U nedjelju 8. studenog 2026. godine, u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu održana je redovita mjesečna rekolekcija sestara svih kongregacija koje djeluju u gradu Sarajevu. Rekolekciju i misno slavlje predvodio je vlč. Davor Topić, duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a rekolekciju su organizirale, animirale liturgijsko pjevanje i čitanje sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije.

Prije sakramenta ispovijedi, vlč. Davor je progovorio na temu „Abraham – vjera koja pokreće“. U svom nagovoru najprije je kazao kako svaki poziv počinje jednim izlaskom. Progovorio je o Abrahamavom životu u Uru Kaldejjskom, o njegovim korijenima, obitelji i svakodnevici naglašavajući „Upravo u tu njegovu svakodnevicu i krizu ulazi Bog sa svojom riječju“. Usmjerio se zatim na Abrahamovo slušanje riječi te istaknuo: „Zanimljivo je da Bog Abrahamu ne daje detaljan plan puta. Ne govori mu sve što ga čeka, ne pokazuje mu kartu budućnosti, ne jamči mu da će sve biti jednostavno. Daje mu obećanje i poziva ga da krene.“ Vlč. Davor je potaknuo sestre da se zapitaju što je njihov Ur iz kojeg ih Bog poziva da iziđu.

U nastavku predavanja vlč. Davor je progovorio o tome kako Božja riječ nije zaustavljanje, nego pokretanje te naglasio: „Abraham nije ostao samo na lijepom doživljaju Božjeg poziva. Nije samo razmišljao o njemu, razgovarao o njemu ili ga čuvao kao lijepo duhovno iskustvo. On je krenuo.“ Upozorio je stoga na opasnost da se osoba iznutra zaustavi tako da je izvana sve na svome mjestu, ali srce više ne gori istim žarom.

Treći podnaslov nagovora vlč. Davora bio je: „Moj današnji Kanaan – zajednica u kojoj živim“ tijekom kojega je istaknuo kako je za redovnicu zajednica njezin današnji Kanaan – prostor u kojem se njezina vjera provjerava, raste i postaje konkretna. Potaknuo je prisutne da se zapitaju kako izgleda njihova ljubav prema Bogu u odnosu prema sestri. Upozorio je kako ponekad očekujemo da se zajednica i druge sestre promijene, a možda Božja riječ danas poziva nas da krenemo i da iziđemo iz svoga Ura Kaldejskog.

Četvrti podnaslov bio je „Vjera koja se uvijek iznova obnavlja“ tijekom kojega je vlč. Davor podsjetio kako je Abraham imao trenutke neizvjesnosti, straha, čekanja i slabosti ali je hodajući morao naučiti vjerovati u Boga. Potaknuo je stoga sestre da u svom nasljedovanju Krista ne zaborave da Bog nije prestao hodati s njima.

Nakon predavanja uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu te sakrament pomirenja. Potom je uslijedilo misno slavlje koje je predslavio vlč. Davor. U prigodnoj propovijedi, vlč. Davor se osvrnuo na evanđelje dana te progovorio o mudrim i ludim djevicama.

Nakon rekolekcije sestre su se uputile u svoje zajednice svjedočiti vjeru i zajedništvo hoda za Gospodinom.

s. M. Ljilja Marinčić