U subotu 19. 01. 2019., četrnaest djevojaka od 7. razreda do 2. razreda srednje škole iz Splita, Žrnovnice, Katuna, Šestanovca, Podstrane, Vranjica i Krilo Jesenica, okupilo se u našem samostanu sv. Ane u Splitu na duhovnu obnovu. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Matea Periš, s. Petra Šakić i s. Jelena Marević.

Kroz ovu duhovnu obnovu razmišljali smo o riječima iz Markovog Evanđelja: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Mk 1,11) Razmišljajući o ovom retku sv. Pisma, pokušali smo razumjeti značenje Isusovog krštenja, a kroz Njegovo krštenje i značenje našeg krštenja.

Krštenjem ulazimo u novi odnos s Bogom, ljubljena smo djeca Božja, Njegovi izabranici, pomazanici. Bog tim sakramentom postaje naš Otac. Mi postajemo božanska djeca u kojima Bog postavlja novi početak, novi život u ljubavi i zajedništvu s Njim.

Krštenjem ulazimo u zajedništvo s Presvetim Trojstvom, ljubljena smo djeca Božja i ta ljubav je bezuvjetna. Po krštenju smo pomazani, postali smo kraljevski ljudi koji gospodare sobom i kojima nitko ne gospodari, koji sami žive umjesto da budu življeni od drugih, koji su u miru sa sobom, i od kojih zato može izlaziti mir.

Svaki čovjek je jedinstven, jedinstvena Božja riječ, koja samo po ovom čovjeku može odjeknuti u svijetu. U toj našoj jedinstvenosti je i jedinstveno poslanje koje imam od Boga i koje nitko ne može izvršiti umjesto mene. Bog ima sa svima nama ima poseban plan koji ćemo otkriti ako dozvolimo Bogu da živi u nama i da nam govori.

Uslijedio je rad u grupama u kojem smo nastojale vidjeti sebe u određenim situacijama, odnosno kako mi živimo svoje krštenje i poslanje koje po njemu imamo, te koliko je u ovom današnjem svijetu potrebno hrabro svjedočiti svoju vjeru, svoje kraljevsko dostojanstvo djece Božje.

Izmolivši srednji čas i Krunicu Djeteta Isusa, okrijepile smo i svoja tijela za zajedničkim stolom.

Okrijepljene, analizirale smo rad u grupama kroz koji smo razmišljale o nekim svojim postupcima u životu, te nekim situacijama u kojima se danas nalaze kršćani i kako su u teškim situacijama pozvani svjedočiti svoje krštenje.

Nakon duhovnih promišljanja, rada i molitve, uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djevojke ukrašavale posude za olovke, koje su ponijele svojim kućama kao uspomenu na ovaj susret.

Ovaj susret smo završili sakramentom pomirenja i Euharistijskim slavljem koje je predvodio don Marinko Vidović, koji nam je kroz propovijed približio, posadašnjio i protumačio današnji evanđeoski tekst (Mk 2,13-17). Don Marinko nam je kroz blizak i jednostavan način objasnio Isusove riječi "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." Svi trebamo liječnika za raznorazne bolesti, ali smo jedan liječi potpuno, a On je Krist. No, ni jedan liječnik ne može nas izliječiti ako mu ne kažemo što nas boli. Ako Bogu ne predamo svoje duhovne boli, slabosti, grijehe i sve ono što nas čini duhovno bolesnima, On nas ne može izliječiti. Naša otvorenost, iskrenost i poniznost u našim duhovnim bolestima omogućava jedinom istinskom Liječniku da nas ozdravi. Don Marinko nam je podsvjestio kako su nam, uz Boga, najbliži liječnici naši roditelji. Trebali bi im biti potpuno iskreni u svemu što nas tišti jer, uz Boga, jedino nam oni pružaju potpunu i bezuvjetnu ljubav. Naš Otac je Bog, ali smo i djeca svojih roditelja kojima smo povjereni i od Boga darovani.

Nakon Euharistijskog slavlja djevojke su se razišle sretne, zadovoljne, duhovno okrjepljenje i obogaćene novim spoznajama i prijateljstvima. Za ljepotu i uspješnost ovog susreta zahvaljujemo svim sestrama u samostanu sv. Ane na čelu sa s. Eduardom Marić, kućnom predstojnicom.

Kao zaključak ovog dana možemo reći:

Na krštenju smo čuli da smo u Krista kršteni i da smo Krista obukli. Koliko živimo svoje krštenje i vjerujemo da smo po njemu uistinu ljubljena Božja djeca s kraljevskim dostojanstvom? Odgovor na ovo pitanje je naš životni odgovor na Božju bezuvjetnu ljubav.

s. J. M.