Tema: “Radost susreta”

Gromiljak, 21.-23. listopada 2016.

U Kući Navještenja na Gromiljaku, od 21. do 23. listopada 2016. godine, sestre Služavke Malog Isusa u suradnji s Centrom za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije organizirale su duhovnu obnovu za mlade pod nazivom „Radost susreta“. Voditelji obnove su bili dr. Sanda D. Smoljo, don Simo Ljuljić te s. Marina Perić. Obnova je započela  euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Imena Marijina na Gromiljaku te upoznavanjem mladih.

Srdačnu dobrodošlicu svim okupljenima uputila je s. Marina te se kratko osvrnula na protekle dvije duhovne obnove na temu: „Slijedi me! Poziv/Poslanje“ i „Hodi u ljubavi“. Prethodne duhovne obnove, zaključno s ovom su bile jedno veliko, sveobuhvatno predavanje o ljubavi i odnosu prema Bogu, drugima, ali i prema nama samima. Poručila je da Bog poziva svako biće na život i ljubav te da je svatko dragocjen i jedinstven. Svima je dana sloboda, a jedno od obilježja kršćanstva jeste biti Kristov, odnosno, u slobodi prihvatiti i birati ono što je Bogu milo. Na taj način prihvaćamo poziv koji nam je Bog dao, te zato sve što činimo u životu trebamo činiti s ljubavlju, oslanjajući se na Krista koji je temelj i korijen svega. Osim toga, s. Marina je kazala da u svome životu trebamo njegovati nesebičnu ljubav koja svu sebe daje, a ne traži ništa za uzvrat.

Uvodno predavanje „Susret oči u oči“ imao je don Simo koji je govorio o susretu Isusa i Samarijanke kod zdenca (Iv 4, 5-42). Tumačeći navedeni tekst don Simo je istakao da se svakodnevno susrećemo s raznim osobama i da je pravi susret, zapravo onaj koji ostavlja utisak na nas te koji budi emocije u nama. Primjer jednog takvog susreta je susret  Isusa i Petra kada Petar, nakon što je zanjekao svoga Gospodina, susreće njegov pogled koji u Petru budi bujicu emocija. Također je naglasio da odnos „ti – ja“ u međuljudskim odnosima stvara napetost koja može onemogućiti susret ljudi različite nacionalnosti, vjerske pripadnosti…. Kao što je Samarijanka stavila razliku između sebe i Isusa koji je bio Židov, tako i mi danas, vođeni svojim predrasudama i onim “Ja sve znam, te drugi mi nije potreban” potičemo udaljavanje jednih od drugih. Na kraju svoga predavanja je naglasio važnost istine u našim životima te da jedini trenutak kada govorimo istinu jeste kada govorimo o sebi, o svojim vrlinama i manama.

Drugog dana obnove predavanje pod nazivom „Susret sa sobom“ predstavila je dr. Smoljo, a  započela je uvodnim pitanjem „Kako sebe susresti?“. Dr. Smoljo je kazala da se često prema sebi odnosimo površno, te da je stoga prvi korak ka susretu sa sobom upoznati se. Kada pogledamo u svoju nutrinu, vidimo što mi se sviđa, što me boli... potrebno je prihvati sebe, odnosno, nositi se s tim što sam ja. Sljedeći korak je zavoliti se, a voljeti sebe znači prihvatiti sebe u potpunosti. Posljednji korak u tom procesu jeste mijenjati se, oblikovati se na sliku na koju smo načinjeni, na sliku djece Božje. To je put na kojemu nam se pojavljuju brojna emotivna stanja koja nas mogu zbuniti, i ako ne znamo kako se s njima nositi i kako ih nadići mogu postati prepreke da živimo svoj poziv djece Božje. Emotivna iskustva koja sputavaju naš osobni i interpersonalni rast mogu biti ljubomora, zavist, krivnja te stid. Da bi se ostvarili kao djeca Božja trebamo prihvatit sebe i oprostiti sebi. Oprost je put ka boljitku jer opraštanjem dajemo mir sebi i drugima.

Nakon predavanja usljedio je radu u grupama u kojemu su mladi odgovarajući na postavljena pitanja iznijeli svoje mišljenje i stavove o danoj temi. Radost susreta mladi su na poseban način mogli osjetiti u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kroz svetu ispovijed te euharistijsko slavlje na kojem su imali priliku pristupiti i svoj duh obnoviti.  

U večernjim satima drugoga dana mladi su predstavili svoje radove te zajedno promišljali i iznosili svoje stavove o svemu što su čuli i doživjeli na obnovi. Naposljetku su pogledali film „Inside out“ koji je na jedan jednostavan način prikazao sve ono s čime se čovjek u svojoj nutrini bori.

Trećeg dana kroz razgovor s voditeljima obnove mladi su iznijeli svoje dojmove, a potom je dr. Smoljo kazala da je jedan od većih neprijatelja mladih obeshrabrenje, te potakla mlade da ohrabrenje i okrjepu koju su doživjeli na obnovi nastave živjeti i svjedočiti u svojim domovima i okolini u kojoj žive. Posebno je naglasila da nas ne smije nositi ushićenje sadašnjeg trenutka zbog svega doživljenog.  Kada se svatko od nas vrati u svoju  svakodnevnicu  treba ustrajati i u teškim trenucima, prisjećajući se ove duhovne obnove i svega rečenog i doživljenog, crpiti snagu kako bi nastavili dalje vršiti svoje poslanje.    

Na kraju duhovne obnove mladi okupljeni u misnom slavlju koje je predvodio don Simo zahvalili su Bogu na milosti spoznaje i Božje blizine  koje su primili na ovoj duhovnoj obnovi.