Živio Mali Isus!

Drage sestre!

Bliži nam se svetkovina svetog Rafaela, zaštitnika naše Družbe, koja nam doziva u dušu i srce drage uspomene na našeg oca Utemeljitelja koji je prije 122 godine tu svetkovinu proglasio danom utemeljenja drage Kongregacije sestara Služavki Maloga Isusa i Družbu stavio pod njegovu moćnu zaštitu.  

Oživljujući u srcu taj događaj, nameće mi se pitanje: Kako li je njegovo srce dana 24. listopada 1890.g. klicalo Bogu Svevišnjemu? Kakvi su ga obuzimali osjećaji pred tim Božjim djelom koje je Bog po njemu učinio u mladoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji? Kakva li je bila radost u njegovu srcu vidjevši da u malome skromnom domu, u Ulici Mjedenica, ima mladih duša koje  žele služiti nezaštićenoj djeci, siromašnim i nemoćnim staricama? 

Osluškujući odgovore na ova pitanja, mogla bih reći da je to bio najradosniji dan za nadbiskupa i utemeljitelja naše Družbe. On i zapisa u kratkoj povijesti Družbe: „I dan-danas smatra se i slavi se dan 24. listopada 1890. kao dan utemeljenja“. 

Poznato nam je neizmjerno pouzdanje našega oca Utemeljitelja u Boga i Božju providnost, te smo uvjerene da neizvjesnost pred novim početkom Kongregacije njemu nije zadavala brige. Njegov plamen ljubavi, koji je gorio za čovjeka u potrebi, uzdizao se Bogu poput mirisa tamjana i nije ga ugasila ni na tren nikakva ovozemaljska briga. U njemu je Bog čuo plač onih koji su maleni, prezreni i koji vapiju u pomoć. Svrha njenog rađanja bila je zov života na život nove Družbe u Crkvi. 

Bio je to trenutak Utjelovljenja Božje ljubavi koja se izlila poput rijeke iz Utemeljiteljeva srca u duše mladih sestara. Ono je neprestance kucalo na vrata njihova srca i  postalo razlog njihova posvećenja Bogu u službi malenih. 

Drage sestre, potrebno je da i mi danas dozivamo u sjećanje našu povijest jer ona nije povijest prošlosti, ona je povijest naše sadašnjosti. I danas, kada slavimo 122. rođendan naše drage Družbe, možemo sa sigurnošću reći da je on jednak onom prvom rođendanu iz 1890.g. Imamo isti razlog za slavlje, zahvalnost, radost, predanje i pouzdanje u Božansku providnost. 

U ovoj današnjoj vremenitosti svijeta budimo snagom darovane nam karizme služenja tamo gdje Bog postaje ponovno dijete. Bog nas treba u malenima današnjice koji u nedostatku obrane u ovom moćnom društvu prizivaju našu ljubav, kao što su to osluhnuli za ono vrijeme naš otac Utemeljitelj i kao što su to činile naše sestre kroz burnu povijest čovječanstva 20. stoljeća. Milost koja je potekla na početku utemeljenja Družbe još teče i teći će sve dok mi Služavke Maloga Isusa budemo nositeljice Utjelovljene Božje ljubavi u Crkvi i ovom svijetu.

Trudimo se, drage sestre, i mi danas graditi osobnu sadašnjost i osobni identitet Služavke Maloga Isusa utjelovljujući u vlastito srce karizmu našeg Utemeljitelja kako bi ga kao prave kćeri mogle s ponosom zvati Oče Utemeljitelju. Na produbljivanje našega identiteta nadahnutog u njegovoj karizmi pozvao nas je naš nedavno održani XVIII. redoviti Generalni kapitul. 

Služavka Maloga Isusa teško će moći napredovati na svom karizmatskom putu ako ne upozna da su njezini duboki korijeni života skriveni u ozračju života oca Utemeljitelja. O, kolikog nam je blaga njegova života još nepoznato? 

Znano nam je da je povjerenu nam karizmu nadahnuo na Božićnom otajstvu koje je bilo vrelo na kojemu je on crpio životnu snagu, stoga i mi drage sestre, novakinje i kandidatice, o slavlju dragog nam rođendana Družbe, pođimo k Božićnom vrelu milosti koje je polazišna točka života svake članice drage nam Družbe. Ono nas doziva, k Njemu dolaziti, iz Njega crpsti nadahnuća i tamo uvijek iznova svaki dan započeti svoj život. To je privilegij karizme Služavke Maloga Isusa. To je put svake od nas. Tamo je nikla naša Družba. Tamo nas čeka naš otac Utemeljitelj i naše svete sestre koje nam ostaviše u baštinu ovo slavlje 122. rođendana drage nam Družbe.

Stoga Vas, drage sestre, pozivam da o ovogodišnjem slavlju svetoga Rafaela, zaštitnika naše Družbe, zahvalimo Ocu nebeskom, što je po našem ocu Utemeljitelju svetoj Crkvi darovao našu Družbu. Zahvalimo za sve darovane milosti svakoj članici Družbe. Zahvalimo za svjedočanstvo sestrinskog življenja  koje se u Crkvi dijelilo i dijeli u radosti, ljubavi i molitvi. Ako smo koji put svojim životom zasjenile Božju ljubav, molimo da nam Gospodin bude milosrdan. 

Uputimo se s našim svetim zaštitnikom arkanđelom Rafaelom na put služenja Crkvi u dragoj nam Družbi, u našim redovničkim zajednicama, imajući posebno osjetljivo srce prema bolesnim i nemoćnim sestrama koje su istrošile svoj život za Boga i našu Družbu. Neka nas on prati na svim mjestima gdje smo prisutne i gdje djelujemo u skrovitosti svoga poslanja. Neka naše molitve, naša djela, naše dobre nakane prinese Ocu nebeskom, a našoj Družbi izmoli svetih duhovnih zvanja. 

Drage sestre, dijeleći sa svakom od Vas ove misli srca, pozivam Vas na još jedan molitveni trenutak našeg duhovnog zajedništva na dan svetog Rafaela, 24. listopada o.g. Neka se u svim zajednicama nakon jutarnje molitve izmoli molitva oca Utemeljitelja u kojoj je on Malom Isusu prikazao „janješce Kongregaciju Služavki“, a nalazi se u našem molitveniku U slavu Malom Isusu na str. 184. 

U ovom radosnom duhovnom zajedništvu slavlja svetog Rafaela, svakoj sestri, novakinji i kandidatici čestitam 122. rođendan drage nam Družbe. 

Ostajem sjedinjena u molitvi sa svakom od Vas, Vaša u Malom Isusu i Mariji 

s. M. Radoslava Radek,

vrhovna glavarica

U Zagrebu, 1. listopada, 2012.