Duhovna obnova redovnica grada Sarajeva
Duhovna obnova redovnica grada Sarajeva
Ponedjeljak, 17. 5. 2021.U nedjelju, 16. svibnja 2021. godine održana je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva. Duhovnu obnovu je predvodio mons. Slađan Ćosić – generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, a organizirale su je sestre Služavke Malog Isusa koje su ujedno bile animatorice liturgije. Tema duhovne obnove je bila – Krist u središtu vašeg “ja“ – a sudjelovalo je četrdesetak časnih sestara koje djeluju na području grada Sarajeva.
Na samom početku duhovne obnove pozdravnu riječ mons. Slađanu i sestrama uputio je don Milenko Krešić, duhovnik bogoslova koji je dao kratke upute o tijeku duhovne obnove. Potom je riječ preuze mons. Slađan koji je najprije uputio pozdravnu riječ sestrama, a potom se zahvalio sestrama Sestrama Služavkama Malog Isusa na pozivu da predvodi svibanjsku duhovnu obnovu za redovnice. Svaki susret je dar, kazao je mons. Slađan i dodao da se nada da će ovaj naš susret biti dar svakome od nas.
Za istinski autentičan život a posebno za duhovni i Bogu posvećeni život, potrebno je da u centru tog istog života bude Krist. "Kad se ovaj centar izgubi, kada ga se zamijeni s nečim drugim, tada može nastati samo šteta za sve oko nas i za nas same" [FRANJO, Propovijedi na zatvaranju Godine vjere, 24. studenog 2013.] istaknuo je mon. Slađan. Ujedno je naglasio da je to poticaj ove današnje duhovne obnove, da svaka od nas razmišlja o svom odnosu s Kristom. U promatranju tog odnosa, poslužio se pričom o jednoslovnoj engleskoj riječi "I", iliti "ja": riječi koja je vrlo važna, ali nimalo jednostavna; naime, neki je smatraju najsebičnijom jednoslovnom riječi. "Sve se vrti oko tog "I": iPhone, iPad, iPod. Na što se taj ja odnosi i što on predstavlja? Predstavlja moja očekivanja, na primjer.: prema meni se treba ovako odnositi; mene treba ovako voljeti; sa mnom treba ovako postupati; mene treba ovako poštivati; meni treba dati ovo; meni se ovo ne može ponuditi. Sve su to naša super-velika očekivanja. Sve se vrti oko mojih stavova, mojih želja, mojih sviđanja ili ne-sviđanja: ovo mi se sviđa; ja ovo želim; ja ovo ne želim. Ja, moje, meni – uvijek i samo ja. Od djetinjstva tako odrastamo. Naučili smo samo uzimati, a svi drugi trebaju ispunjavati moja očekivanja. Sve mora biti u skladu s mojim očekivanjima. Od ovakvog poimanja jednoslovne riječi "I" iliti ja, nisu pošteđene ni duhovne osobe."
Kada Isus govori; »Ja sam kruh života« [Iv 6,35]; »Ja sam svjetlo svijeta« [Iv 8,12], »Ja sam vrata« [Iv 10,9]; »Ja sam pastir dobri« [Iv 10,11]; »Ja sam uskrsnuće i život« [Iv 11,25]; »Ja sam Put, i Istina, i Život« [Iv 14,6], »Ja sam pravi trs« [Iv 15,1]. Isus je doista sve ovo rekao, i samo On to može reći zato što je Bog i jedno je s Bogom [usp. Iv 10,30]. Govoreći: «Ja sam», Isus ukazuje na temeljnu istinu svoga poslanja: donijeti vječni život u izobilju, svijetu i svakom čovjeku, kazao je mons. Slađan.
Doista, vama je potreban Bog – i On vam je dostatan! Znači li to da onda trebate odbaciti ili odreći se vašeg ja? Ne, nipošto! Ali, s vašim ja trebate se, takoreći, suočiti s ciljem da se ono sjedini s Kristom kako biste svoj redovnički poziv i posvećenje mogle živjeti kao iskustvo vjere za tebe, odn. iz ljubavi prema drugome, tj. Kristu. U tom smislu, rast i zrelost u duhovnom pozivu mjeri se po tome koliko je vaše ja blizu ili daleko od Krista. Za uspješno približavanje vašeg ja Kristu, treba imati na umu dva uvjeta. Prvi uvjet je biti ljudski, čovjek a drugi uvjet je produbljivati sigurnost da je Isus pravi izbor vašeg ja, istaknuo je mons. Slađan.
Za primjer, mons. je Slađan uzeo sv. Pavla. Pavlov život prije obraćenja bio je egocentričan, usredotočen na njegovo ja. Nakon susreta s Kristom, Pavao je shvatio da ukoliko svoj život želi potpuno i vjerodostojno živjeti, treba umrijeti svome ja i ponovno se roditi u Kristu. Na temelju iskustva sv. Pavla, moguće je razlikovati tri načina suobličavanja Kristu. Prvi način je samo odricanje, drugi način je usredotočenost na Krista i treći način je ovisnost. „Stoga, ako uspijemo živjeti poput sv. Pavla, moći ćemo svjedočiti ne samo tko je Krist za nas i kakvu je novost unio u naš život, nego i da život potpuno usmjeren na Krista nikad nije jednoličan niti je imalo dosadan. Pored toga, shvatit' ćemo da u vašem životu nikada ne može biti previše Isusa; naprotiv, duhovne poteškoće ili krize koje ste imali ili ćete ih imati dolaze kad Isus nije dovoljno prisutan u vašem životu ili Ga dovoljno ne uključite u svoj život.“
U drugom dijeli priče o riječi „I“ iliti „Ja“ naglasio je da je važno da mi drugima iskazujemo poštovanje, služimo, darujemo ljubav, samo darujući sebe drugima može nas učiniti sretnijima i radosnijima. Savršena radost, dakle, nije u onome što je materijalno, već u onome što je beskonačno i savršeno – a to je jedino Bog. Sjedinjenje s Bogom, poznavanje Boga i ljubav prema Bogu, najsavršenija je ljudska radost i cilj cjelokupnog ljudskog života. Takva radost jest Božji dar i nagrada onima koji sve čine iz ljubavi prema Bogu i drugima, rekao je mons. Slađan. Da bi doista tu radost i sreću mogle doživjeti važno je da budemo ponizne, živimo život koji je usmjeren na Boga i pod Božjom 'kontrolom', biti zadovoljan, biti milosrdan, suosjećati te graditi mir s drugima.
Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom u tišini te prilika za svetu ispovijed. Duhovnu je obnova zaključena svetom Misom koju je također predslavio mons. Slađan u koncelebraciji don Milenka Krešića. Na početku homilije mons. Slađan je istaknuo Petrovu vjernost prema Isusu, jer je to ujedno i glavni kriterij nasljedovanja Isusa. Kvalitete i vrline su potrebne ali nisu najvažnije. Najvažnije je biti ponizan i vjeran svjedok Kristova uskrsnuća. Upravo to poslanje Isus je povjerio svojim apostolima: »Bit ćete mi svjedoci« [Dj 1,8], vi koji »ste od početka sa mnom« [Iv 15,27]. Jedna od karakteristika koja je zajednička svim vašim utemeljiteljima jest vjernost evanđelju. A to, samo po sebi, znači da je njihov prvi i jedini ideal bio Krist, uz kojega su prionuli čitavim bićem i živjeli su samo za Njega, svjesni da će drugi, dakle i vi, uživati plodove njihova truda, zalaganja i žrtve koje su podnijeli. Dok ih se sa zahvalnošću sjećate, pozvane ste razmišljati o svom pozivu, a s ciljem da i vi budete velikodušni i radosni apostoli evanđelja i svjedoci Isusa Krista. U ovom danas koje vi živite, potrebno je buditi svijest da poslanje i posvećenje, kako vaše osobno tako i cijele vaše zajednice, nisu nešto što pripada prošlosti. Isus danas treba osobe, čak i one koje su najslabije, ograničene i koje nose rane na svojoj duši [usp. ChV, 239], ali koje znaju živjeti poziv kao pravu ljubavnu priču koja će ih neprestano poticati da postanu »svjedokom njegova uskrsnuća« [Dj 1,22] kazao je mons. Slađan.
Potrebno je, dakle, promijeniti pogled na ljudsku ljubav, kao što su to učinili vaši utemeljitelji: oni su, naime, bili veliki zaljubljenici Božje ljubavi. Isto tako, vaša ljubav, iako nesavršena i ograničena, u Bogu može uvijek biti životna i usmjerena životu, i kao takva vama pomoći da budete sigurne da je Bog kao najveća ljubav i dar vašeg života uvijek s vama, a drugima biti putokaz koji vodi do Boga, koji je izvor radosti i spasenja.
Razmišljajući o prvom čitanju mons. Slađan je naglasio da je kocka pala na Matiju a ne na Josipa, te kako nije strašno ne biti izabran; naprotiv, u većini slučajeva dobro je da kocka padne na nekog drugog. Ali itekako je strašno u takvim prigodama propustiti ono što nam Duh Sveti svima jednako nudi, a to je Božji blagoslov. Kad svoj život i djelovanje u zajednici stavite u perspektivu Duha Svetoga, shvatit' ćete da je najvažnije uživati u Božjoj prisutnosti i biti Božji blagoslov za druge u svemu onome što činite.
Osvrćući se na evanđelje mons. Slađan je rekao da odlomak u mnogočemu podsjeća na molitvu Oče naš koju sv. Ivan ne donosi onako kako su je donijeli sv. Matej [6,9-13] i sv. Luka [11,2-4]. Isus je svjestan da Božji plan spasenja ulazi u svoju završnu fazu, i da je On poslan izvršiti volju Oca svoga. Stoga moli, koristeći tri ključne riječi. »Sačuvaj ih u svom imenu« [Iv 17,11] tj. daj da budu vjerni: za Isusa, vjernost se sastojala u tome da među ljudima bude vjerni odsjaj svoga Oca, a to poslanje sada pripada Njegovim učenicima.
Na temelju evanđelja potaknuo je sve na molitvu. Da molitvu shvatimo kao sredstvo uz pomoć kojega Bog naše posvećenje želi tako formirati da cijelim svojim bićem, a ne samo karizmom koja nam je vlastita, budemo spremne nasljedovati Isusa u življenju i vršenju Božje volje. Duh Sveti uvijek vodi naprijed i poziva na obnovu. Samo ono što se voli, to se i obnavlja! Vaša prisutnost ovdje znak je vaše ljubavi prema vašem redovničkom pozivu ili zvanju, i vašem posvećenju Bogu. Kakve obnove i u kojoj mjeri je ono uistinu potrebno, to vi najbolje znadete. A jedno je sigurno: Bog želi ostati s vama, biti jedno s vama i tako vas sačuvati u svom imenu. Njemu, stoga, nastavite povjeravati sve svoje i cijele sebe, ovim poticajnim riječima mons. Slađan je zaključio propovijed.
Obnovljene i pomirene s Bogom, nahranjene Njegovim tijelom završile smo duhovnu obnovu koja je bila posljednja u ovoj akademskoj godini. Neka svima nama bude na korist i duhovni rast.
s. M. Judita Matić, SMI