Duhovna obnova za redovnice družbe Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije predvodio je u subotu 7. studenog u spomen domu sluge Božjega Josipa Stadlera u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu župnik u Pleternici vlč. Drago Hrgić. Dvadesetak redovnica Služavki Maloga Isusa iz nekoliko mjesta provincije te jedna redovnica Služavka Kristova susret je započelo u dvorani spomen doma nagovorom voditelj vlč. Hrgića.

Pozdravnu riječ u ime provincijalne glavarice s. M. Kristine Adžamić uputila je s. M. Blaženka Lešić, a u ime domaćih redovnica kućna glavarica s. M. Pavka Dujmović.

Vlč. Hrgić na početku je redovnicama posvjestio kako je duhovna obnova prilika da u Božjem svjetlu promišljaju o svom životu kako bi razlikovali ono bitno što ostaje od nebitnog koje prolazi. Kako je tema njegova izlaganja bila „Što je u životu čovjeka doista bitno“ vlč. Hrgić je naglasio kako je to važno da bi uopće mogli promišljati o sinodalnosti i o odlukama Kapitula i svega drugoga.

Tako je promišljao o pitanjima: što ostaje a što prolazi, što nas približava Bogu, a što udaljava od njega, što našem životu daje smisao, a što oduzima snagu i mir. Posvjestivši kako su to važna pitanja za svakoga čovjeka, a napose za osobe posvećenog života, upozorio je na važnost izgovorenih riječi koje mogu izgrađivati, ali i rušiti, donositi mir, ali i nemir, ustvrdio je da u Božjoj riječi i u molitvi nema suvišnih riječi, nego da svaka Božja riječ ima svoju težinu, vodi čovjeka Bogu i stavlja ga na pravo mjesto.

Ukazao je redovnicama na važnost rada na sebi, na čišćenju svoje nutrine.

„Ova nas duhovna obnova uči kako razlikovati svaki dan bitno od nebitnog, te uz Božju pomoć i puno molitve raditi na sebi. Nemir je uvijek vezan zbog onoga nebitnog. Važno je sve činiti iz ljubavi, paziti na svoje riječi, manje prigovarati a više zahvaljivati, manje osuđivati, a više razumijevati. Kad bi tako činili bilo bi puno više zajedništva u našim zajednicama. Ispisujmo knjigu svog redovničkog života koja će vrijediti i kada nas više ne bude bilo na ovoj zemlji. Neka iza nas ostane oprost, dobrota, žrtva i molitva, svjetlo koje smo zapalili u nečijom tami. Dio smo Božje priče, samo toga postanimo svjesni“, neke su od poticajnih misli vlč. Hrgića.

Ustvrdivši da im u tome može biti primjer njihova utemeljitelja Josipa Stadlera podsjetio ih je i protumačio njegove proročke poruke: Imaj prema sebi srce sudačko, prema bližnjemu srce materino i prema Bogu srce djetinje.

Posvjestio ih je kako zajednički život ima veliku milost, jer ne moramo sami hoditi prema Bogu, ali i veliku zahtjevnost jer svakodnevno susrećemo ljudske slabosti, a i oni naše. Zaključio je kako je upravo zbog toga zajednica može biti mjesto velikog posvećenja, jer nas uči ljubiti nesvršene ljude.

Ustvrdivši da je najbitnije od svega ljubiti Krista i dopustiti da njegova ljubav po nama dođe drugima, naglasio je kako smo pozvani činiti male korake, male stvari jer velike promjene počinju malim koracima.

„Neka nam ova duhovna obnova bude prilika da otkrivamo jednostavnost evanđelja, da se vratimo onome bitnom zbog čega smo krenuli za Kristom, da ponovno pronađemo radost pripadnosti njemu. Neka vam Mali Isus, kojemu ste darovale svoj život, pomogne da svakog dana razlikujete ono što prolazi od onoga što ostaje, da ne trošite srce za nebitno, nego ga čuvate za Boga i ljude koje vam je povjerio“, poručio je na kraju redovnicama vlč. Hrgić.

Nakon ispovjedi za koje su im na raspolaganju uz vlč. Hrgića bila i trojica brodskih franjevaca slijedilo je euharistijsko slavlje koje je također predvodio vlč. Hrgić.

Druženje su u dvorani sv. Josipa nastavili uz zajedničku ručak.

U popodnevnim satima redovnice su sudjelovale u prigodnim radionicama na kojima su promišljale na temu zaključci i odluke 18. redovitom provincijskog kapitula i o sinodalnom hodu.

B. Lukačević