili bi vodu da se ugasite. Tako to izgleda i kod onih koji ljube Boga iznad svega. „Kristova ljubav potiče, sili ih da traže i da lete nošeni krilima svetog žara. Tko istinski ljubi Boga, ljubi i bližnjega.“, kaže sv. Antun Marija Claret. Zato oni trče u susret drugom čovjeku. Oni služe radosno. Oni grade Kraljevstvo na zemlji. Tako nešto se događalo ovih dana u Solinu. Ne, nismo bili u požaru, već sam imala milost upoznati mlade volontere koji su ostavili sve da bi došli služiti našim štićenicima. Bog ih blagoslovio i stostruko im vratio! Oni možda nisu ni svjesni koliko su nam radosti unijeli svojim prisutstvom i primjerom služenja. Nisu nam prali noge kao Isus, ali su učinili djelo milosrđa u ovoj ne još dugo Godini Milosrđa (p.s. iskoristimo je dok je još imamo) i gladne (čitaj: naše štićenike) nahranili.

Da bi služio, potrebna je poniznost. Ona koju je imao Sin Čovječji kad je s Neba sišao među nas malene ljude, iz ljubavi nam služio, da bismo preko Njega mogli se uzvisiti do Neba, u vječni život, u posljednji dan. Ovi mladi oživili su toliko tekstova iz Biblije! Oni su shvatili - samo služenje ima smisla. Samo služenje ispunja srce radošću neizrecivom (čega sam svjedok jer sam vidjela te iskrene osmijehe dok smo se družili). Postati sluga iz ljubavi? Da zaplačeš od miline, ali i časti da te popularni Rabbi iz Nazareta uopće, baš tebe na to poziva. Nabraja sv.Pavao u poslanicama darove i karizme Duha, među kojima stoji i „dar služenja“. „Besplatno primiste, besplatno dajte.“, nadovezuje se Isus. Da, ako prihvatimo taj dar i živimo svoje „Vjerovanje“ koje ispovijedamo svake nedjelje, neminovno postajemo sluge. Slobodni sluge, radosni. Štoviše - sluge baštinici, kao stariji sin iz dobro znane prispodobe (tko ne zna, molim potražiti u Lukinu evanđelju). Samo, za razliku od starijeg sina, mi budimo toga svjesni.

Ponekad se pitam gdje smo mi tzv. kršćani, katolici? Živimo li kao prvi kršćani? Trebali bi (a „72 sata“ pokazuje da je to itekako moguće baš sad i odmah, u današnje vrijeme). Oni su se zvali - zajednica svetih. Hm. Bili sluge jedni drugima, bez mrmljanja i oklijevanja. Hmm. A mi bi na to rekli - teške riječi padaju. Gdje je to služenje prepuno ljubavi? U školi bi sada rekli: „Mogu ja? Mogu ja? Ja znam odgovor.“ Uistinu ga znam. Dobila sam odgovor baš ovdje u Solinu za vrijeme akcije „72 sata“.

Moram još spomenuti da smo tih dana i izradili Božične čestitke za nadolazeću Misijsku nedjelju. Volonteri, sestre i štičenici. 3u1. Svi za jednog i jedan za sve. Kako većina trgovina već 1.studenog ukrašava izloge Djeda Mrazom s tzv. porukom „akcija-Božić dolazi“, nadahnuti njihovim primjerom bacili smo se u akciju i dali se u izradu Božićnih čestitki ali s Malim Isusom, naravno. Jer, znate, Djed Mraz ne postoji. Malo smo uranili, ali misionari nas trebaju a i Mali Božić(Bog) ne dolazi samo na Božić, već svakog dana dolazi na oltar pod prilikama kruha i vina, zar ne?

Što je najvažnije do svega, jednodušno i jednoglasno slavili smo Boga pjesmom i plesom bez prestanka. Neumorni. To me zapravo najviše oduševilo. Jer, u mom slučaju, čisto slavljenje Boga izvor je svake radosti, utjehe, milosti, obraćenja, ozdravljenja, promjene okorjelog srca u mekano i tako bih mogla u nedogled. „Tko pjeva, dvostruko moli.“ A ima i ona: “Tko pjeva, zlo ne misli.“ Naravno, da ne bi bilo zabune, čisto slavljenje može biti i u tišini, nutrini svog srca. Ali ja više volim upotrijebiti i tijelo, kad mi je već Bog dao talent za ples (šala mala).

„Velik si, činiš djela velika, nitko (ama baš nitko) nije kao Ti, Isuse!“ Hvala Ti jer stvarno znaš iznenadit svoje dijete i „duh postojan obnovit u nama“. Hvala Ti na novim prijateljstvima i radosti zajedništva. I hvala Ti na našem blagu, našim štićenicima koje si nam povjerio da preko njih približimo se jaslicama. Čujem li ja to – Amen? Nadam se. Aleluja.

                               s. M. Faustina