SOLIN: "Bože koji si sluzi svome Tobiji, na njegovu putovanju dodijelio blaženoga arkanđela Rafaela kao pratioca…" , molimo to svaki dan mi sestre Služavke, posebno prije putovanja. Zazivali smo i u subotu 2. lipnja 2007. u solinskom samostanu, Božju pomoć i Božju mudrost, pomoć i zagovor arkanđela Rafaela, Majke Marije, sv. Josipa i utemeljitelja Josipa Stadlera. Koncelebriranim misnim slavljen proslavljena je 70. obljetnica dolaska prvih sestara u Solin, te blagoslovljen obnovljeni i nadograđeni samostan svetog Rafaela, u kojemu naše sestre njeguju 20 štićenika s posebnim potrebama. U samostanu živi danas 9 sestara na čelu s predstojnicom s. Marcelinom Lovrić.

Svečano Euharistijsko slavlje u 11 sati u kućnoj kapeli, slavio je u koncelebraciji s još 15-ak svećenika, splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić, koji je na početku sv. Mise pozdravio sve prisutne, napose sestre, dobročinitelje, donatore i predstavnike grada. "Svojim bogoljubljem i čovjekoljubljem, osobito skrbeći o nemoćnima, najpotrebnijima, onima s posebnim potrebama i u njima prepoznavajući Kristovo lice, mijenjaju naše sestre lice grada i župe, mijenjaju lice Zemlje", kazao je Nadbiskup.

Sestre su došle u Solin davne 1937. godine, kad su život započele u župi Solin 4 sestre i nastanile se u iznajmljenoj kući. Došle su u vrijeme župnika don Mate Mihanovića i biskupa dr. Kvirina Bonifačića. Zasigurno je bio težak početak naših sestara, doći u nepoznati kraj, nepoznavati običaje, ljude, veliko siromaštvo. Prvi samostan sv. Rafaela sagrađen je i blagoslovljen 1940. godine. U njemu su sestre imale dječje zabavište i djevojkama držale pouke krojenja i šivanja i učenja stranih jezika. Nakon što je u ratu 1943. godine bombardirana kuća, sestre su odselile k sestrama u Kaštel Kambelovac, i 1945. vratile se u svoju oštećenu kuću, ali su im vlasti tada zabranile svaki rad s djecom i mladima. Sestre su bile uključene od početka u vjerski život župe sve do danas.

U nadahnutoj propovijedi nadbiskup Barišić, istaknuo je: "Da Rafael znači "Božji lijek", te da se u tom duhu s pravom može vidjeti i rad sestara, Bogom ozdravljajući Vaš rad sestre, nema samo socijalnu i humanu dimenziju, što je važno, nego nadnaravnu i kršćansku, jer vi, oslanjajući se na svjetlo i snagu Duha Svetoga, u svakom čovjeku - bez obzira na njegove fizičke, psihološke, duhovne i druge sposobnosti - vidite dijete Božje i lice maloga Isusa", rekao je Nadbiskup.

Na kraju sv. Mise, o životu sestara kroz 70 godina i riječ zahvale uputila je svima provincijalna glavarica s. Magna Borovac, čiji govor donosimo u cjelosti. Preporučila je sestrama zajednice Solina, ovim riječima: "Budite prave moliteljice, da vam nikad ne ponestane ulja u vašim svjetiljkama i uvijek s puno ljubavi sve činite za maloga Isusa, za naše štićenike, siromahe i sve koje susrećete na svom životnom putu. - Budite, oruđe Božje ljubavi u ovome vremenu i u ovome gradu"!

Nakon govora s. Magne, otac Nadbiskup Marin Barišć blagoslovio je cijeli samostan. Njega su po kući pratili: njegov tajnik don Miroslav Vidović, s.Magna, s.Marcela, s.Marija i s. Marcelina. Dok je blagoslivljan samostan sestre su pjevale u kapeli. Veliki udio ovoj svečanosti dale su naše sestre svojim pjevanjem pod ravnanjem s. Dulceline Plavša, i nakon misnog slavlja i blagoslova kuće, zajedno s dječjim zborom Mravinaca-Kučina, upriličile prigodni glazbeni program koji je svih oduševio. S obnovom i izgradnjom kuće započelo se 2000. godine.Novosagrađena kuća ima oko 2800 kvadrata. Gradnju su potpomogli mnogi donatori iz domovine i inozemstva, a najviše su dale, pripomogle i žrtvovale se sestre naše Provincije, napose iz inozemstva: Merata, Essena, Audregnies i Kanade. - Bogu hvala, da je došao dan i da je kuća u Solinu stavljena u funkciju i da su radovi završeni.

Na ovu svečanost došli su iz inozemstva donatori: iz Kanade, Italije, Njemačke i Belgije. Iz Generalne kuće bila je prisutna s. Marcela, s. Marina i s. Julijana, iz Sarajeva s. Marina i s. Genoveva. I dakako u velikoj većini do 100 sestara iz svih zajednica naše Provincije, i oko 20-tak svećenika, gradonačelnik grada Solina gosp. Boban i njegovi suradnici, projektant gosp. Marko Parać, mnogi gosti, prijatelji, donatori, mještani grada Solina. - A štićenici su se posebno veselili ovom danu i stalno su molili da se kuća završi. I hvala Bogu, oni sad imaju prekrasan dom.
Na kraju je bio zajednički domjenak i druženje za sve uzvanike u samostanu, kojih je bilo do 200 osoba.
 
Pozdravni govor provincijalke, s. Magne Borovac

Preuzvišeni oče Nadbiskupe,
Braćo svećenici,
Drage sestre ove zajednice i cijele Provincije,
Poštovani i dragi dobročinitelji, donatori i prijatelji!

Radosna sam i osobita mi je čast, što vas danas sve nazočne mogu pozdraviti - prigodom Euharistijskog slavlja i blagoslova samostana sv. Rafaela, i Doma za štićenike s posebnim potrebama, kao i proslave 70. obljetnice dolaska prvih naših sestara u Solin, 1937. godine. Kako vas je samo lijepo vidjeti u ovolikom broju, a nadam se, da ste svi radosni i sretni što ste danas ovdje s nama sestrama: "Jer ovo je dan i veliki događaj za našu Provinciju, što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu, aleluja"!

Najprije zahvaljujem dragom Bogu za ovaj samostan, što smo ga evo uspjeli dograditi i urediti i hvala svima, ama baš svima, koji su doprinijeli na bilo koji način, da smo mogli ovu kuću staviti u funkciju, i evo danas blagosloviti, jer bez blagoslova nema života, ni kuće, ni budućnosti, kako čitamo u Bibliji: "Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji"!

Posebno mi je drago da se blagoslov kuće obavlja u godini - 70. obljetnice - dolaska naših prvih sestara u Solin, i danas eto s radošću se sjećamo i našeg blagopokojnog Utemeljitelja dr. Josipa Stadlera koji je utemeljio našu Družbu 1890. godine. - Bilo je to davne 1937. godine- kad su došle 4 sestre: s. Vjekoslava Gržina, s. Pija Šibel, s. Anita Zalar i s. Sofija Vrnoga, u ovaj grad, u ovu župu, spremne na žrtvu služenja braći i siromašnima u potrebi. Solin se sigurno danas ne može nikako usporediti – kao prije 70 godina. Danas je prekrasno uređen, posebno oko crkve "Gospe od Otoka". Za prve sestre vjerujem da je bio težak početak. Doći u Otoka>nepoznatikraj, ne poznavati ljude, običaje, veliko siromaštvo i u postanarstvo, nije bilo lako.

Sestre su došle u Solin za vrijeme župnika don Mate Mihanovića, koji je u suglasnosti biskupa dr. Kvirina Klementa Bonifačića, pisao i tražio od Vrhovne uprave u Sarajevo, da dođu sestre u župu. Koliko mu je kao župniku Solina bilo stalo da dobije sestre za župu, vidi se i po tome, što je pomogao naći kuću za sestre, koja je imala veliki dvor i vrt, a vlasništvo je bila dviju sestara, koje su živjele u Splitu. - Sestre su odmah započele rad u dječjem zabavištu, pouke s djevojkama u krojenju i šivanju, pastoralni rad u župi, i poučavale francuski i njemački jezik.

Početkom 1940. godine, vlasnica kuće željela se vratiti iz Splita u svoju kuću. Sestre su tada bile prisiljene graditi sebi samostan. I hvala Bogu sagradile su kuću uz velike napore, tako da su već 24. listopada 1940. na 50. obljetnicu osnutka Družbe, preselile u novi samostan, koji je tada blagoslovljen i posvećen sv. Rafaelu. Samostan je blagoslovio župnik don Mate Mihanović i slavio sv. Misu u kapeli, uz prisustvo sestara i mještana Solina.

Sestre su se lijepo smjestile i tako nekoliko godina lijepo radile, a onda je došao rat. Godine 1943. bombardiran je Solin, a i kuća sestara pogođena, tako da sestre nisu mogle u njoj više stanovati, nego su preselile k sestrama u Kaštel Kambelovac. Iza toga su vlasti zauzeli kuću, nešto ju popravili i u nju smjestili vojnu kuhinju. Zauzimanjem i traženjem sestara da im se vrati kuća uz pomoć Biskupskog ordinarijata, sestre se ponovno vraćaju koncem 1945. godine u svoju kuću. Život se nastavio kao i prije. Malo iza toga vlasti (komunisti) su zabranile svaki rad s djecom i mladima, a u neke prostorije kuće stavili Osnovnu školu za djecu.

Godine 1951., sestre su primile na čuvanje malog Stojana Kneževića, dijete s posebnim potrebama. Sestre danas njeguju 20 štićenika u ovom samostanu i Stojan je još među njima. I hvala Bogu i za njih je uređen jedan kat u prizemlju ove kuće, i možemo reći, uistinu su dobili prekrasan dom. I kako sam već rekla, sestre su od početka bile uključene u vjerski život župe, ali od 1958. godine u crkvi vode crkveno pjevanje i drže vjeronauk. Prva vjeroučiteljica i sviračica bila je s. Elvira Vukušić, a danas je to s. Roka Ćubelić. Prošle godine, na blagdan <Blagovijesti>, 25. ožujka 2006. godine, otac Nadbiskup blagoslovio je ovu kapelu. Svoj doprinos za unutrašnje uređenje kapele dao je fra Branko Periša iz Splita, kojemu od srca zahvaljujem.

Hvala od srca svakoj sestri ove zajednice na čelu s predstojnicom s. Marcelinom Lovrić, koje su puno ljubavi, odricanja i požrtvovnosti uložile kroz ove zadnje godine, jer nije bilo lako živjeti tu gdje se radi, a kuća se radila po etapama. Od srca zahvaljujem Nadbiskupiji na čelu s ocem Nadbiskupom, za svesrdnu pomoć i razumijevanje. Na poseban način zahvaljujem Vladi Republike Hrvatske, na pomoći u izgradnji Doma za štićenike s posebnim potrebama. Zahvaljujem od srca svima sestrama i zajednicama naše Provincije, koje su ovaj projekt - izgradnju kuće, osjećale zajedničkom brigom, te su se zanimale za napredovanje radova i svojim odricanjem i donacijama doprinosile izgradnji, napose mislim ovdje na zajednice iz inozemstva: Essen, Merate, Audregnies i Kanada. Posebno zahvaljujem s. Krucifiksi Ivelić, bivšoj predstojnici i ekonomi, s. Branki Babaić i s. Aneti Krstičević, bivšoj i sadašnjoj ekonomi, prijašnjoj Upravi Provincije koja je napravila pripremu i otpočela gradnju 2000. godine.

Toplo zahvaljujem prošloj gradskoj upravi grada Solina na čelu s gosp. Zvonimirom Hrgovićem, i sadašnjoj gradskoj upravi na čelu s gosp. Blaženkom Bobanom, za njihovu pomoć i razumijevanje za gradnju objekta. Zahvaljujem također, za dobru suradnju projektantskoj kući "Art project", na čelu s projektantom gosp. Markom Paraćem, kao i glavnomizvođaču radova "Oming" - Omiš, na čelu s gosp. Gordanom Zovko, i gosp. Toniju Duran na vođenju izgradnje. Zahvaljujem i župniku Solina, don Vinku Sanaderu, za razumijevanje naših potreba pri izgradnji samostana, i za duhovnu skrb štićenicima i sestrama. Zahvaljujem i Karitasu iz Splita za donaciju, na čelu s don Markom Ćubelićem. – "Merkatoru" - Solin i <INI> - Solin za donacije, gđi Sandri Jurić na svesrdnoj pomoći.

Također zahvaljujem i p. Mauriziu Annoni, iz Milana-Italija, za pomoć i donaciju, koji je tako želio biti s nama, ali radi svojih obveza nije mogao doći. Dobročiniteljima iz Italije: Amici di padre Lino, Sig. Carlu Vender i ostalima iz Parme, koji su ovdje prisutni, zahvaljujem za donacije i pozdravljam. Također zahvaljujem ovdje prisutnima iz daleke Kanade iz Toronta, koji redovito misle i pomažu ovu kuću i štićenike. Zahvaljujem na donacijama iz Njemačke: KINDER - Missionswerk iz Aachena, ERZBISTUM - Koln, i obitelj und familije Grunwald, koja je ovdje prisutna, na pomoći i donacijama. Fra Marinku Vukmanu iz Njemačke, iako nije prisutan, zahvaljujem za svaku pomoć i donacije.
Upravi Doma za starije osobe iz Audregnies - Belgija, zahvaljujem za donaciju i srdačno pozdravljam ovdje nazočne: direktoricu Doma našu s.Rahelu Vučić, s. Silviju Čerlek i 2 bračna para iz Belgije. Želim danas posebno zahvaliti i svim anonimnim donatorima, koji nisu željeli istaknuti svoje ime, a doprinosili su za izgradnju, i svim Solinjanima, koji uvijek imaju razumijevanja za naše štićenike s posebnim potrebama.

Neka po zagovoru naše nebeske Majke dobri Bog, uzvrati svojim blagoslovom svima vama nazočnima, svima vama kojima na ovaj način izrazih zahvalnost, u ime sestara ove zajednici u ime cijele naše Provincije sv. Josipa, kao i svima vama prisutnima i onima odsutnima koje ne spomenuh, a koji su na bilo koji način, samo Bogu znan, dali svoj doprinos ovoj kući.

Srdačno pozdravljam ovdje prisutnu s. Marcelu Žolo, vrhovnu savjetnicu i tajnicu, s. Marinu Perčić, vrhovnu ekonomu i s. Julijanu Jerković iz Zagreba, s. Marinu Piljić, provincijalnu glavaricu i s. Genovevu Rajić, savjetnicu i tajnicu iz Sarajeva, provincijalne savjetnice i sve vas drage sestre naše Provincije koje ste ovdje danas prisutne u većem broju.
Pozdravljam i zahvaljujem zboru naših sestara pod ravnanjem s. Dulceline Plavša, koje su svojim pjevanjem obogatili ovo današnje misno slavlje. A našim sestrama ove zajednice, koje ovdje žive i djeluju u ovom samostanu, želim, da budu prave moliteljice i da im nikad ne ponestane ulja u njihovim svjetiljkama i da uvijek s puno ljubavi sve čine za malog Isusa, za naše štićenike, za siromahe, i za sve ljude s kojima dolaze u susret. - Budite drage sestre, oruđe Božje ljubavi u ovome vremenu i u ovom gradu!

I sve nas ovdje prisutne, neka Isus ispuni svojim Duhom i svojom snagom, a Marija nebeska Majka, koja najbolje zna sve naše nevolje, neka nas svih prati kroz naš život i rad.
Svima hvala, pozdrav i živio mali Isus!