Da može čovjeku priopćiti svoju očinsku ljubav, Bogu je potrebna ljudska malenost – to je bila misao vodilja današnje Papine propovijedi na svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, na blagdan Presvetoga Srca Isusova.

Ne čeka nego daje, ne govori nego djeluje. Trunke pasivnosti nema u Stvoriteljevoj ljubavi prema njegovim stvorenjima. Govoreći o Presvetom Srcu Isusovu, Papa je rekao da u srcu Sina Božjega slavimo velika djela njegove ljubavi. Može se reći da je danas blagdan ljubavi Božje u Isusu Kristu, Božje ljubavi prema nama i u nama – primijetio je Sveti Otac dodajući:

Ljubav ima dvije odlike. Prva je da se u davanju očituje više nego u primanju. Druga je pak da je u djelima više nego u riječima. Kada tvrdimo da se više očituje u davanju, želimo reći da se uvijek priopćava, nudi, da se daje drugomu. A kad velimo da je u djelima više nego u riječima, znači da je ljubav uvijek životvorna, da iz nje izrasta život – objasnio je Papa.

Da bi mogao shvatiti Božju ljubav, čovjek treba biti svjestan svoje malenosti. Mojsije objašnjava židovskom narodu da ga je Bog odabrao jer je „najmanji od svih naroda“. A Isus u Evanđelju zahvaljuje Ocu „ jer je 'Božje stvari' sakrio od učenih, a objavio ih malenima“. Bog s čovjekom želi uspostaviti „odnos otac-dijete“, „miluje ga“; veli mu: Ja sam s tobom – ustvrdio je Sveti Otac.

Božja se nježnost očituje u njegovoj ljubavi; to nam on priopćava i snaži našu nježnost. Ako se osjećamo jakima, ne možemo iskusiti Božju nježnost, njegova vrlo ugodna milovanja: 'Ne boj se, ja sam s tobom, držim te za ruku…'A kad Isus govori o sebi, veli: 'Ja sam blaga i ponizna srca'. I on se, Božji Sin, ponizio da primi Očevu ljubav – istaknuo je papa Franjo.

Drugo je pak posebno obilježje Božje ljubavi: Bog nas prvi ljubi. On je uvijek prije nas, čeka nas – tvrdi Papa zaključujući propovijed molitvom da možemo shvatiti ovaj tajanstveni svijet, diviti se i uživati mir u ljubavi koja se priopćuje, daje nam radost i na životnom putu nas drži za ruku – kazao je Papa .

Kamo stižemo, On je tamo. Kad ga tražimo, on nas je već tražio. Uvijek je ispred nas, čeka nas da nas primi u svoje srce, u svoju ljubav. Ovo nam može pomoći da shvatimo otajstvo Božje ljubavi, kojoj je potrebna naša malenost da se može očitovati, kao i naše divljenje kad tražimo Boga, a uvijek ga nalazimo kako nas čeka – zaključio je Sveti Otac. (radio vatikan)