U Godini milosrđa, 22. listopada ove godine, s biskupom Egidijem Živkovićem, Christom i Franzom Gollubits zaputile smo se u Prag na hodočašće malom Isusu. Prije polaska Biskup je u kućnoj kapelici u 8 sati slavio svetu misu s nakanom za sretan put.

Nakon euharistiskog slavlja i okrjepe u blagovalištu krenuli smo u Češku koja se danas sastoji od dvije povijesne regije, Češke i Moravske, te dijela treće Južna Moravska.

Na našem hodočasničkom putu prvo smo pohodili grad Brno, drugi najveći grad u Češkoj, koji se nalazi na jugoistoku zemlje, na sutoci rijeka Svitave i Svratke. Grad je političko i kulturno središte Južne Moravske koji ima oko 1.125.000 stanovnika. Nama, Služavkama Malog Isusa, ovaj grad dariva zahvalnost i sjećanje na sami početak hoda naše redovničke obitelji.

Po dolasku najprije smo posjetili katedralu sv. Petra i Pavla koja se nalazi na brijegu u centru grada. Ona je nacionalni kulturni spomenik, jedan od najznačajnijih arhitektonskih spomenika u Južnoj Moravskoj. Slika katedrale se također nalazi na kovanici od 10 čeških kruna. Toranj katedrale je visok 84 metra. Unutrašnjost je uglavnom barokna, a spoljašnjim izgledom dominiraju dva tornja, sagrađena između 1904. i 1905. godine. Na ulazu katedrale postavljen je logo Godine milosrđa. Prošli smo kroz njezina vrata i razgledali velebni Božji hram u kojemu se ogleda ljepota Crkve i gdje mnogi dolaze moliti za posebne milosti u Izvanrednoj godini Božjega milosrđa.

Pred katedralom se nalazi spomenik svetog Ćirila i Metoda. Oni su 863. godine došli u Veliku Moravsku da šire kršćanstvo. Nazivi ulica, raznih zaklada i danas nose njihova imena. To nas je podsjetilo i na Ćirilometodsku založnu od koje je Utemeljitelj dobio zajam u iznosu od 6.000 forinti kako bi tim novcem postavio temelj novoj ubožnici u Sarajevu. Na brzojavu kojeg je potpisao g. Raus, Utemeljitelj je svojom rukom dopisao: „Ta se brzojavka čuva kao spomen ljubavi sv. Ane spram navedene ubožnice i družbe služavaka maloga Isusa“. Brzojav se danas čuva u muzeju kod naših sestara u Novoj vesi u Zagrebu.

Ovaj put nam, zbog kratkoće vremena, nije bilo moguće nešto više istraživati o Ćirilometodskoj založni, a bilo bi interesantno kada bi se moglo pronaći mjesto gdje je nekad bila spomenuta založna.

Nakon što smo razgledali katedralu i poznate spomenike pošli smo u jednu tradicionalnu češku kuću na objed gdje smo isprobali domaću kuhinju.

Oko 14.30 sati nastavili smo put prema Pragu. Već u 17.30 sati bili smo pred hotelom Abri gdje nam je gospođa Ljiljana Đuričić rezervirala hotel. Nakon što smo obavili sve potrebno na recepciji i završili sa smještajem, krenuli smo šetnjom do centra grada. U večernjem susretu s gradom doživjeli smo njegovu tajnovitost koji u noći izgleda posebno impresivno. Sve arhitektonske građevine, spomenici kao da su istrgnuti iz prošlosti i postavljeni samo za posjetitelje da u njihovoj ljepoti uživaju.

Sljedećeg dana u 9.30 sati došli su po nas ljubazni i dragi nam prijatelji Ljiljana i Rajko Đuričić, koji već dvadesetpet godina žive u Pragu, a rodom su iz Bosne. Željeli su nas upoznati s glavnim i najvećim gradom Češke koji ima 1,2 milijuna stanovnika. Prag je kulturno i gospodarsko središte Češke. Zemljopisno leži u sredini Češke kotline na rijeci Vltavi, lijeva pritoka Labe. Ima dobro očuvanu srednjovjekovnu gradsku jezgru: Hradčany i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město, Josefov i Nové Město (Stari, Josefov/Židovska četvrt i Novi grad) na desnoj obali Vltave.

Naše razgledavanje započeli smo sa samostanom Strahov u kojemu su bili Premonstanti – rimokatolički red kanonika koji je 1120. godine osnovao sv. Norbert. Za vrijeme komunizma samostan je bio zatvoren, a 1990. godine ponovno je vraćen redovnicima. Samostan Strahov ima predivnu knjižnicu i crkve: sv. Roka i Gospe od Uznesenja u kojoj je W. A. Mozart 1787. godine svirao na orguljama. U samostanu se također nalazi galerija slika i jedinstvena knjižnica urešena baroknim freskama. To je u zemlji najveća knjižnica s dvije barokne dvorane i stara je 800 godina. Knjižnica broji više od 130.000 svezaka. Najstarija knjiga je Strahovo evanđelje iz 9 stoljeća.

U Crkvi Gospe od Uznesenja slavila se misa pa smo je samo s ulaza pogledali, a potom nastavili put do Loreta koje je posebno hodočasničko mjesto u Pragu. Crkva je izgrađena u 17. stoljeću donacijom češke plemkinje Katarine Lobkowicz.

Za posjetitelje je privlačna sveta kućica, replika kuće Djevice Marije iz Loretta u Italiji.

Gradnja Loretskog svetišta u Pragu trajala je od 1626. do 1750. godine. Osim svete kućice, u svetištu se nalazi predivna Crkva Isusova rođenja, riznica s mnogim slikama i vrijedan nakit među kojima je i pokaznica iz 1699. godine iz Beča ukrašena sa 6222 dijamanata, koju još nazivaju Praško sunce.

Iz Loretskog svetišta smo krenuli prema Praškom dvorcu u kojem su stolovali češki kraljevi, rimski imperatori i predsjednici Čehoslovačke i Češke Republike.

Jedna od posebnih turističkih zanimljivosti je Predsjednička garda koja ima ceremoniju smjene straže. Ispred ulaza u prvo dvorište, straža se izmjenjuje svakih sat vremena - od pet sati do 23 sata - a jedino u podne smjena se odvija uz fanfare i zastave. Dio grada u kojem se dvorac nalazi zove se Hradčany.

Unutar Praškoga grada je i katedrala Sv. Vida. Ona je dominantna građevina u starome gradu. Gotičkog je stila. Ima tri tornja i sjedište je praškog nadbiskupa. U katedralu se ulazi kroz zapadna vrata. Sadrži freske, nadgrobne spomenike, prekrasne vitraje češkog umjetnika Alphonsa Mucha i bočne kapele. Jedna od najljepših je, kapela u kojoj se nalazi grob sv. Vaclava. Iznad te kapele nalazi se riznica u kojoj je smješteno češko krunidbeno blago i kripta u kojoj se čuvaju zemni ostatci čeških kraljeva i kraljica (Karlo IV., Vaclav IV., George Poděbraddy i Rudolf II). Vrata ove kapele su zaštićena sa sedam brava, a ključeve čuva sedam najvažnijih ljudi u državi. Južni ulaz u katedralu urešen je pozlaćenim mozaikom koji predstavlja Posljednji sud, a datira iz 1370-te godine. Također je moguće popeti se na toranj visok 96 m s kojega se pruža veličanstven pogled na cijeli grad. Na tornju je i Sigismundovo zvono iz 1549-te godine, jedno od najvećih u Češkoj.

Prošli smo pored zlatne ulice, koja se sastoji od malih razno obojanih kuća, a ime je vjerojatno dobila po zlatarima. Zlatna ulica je danas dio prstena oko Praškoga dvorca gdje se nalaze mnoge suvenirnice u kućama i srednjovjekovni muzej oružja u bivšoj utvrdi iz 14. stoljeća. Kuća br. 22 povezana je s Franzom Kafkom, češko-židovskim piscem, koji je boravio u ovoj kući oko dvije godine (od 1916. do 1917.) i pisao u miru. Potom smo se spustili u donji dio grada gdje smo malo predahnuli i objedovli. Nakon okrjepe obišli smo Staré Město, provirili u Josefovu, židovsku četvrt, najpoznatiju po svojim živopisnim sinagogama, te nastavili put prema Karlovu mostu. To je poznati povijesni most koji preko rijeke Vltave povezuje Stari grad sa Malom Stranom. Most je ukrašen s 30 kipova i statua, većinom u baroknom stilu. Most je službeno nazvan Karlov most 1870. godine, a do tada se nazivao Praški most ili Kameni most.

Kad se prijeđe Karlov most na drugoj strani nalazi se Prašná brána, velebni toranj, koji je u srednjem vijeku bio jedan od ulaza u grad, uklopljen u obrambene zidine oko staroga grada. Nalazi se na trasi nekadašnjeg „Kraljevskog puta“, kojim su kraljevi putovali na krunjenje - kroz Prašnu bránu, preko Karlovog mosta do Katedrale u Hradčanyma.

U 17.30 sati put nas je vodio u Vyšehrad - dvorac, koji je najvjerojatnije sagrađen u 10. stoljeću na brdu iznad rijeke Vltave. Unutar dvorca nalazi se Bazilika sv. Petra i Pavla, kao i Vyšehradsko groblje, na kome su pokopane neke od najznamenitijih ličnosti češke povijesti kao što su: Antonín Dvořák, Bedřich Smetana, Karel Čapek i Alphonse Mucha. Ovdje se nalazi i najstarija sačuvana građevina u Pragu - rotunda sv. Martina iz 11 stoljeća.

U 18.00 sati u bazilici sv. Petra i Pavla bio je rekvijem za kardinala Jósefa Mindszentyha koji se više puta hrabro suprotstavljao ugnjetavanju ljudi i represiji koja se provodila u socijalističkoj Mađarskoj. Zbog svoje hrabre predanosti u borbi za slobodu, ljudsko dostojanstvo i za kršćanski život bio je tjednima mučen i osuđen na doživotni zatvor. Tijekom rata u borbi za neovisnost u listopadu 1956. godine, Kardinal je oslobođen iz zatvora i bio je dočekan uz oduševljen pljesak stanovništva u Budimpešti. Međutim, nakon kratkog vremena bio je prognan iz Mađarske i zadnje dane svoga života proveo je u Austriji. Kada je preminuo pokopan je u svetištu u Mariazellu, a 1991. godine njegovi posmrtni ostatci prenešeni su u njegovu domovinu Mađarsku.

Misno slavlje bilo je sjećanje na sve žrtve koje su trpile diskriminaciju, bile proganjane i potlačene, te za sve koje su izgubile živote u Mađarskoj revoluciji 1956. godine, boreći se za demokraciju i slobodu protiv totalitarizma staljinističkog komunizma, kao i fašizma. Svetu misu je predslavio uzoriti Dominik kardinal Duka, nadbiskup praški u zajedništvu s našim biskupom Egidijem Živkovićem i koncelebraciji desetak svećenika. Nakon svete mise bili smo na domjenku koji je bio priređen u dvorani pored bazilike. Na polasku smo napravili zajedničku fotografiju s Kardinalom Dukom i krenuli u večernji obilazak grada.

Zlatni grad, njegove živopisne uličice i gotički duh nas je oduševio i podario nam predivne trenutke u kojima smo doista mogli uživati i diviti se ljepoti i stvaralaštvu ljudskog uma. Sve viđeno i doživljeno glede kulture, arhitekture, umjetnosti, duhovnosti ... daje naslutiti kako su u određenom vremenu dominirale određene tradicije.

Na svetkovinu Sv. Rafaela Arkanđela, 24. listopada 2016. godine, u crkvi Gospe od Pobjede u Pragu duhovno smo slavile 126-ti Rođendan Družbe. Euharistijsko slavlje tom prigodom predvodio je dr. Egidije Živković, biskup željezanski. U prigodnoj homiliji Biskup je tumačio što znači blagoslov Djeteta Isusa za nas. Zaželio nam je da u ovoj Godini milosrđa posebno otkrivamo ljepotu jedna druge, da uvijek u svakoj prigodi na sve događaje gledamo pozitivno i da naše riječi koje izgovaramo uvijek budu riječi koje snaže, i potiču nas i naše bližnje na dobro.

Na misnom slavlju bili su nazočni i naši prijatelji: obitelj Gollubits i Đuričić. Po svršetku euharistijskog slavlja svi smo zajedno pošli pred lik Praškog malog Isusa pozdraviti ga i iskazati mu zahvalnost za sva velika djela koja je učinio u našim životima i našoj Družbi u kojoj imamo mogućnost ostvarivati kršćanske vrednote te u njoj rasti i sazrijevati kroz svoje redovničko poslanje.

U svetištu se nalazi i muzej koji svojim postavom čuva raznovrsne figure iz Isusova djetinjstva u kojima se ogledaju običaji pojedinih naroda i koji pripovijedaju o Njegovu rođenju i djetinjstvu. U Prag dolaze razne skupine hodočasnika i pohode središnji oltar gdje se nalazi predivan kip Praškog malog Isusa. Tu se mole, traže blagoslov i zaštitu Djeteta Isusa za svoje obitelji. Božić je svetkovina doma, a danas je mnogo onih koji traže dom i koji su daleko od doma. Zato su naše molitve posebno bile usmjerene za sve migrante i našu s. M. Ivanu Antić koja zbog gripe nije mogla poći s nama na hodočašće.

U svetištu smo ostavile našu medaljicu u znak sjećanja na naše hodočašće u Godini milosrđa.

Sve doživljaje u susretu s Djetetom Isusom pohranili smo u svoje srce i krenuli smo u Apostolsku Nuncijaturu posjetiti mons. Giuseppea Leanzu, apostolskog nuncija koji je u Bosni i Hercegovini bio prvi rezidencijalni nuncij.

U Nuncijaturi nas je dočekalo ljubazno osoblje s mons. Mislavom Hodžićem, svećenikom splitsko-makarske nadbiskupije, koji je Tajnik u Nuncijaturi u Pragu.

Nakon dugo godina za nas je bila posebna radost ponovno susresti dragog Nuncija Leanzu. Uz kavicu i ukusni kolač zapodjenuli smo razgovor o sestrama, našoj Provinciji, Utemeljitelju i osobito se zanimao dokle je stigao njegov proces proglašenja blaženim. Doista, bio je to poseban dan za nas, dan dobre volje, dan kada slavimo Rafaelovo, dan kada nam Bog dođe u susret po dragim i dobrim ljudima.

Na odlasku smo razgledali Nuncijaturu i pohodili kapelicu u kojoj smo pozdravili Gospu s pjesmom Zdravo Djevo.

Oprostivši se u Nuncijaturi s dragim prijateljima krenuli smo pješice do Václavskih náměstí, trga koji nosi ime zaštitnika ovog grada, sv. Vjenceslava i čijim prostorom, kao čuvar, dominira zgrada Nacionalnog muzeja. Ovo je jedan od najljepših dijelova Praga koji odiše posebnim ozračjem, i gdje se još nalaze Gradska vijećnica izgrađena 1338. godine i crkva sv. Nikole. Tu je i Astronomski sat, oko kojeg se svaki puni sat odvija mala predstava „šetnja apostola“. Da bi ih se dobro vidjelo potrebno je doći ranije jer se dobro vidi samo iz prvih redova, a ovu posebnost žele vidjeti tisuće ljudi. I ovdje, na ovom mjestu je bio svršetak našeg pohoda gradu s kojim se može brzo „sprijateljiti“ i smatrati ga „svojim“.

Pozdravivši se s dobrim domaćinima Ljiljanom i Rajkom krenuli smo kući u Eisenstadt. U sebi smo dugo sabirale dojmove, nastojale oživjeti minule svetkovine svetoga Rafaela i proniknuti dublje u duhovno i karizmatsko blago koje nam je u baštinu ostavio naš Utemeljitelj.

Neka je za sve Djetetu Isusu hvala i slava! Posebno zahvaljujemo za početke naše redovničke obitelji koji su povezani s ovom predivnom zemljom!

Zahvalnost upućujemo i našem biskupu Egidiju Živkoviću koji nam je omogućio ovo hodočašće, Christi Gollubits i Franzu koji nas je vozio, te dragoj obitelji Đuričić koji su nam darovali svoje vrijeme, i koji su se trudili da nam pokažu znamenitosti zlatnoga grada Praga.

Neka dobri Bog sve blagoslovi i neka nas sve zajedno na životnom putu prati zagovor sv. Arkanđela Rafaela i Sluge Božjeg Josipa Stadlera!

s. M. Marina Piljić