Ove godine, na svetkovinu sv. Rafaela, humanitarna udruga Savao već je treću godinu za redom organizirala tradicionalno hodočašće socijalno ugroženih osoba na Mariju Bistricu. U jutarnjim satima s različitih strana pristizali su hodočasnici na dogovoreno mjesto polaska – ispred zgrade glavnog željezničkog kolodvora u Zagrebu. Neki su došli iz svojih toplih domova, drugi iz napuštenih kuća i objekata, javnih prostora, vagona, parkova i drugih mjesta. Ipak, sve ih je vezalo isto radosno iščekivanje zajedničkog putovanja, molitve i druženja. Osamdesetak hodočasnika, korisnika i volontera udruge Savao, kojima smo se i mi sestre imale blagoslov pridružiti, pod vodstvom predsjednika Udruge gosp. Zvonka Jambrešića i Misionara krvi Kristove, nakon okupljanja i podijele paketa s hranom, autobusom je krenulo prema Mariji Bistrici.

Po dolasku dio je hodočasnika otišao u Karmel po hodočasnički križ koji sestre karmelićanke tradicionalno čuvaju kroz cijelu godinu. Nakon vremena predviđenog za osobnu pobožnost i sakramenat ispovijedi, slijedilo je zajedničko euharistijsko slavlje na kojemu su sudjelovali i vjernici iz različitih župa. Iz programa nije izostala ni tjelesna okrepa – zajednički ručak u restoranu.

Pobožnost križnog puta predmolio je pater Stjepan Ivan Horvat, a u čitanju postaja i nošenju križa izmjenjivali su se korisnici i volonteri. Tišina hoda između postaja i riječi Isusove patnje i samoće među ovim hodočasnicima nisu bile nešto daleko i nepoznato. To je bila duboko proživljena stvarnost ljudi koji su ostali bez svega. Preostalo je samo dopustiti da ta patnja postane jedno s Kristovom.

Zahvalna, radosna i ispunjena srca vratili smo se u Zagreb, zaključivši da bi već slijedeću nedjelju rado ponovili ovakvo hodočašće. Molimo zagovor Nebeske Majke i sv. Rafaela da srca hodočasnika ostanu uzdignuta prema Nebu.

s. M. Margaret Ružman