„Idemo na susret kod časnih sestara?“ „Idemo!“
„Idemo na susret kod časnih sestara?“ „Idemo!“
Nedelja, 23. 10. 2016.
Predivno nedjeljno popodne 23. listopada 2016. godine, deset mladih djevojaka iz Samobora provelo je sa sestrama Služavkama Malog Isusa u jednom rekreativnom susretu koji su vodile s. Margaret i s. Monika. Susret je započeo molitvom u kapeli, a nastavio se u prostorijama dječjeg vrtića. Predstavili smo se i saznali nešto više o osoba koje često susrećemo u istome gradu, koje znamo, a ipak ne znamo. Svaka od sudionica je iz vrećice izvukla po tri osobine kojima se trebala predstaviti; bitno je napomenuti da je Duh Sveti zaista imao prste u ovoj aktivnosti jer je gotovo svaka djevojka izvukla upravo one tri vrline koje ju najbolje opisuju.
Uslijedile su razne igre, praćene gromkim smijehom; tapkale smo rukama po koljenima, odgovarale na pitanja u jednome dahu i gledale koja će duže izdržati, naučile brojalicu Da je Stadler bio bogat, ne bi išao na Havaje, na Bahame, već bi prišao tebi, brate, tebi, sestro, rekao bi: „Hajd! Pomozimo siročadi i (smisli radnju) sad!, bacile perce i otpuhivale ga na protivničku stranu, puhale ribe u tanjure, zavezanih očiju preskakale (nepostojeće) staklene boce… I, naravno, krijepile se uz kekse i sokiće!
Susret je završio molitvom i pjesmom Zahvali.
Zaista prikladna pjesma, zahvaliti Stvoritelju. Kada razmišljam o svim tim igrama, shvatim koliko igru uzimam zdravo za gotovo. Smatram se odraslom, mladom osobom, a ne igram se. To je za djecu. Ponekad zaboravimo koliko nam igra ustavi treba, jer nas čini bližima djeci. Na um mi pada Isusova rečenica: „Pustite dječicu k meni!“ I ja želim biti to malo dijete koje će trčati Isusu. Iako je susret bio rekreativan, lagala bih kad bih rekla da nije bio produktivan. Prvo, posvijestila sam si važnost igre, neovisno o godinama. Drugo, ta igra je povezala deset djevojaka raznih godišta, od osnovnoškolske dobi, preko srednjoškolske i studentske, pa čak i do radničke populacije. Treće, shvatila sam koliko je djeci u tom vrtiću lijepo. Četvrto, nekoliko puta sam se rasplakala od smijeha, a trbuh me bolio od tolikog smijeha.
Zahvaljujemo dragome Bogu i sestrama na predivnom nedjeljnom popodnevu!
Tina Kamenčić