VJERA U PROVIDNOST - KREPOST SRCA JOSIPA STADLERA

TAMO GDJE JE BOG, RJEŠAVAJU SE SVI PROBLEMI.

Sluga Božji dr. Josip Stadler - naš Utemeljitelj - nije se oslanjao na svoje snage, već samo na Boga. Spominjemo se njegove izreke: “Svemu se od Boga nadaj, a sam se nikakva truda i napora nemoj bojati, jer Bog je dao, daje i davat će!“

Sluga Božji Josip Stadler nije od Gospodina Isusa Krista tražio zemaljske časti niti povlastice, već je sam svim srcem - u vjeri - nastojao boraviti u Isusovoj blizini. U toj vjeri, prepoznao je Isusa u siromašnima i zapuštenima.

Otišao je tako tiho i daleko, da je imao milost „otvoriti vrata Isusu Kristu!“

Vjera u Providnost Božju - bila je nutarnji pokretač Josipa Stadlera. Kroz vjeru u Božju Providnost, činio je čuda na zemlji, bio je graditelj i čuvar duša, čvrsto vjerujući kako je “Pomoć naša u IMENU GOSPODNJEM!“

O. Utemeljitelj se žarom srca borio za Isusa, borio se da duše u kojima prepoznaje lik malog Isusa - budu zaštićene, da imaju bar malo doličnog stana i hrane potrebne za život. Sva sirotinja u Sarajevu, bila je Isusova baština za koju se u vjeri skrbio sluga Božji nadbiskup Josip Stadler.

Stadler je bio čovjek neprekidne molitve. Bio je svjestan da bez molitve i komunikacije s Bogom nije moguće ustrajati u savjesnom vršenju svoje službe, zato je neprestano molio, bio je stalno povezan s Isusom Kristom, te je govorio: “Podigni svoje oči prema Bogu, koji te milo gleda kao otac!“

Trpio je Utemeljitelj kojekakve životne nevolje - koje su ga noćima ostavljale budnim, čak i plačnim, ali je unatoč svemu ustrajno svladavao poteškoće, uzdajući se upravo u Božju providnost, u moćni zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa. Ovo pouzdanje je bilo opravdano, jer se nije borio za svoj ljudski značaj, za sebe, već za Isusa i Njegovo Kraljevstvo.

 Njegove riječi: “ŠUTI, MOLI, LJUBI I TRPI“ govore nam koliko se Stadler oslanjao na Boga kroz Providnost. Dobro je znao da Bog najbolje zna što čovjeku u datom trenutku treba i tada je Njegova ljubav i akcija vidljiva. Oslanjati se na Boga, prepustiti se Njegovoj ljubavi i jako je važno strpljivo čekati.

Utemeljitelj nas podsjeća: “Bog je dao, daje i davat će!“ Ako smo s Njime nećemo ničim oskudijevati. “Isus je naš najveći dobročinitelj, naša utjeha, naša radost, naše pouzdanje, naša jedina nada, naš savršen spas!“ (Izreke sluge Božjega Josipa Stadlera)

U Božju Providnost trebamo vjerovati uvijek, a ne se od Njega odvajati, pa kad nas pritisnu patnje, boli, siromaštvo, vremenske nepogode poput potresa, poplava, virusa - onda vapimo: “Bože daj!“ Uzdati se u Božju Providnost treba svakodnevno, uz naš doprinos.

Isus Krist je rekao sv. Tereziji Avilskoj, kad se našla u životnim nevoljama i problemima: “Ti čini što možeš, ostalo prepusti meni! Ne uznemiruj se! Ocu mom si draga, Duh Sveti te ljubi!“ (iz knjige: Moj Život)

Zapreka vjerovanja u providnost je sve veća patnja u svijetu. Ne shvaćamo da uvijek postoje križevi, patnje, kušnje, ratovi, siromaštvo, bijeda…

Trebamo se boriti i trpjeti za vječni život!

Sam Isus Krist je trpio, pa zar smo mi isključeni?

Dok nam je dobro, ne treba nam Božja Providnost, čak niti ne mislimo na nju.

Činjenica je da je Božja Providnost briga za naše spasenje!

Osobno mislim - Božja Providnost je sama ljubav!

Treba prepustiti Bogu sve… Bog će djelovati!

„Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi!“ ( Ps. 37,5)

Bitno je prepustiti se Bogu, a Njegova ljubav, velikodušnost, dobrota, blagost i providnost će biti vidljivi u našem životu!

Od svih nas se očekuje suradnja s Bogom!

O. Utemeljitelj se prepušta Bogu preko Blažene Djevice Marije koja reagira majčinski…!

Majka Marija providonosno  djeluje kroz ljubav i predaje nas Isusu Kristu po svojim rukama!

Nije li i nadb. Josip Stadler vjerovao u Providnost preko Majke Isusove i naše?

Sve je svoje povjerenje, potrebe, muke i nevolje stavljao u Boga preko Majke Marije…!

U svojoj baštini, o. Utemeljitelj svakoj od nas jasno pokazuje gdje ćemo se „obogatit“, koja sredstva upotrijebiti, kako ugoditi Gospodinu.

On nam govori: “Tko Isusa nađe, veliko je blago našao! ... Isus nam je sve, On nam je naše najveće i jedino dobro!“

U molitvi, postu, milostinji, poniznosti - Providnost djeluje!

Izaberimo biti „ prosjaci“ pred Bogom, kako bismo bile dionice Neba!

Gle, kako o. Utemeljitelj objašnjava što je vjera?

„Vjera je dragocjeno dobro, dragocjenije od svih dobara na zemlji.“

„ Naša vjera jest dragocjeno blago milosti Božjih, jer nas ona – kako nas usrećuje u životu, tako nas tješi i u času smrti; čini nas blaženima na zemlji i u vječnosti!“

„ Koliko li je dragocjeno blago ta naša sveta vjera!“ - zadivljeno klikće o. Utemeljitelj.

„Isus je naš najveći dobročinitelj, naša utjeha, naša radost, naše pouzdanje, naša jedina nada, naš savršen spas!“

„Naša je prava sreća u Isusu!“

Biti prosjakinja pred Bogom, označava čin poniznosti, vjere i ljubavi.

Očekivati u vjeri pomoć od Boga, „simptom“ je ovisnosti o Ocu Nebeskom.

Cijeli Isusov i Marijin život pod znakom je Božje providnosti, a to se na poseban način očituje u Evanđeljima, u opisima Isusova  djetinjstva. ( usp. Lk 2, 1-20 )

Potrebno je „oslanjati se“ na Božju Providnost, jer ona proizlazi iz Srca Isusa Krista, ona je nada za naše spasenje, utjeha dušama za vrijeme njihova životnog hodočašća, blago skriveno koje svaki vjernik može otkriti, izvor utjehe, pomoć siromaha… (usp. Litanije Providnosti).

OSOBNO ISKUSTVO

Svakodnevno čujem glas o. Utemeljitelja koji me savjetuje: „Pohađaj često Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu bar jedanput svakog dana i tom zgodom pozdravi i Majku Mariju i gledaj i druge na tu pobožnost potaknuti!“

Svako dobro dolazi nam od Isusa preko Majke Marije!!!                                                                    

s. Anka Kristić, SMI