U nedjelju, 8. studenog 2026., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu svečano je proslavljen Stadlerov dan, spomen na slugu Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa.

Euharistijskom slavlju prethodila je molitva krunice koju su animirale sestre Služavke Maloga Isusa i djeca Stadlerovog dječjeg Egipta. Misno slavlje predslavio je vlč. Robert Knežević, svećenik Nadbiskupije u Kölnu (Njemačka), uz koncelebraciju mons. Ive Tomaševića, katedralnog župnika. Liturgijsko pjevanje i čitanja animirale su sestre Služavke Maloga Isusa.

U uvodnoj riječi vlč. Robert usmjerio je pozornost na evanđeoski odlomak o deset djevica, pet mudrih i pet ludih, pozivajući okupljene da se zapitaju kojoj skupini svojim životom pripadaju. Istaknuo je kako se istinska mudrost očituje u odricanju od grijeha, življenju u Božjoj prisutnosti i vršenju njegovih zapovijedi, a osobito zapovijedi ljubavi prema Bogu, bližnjemu i samome sebi.

U propovijedi je, polazeći od prispodobe o deset djevica, vlč. Knežević posebno istaknuo simboliku svjetiljke i ulja. Pojasnio je kako sama svjetiljka nije dovoljna ako u njoj nema ulja, kao što ni kršćanski život ne može ostati samo na vanjskim obilježjima vjere. Krštenjem smo postali djeca Božja i primili Duha Svetoga, ali je potrebno tu milost svakodnevno živjeti. Ulje koje održava svjetiljku gorućom usporedio je s osobnim odnosom s Bogom koji se izgrađuje molitvom, sakramentima, razmatranjem i čitanjem Svetoga pisma. Rekao je kako se duhovna svjetiljka prazni kada čovjek sebe stavlja iznad drugih, osuđuje bližnje ili o njima govori zlo. Nasuprot tomu, mudrost se očituje u činjenju dobra, ljubavi i spremnosti na pomaganje drugima. Pritom je naglasio kako je važno dopustiti Bogu da bude prisutan u svim područjima našega života te svojim djelima svjedočiti da smo njegova djeca. Govoreći o primjeru sluge Božjega Josipa Stadlera, istaknuo je kako je njegov život bio vidljivo svjedočanstvo Božje prisutnosti. Stadler nije ostao samo na riječima i željama, nego je svojim konkretnim djelima pokazivao ljubav prema Bogu i čovjeku. Posebnu je pozornost posvećivao siromasima i najpotrebnijima te je svojim djelovanjem pridonio obnovi Crkve u Bosni i Hercegovini. Njegov primjer poziv je i današnjim vjernicima da ne prolaze ravnodušno pokraj ljudi u potrebi, nego da evanđeosku ljubav ostvaruju konkretnim djelima milosrđa. Na kraju propovijedi vlč. Robert pozvao je okupljene na osobno preispitivanje i pitanje: što nam je još potrebno kako bismo postali mudriji i spremniji susresti Gospodina? Podsjetio je na neizvjesnost ljudskoga života te potaknuo vjernike da budu budni, ustrajni u vjeri i spremni stati pred Gospodina s čistim srcem.

Nakon euharistijskog slavlja okupljeni su se uputili na grob sluge Božjega Josipa Stadlera, gdje su zajedno molili za njegovo proglašenje blaženim. Proslava Stadlerova dana prigoda je za promišljanje o njegovu životu i djelovanju, ali i poziv za svakoga kršćanina da vjeru ne zadržava samo na riječima, nego da je svakodnevno potvrđuje ljubavlju, služenjem i brigom za najpotrebnije, po uzoru na slugu Božjega Josipa Stadlera.

s. M. Viktorija Oršolić