Radost susreta i slavlja Dana Sarajevske provincije sestara Služavki Maloga Isusa započeo je već u jutarnjim satima 8. svibnja 2021. godine, kada su se sestre iz sarajevskih zajednica uputile prema autobusu u koji su naknadno ušle i sestre iz dviju zajednica iz Viteza. S pjesmom i molitvom krenulo je tridesetak sestara prema Čardaku – Stadlerovoj Dolorozi – kako bi zajedno sa sestrama iz drugih zajednica Sarajevske provincije obilježile 120. obljetnicu dolaska sestara u Posavinu na ekonomiju Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Poznato je da je u to vrijeme sluga Božji nadbiskup Stadler okupio u Sarajevu siromašnu djecu i starice kojima je trebalo dati ne samo krov nad glavom, nego i dostatan kruh svagdašnji. Stoga je u Posavini kupio imanje koje su sestre obrađivale i tako prehranjivale djecu i starice u Sarajevskim ubožnicama. Kako je imanje bilo veliko, Stadler je poslao 24 sestre najprije na netom kupljeni nadbiskupski posjed „Polje Sv. Filomene“, a potom na Družbin posjed u Babića Čardak – kojeg je prozvao „Doloroza“ – s nakanom da obrađuju zemlju i da plodovima svoga rada uzdržavaju Sarajevske ubožnice. Tako su sestre s molitvom i žrtvom započele pisati povijest Družbe na Posavskom tlu.

Slavlje Dana Provincije započelo je na sestarskom groblju na „Dolorozi“, gdje su se okupile sestre i trojica svećenika – vlč. Pave Kopića, vlč. Ilije Orkića i vlč. Marka Stanušića – kako bi uputili svoju zahvalnost Bogu za žrtvu i ljubav koju su pokojne sestre ugradile u povijest Družbe i Vrhbosanske nadbiskupije. Na Danu se Provincije u Čardaku okupilo četrdesetak sestara, predvođenih vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Marijom Banić i njezinim dvjema savjetnicama, te provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten i njezinim savjetnicama. Bila je ovo lijepa prigoda da se u sestarskom zajedništvu očituje povezanost sa baštinom koju je Družbi ostavio otac Utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Stadler i pokojne sestre. Doista, hoditi zemljom koju su obrađivale žuljave ruke prvih sestara Družbe, najsnažniji je govor sestri Služavki Maloga Isusa.

Molitva na sestarskom groblju započela je poticajem provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten, koja je pozvala sestre na razmišljanje o vrjednovanju žrtve u svakodnevnom životu, te o važnosti vrednovanja Družbine baštine. Zatim su svi zajedno izmolili molitvu vjernika u vidu zahvale Bogu za pokojne sestre koje su prve došle i ostavile trag na ovoj njivi Gospodnjoj, na Družbinoj Dolorozi. Uslijedilo je zatim polaganje svijeća na grobove sestara i kod križa. Molitveni dio na sestarskom groblju završio je molitvom Božanskom Djetetu Isusu, nakon koje je župnik vlč. Pavo Kopić izmolio opijelo za pokojne. Potom smo se uputile prema crkvi gdje je slavljeno svečano euharistijsko slavlje na početku kojega je uputila riječi pozdrava provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten.

Misno slavlje povodom Dana Provincije i proslave 120. obljetnice dolaska sestara na Stadlerovu Dolorozu – Čardak, predslavio je vlč. Ilija Orkić, župnik župe Radunice. Uz vlč. Iliju misnom se slavlju pridružio župnik župe Čardak vlč. Pavo Kopić, dekan i župnik župe Odžaka preč. Jakov Filipović, te vlč. Ivan Dragičević župni vikar župe Odžak. U prigodnoj propovijedi vlč. Ilija je pozvao na razmišljanje o vjeri koju valja promatrati kroz svakodnevno činjenje malih stvari, malih radosti i malih osmijeha. Naglasio je kako je vjera važna stvar u životu, jer nam se po njoj daju milosti kao na infuziju. Budući da je ova godina posvećena sv. Josipu, vlč. Ilija je pozvao sve na razmišljanje o vjeri u životu sv. Josipa. Podsjetio je da nije bilo lako Josipu, jer u trenutku kada su Josip i Marija bili zaručeni on zapaža da je ona trudna. Josip se borio sam sa sobom, nije mu bilo lako ali prihvaća da je Marija trudna po djelovanju Duha Svetoga. Vlč. Ilija je zatim konstatirao da ni Josipu, ni Mariji, a ni Stadleru nije bilo lako. Svih troje su imali veliku vjeru u Bog, predanje u Božju volju i povjerenje u Božju Providnost. Stadler – čovjek duboke vjere šalje sestre u „pustaru“ na „Polje Sv. Filomene“ a potom na Dolorozu. Poslao je redovnice da nose mir i nude radost i nadu ljudima ovog kraja. Vlč. Ilija je potom progovorio o sv. Josipu koji je radio kao drvodjelja, te dodao da i sestre trebaju uvijek nešto raditi i svojim rukama zarađivati kruh svagdašnji, kao što su to činile sestre koje su došle 1901.godine. I što je najvažnije, poručio je vlč. Ilija, na našim licima treba odsijevati radost. Konstatirao je da svatko u pojedinom trenutku ima osjećaj osamljenosti, brige i pitanja kako će to biti. Podsjetio je da je i Marija imala taj osjećaj kojeg je pobijedila vjerom i nutarnjom radošću. Na njenom licu je odsijevala radost u susretu s drugima, kazao je vlč. Ilija te poručio da bi takva trebala biti i svaka časna sestra. Marija je uvijek bila na pomoć Isusu, kao što su i sestre pozvane poturiti svoja leđa i na taj način pomoći Isusu. Sveti Josip nam još poručuje da gledamo kraj njegovog života i zajedno s njim kažemo „Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!“ (Lk 17,10) Vlč. Ilija je potom konstatirao da mi većinom uživamo plodove tuđeg rada, kao što zajednica sada uživa plodove rada pokojnih sestara. Prisjetio se zatim kako je od starijih svećenika koji su rodom iz župe Čardak slušao da su pošli u sjemenište zahvaljujući prisutnosti i radu sestara Služavki Maloga Isusa. Stoga je potaknuo sve da rade i djeluju tako da nas drugi prepoznaju po plodu kojeg donosimo. Citirao je setrama riječi sluge Božjega nadbiskupa Stadlera: „Držite se pravila pa se ne bojte grijeha.“

Pri koncu propovijedi vlč. Ilija je istaknuo važnost prakse, te kazao da je jako važno vježbati se u nečemu. No, jako je važno vidjeti u čemu se vježbamo. Naime, ako se netko vježba u prigovaranju, ljutnji, ogovaranju, ili pak u molitvi, zajedništvu, ljubavi onda će biti takav, jer ono što vježbamo to i postajemo. Na koncu je vlč. Ilija ohrabrio sestre da se ne boje za svoju budućnost, jer je istinito ono što sluga Božji nadbiskup Stadler piše: „Bog je davao, daje i davat će!“

Nakon propovijedi uslijedio prinos darova. Misno slavlje je uzveličao zbor sestara pod ravnanjem maestra vlč. Marka Stanušića.

Na kraju Svete Mise svoje svjedočanstvo o djelovanju sestara u Čardaku dao je gosp. Niko Išić, župljanin župe Čardak.

Nakon duhovne okrjepe uslijedila je tjelesna okrepa, a potom duhovno molitveni program u župnoj crkvi. Program su pripremile sestre juniorke i kandidatice predvođene svojim odgojiteljicama.

Tijekom programa sestrama je uputila prigodnu riječ vrhovna glavarica Družbe SMI s. M. Marija Banić ističući da je svaka sestra u zajednici dar jedna drugoj. Stoga je potaknula sestre da prihvate taj dar i da budu zahvalne Bogu za to.

Potom su sestre juniorke i kandidatice izvele recitaciju „Apostol Bosne“, nakon koje je uslijedio videoprilog: Stadlerove posavske miljenice, „Polje sv. Filomene“ i „Doloroza“ u Čardaku. Kroz spomenuti videoprilog sestre su juniorke prikazale povijest djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u Čardaku od samog dolaska 1901. do 1949. kad im je samostan oduzet od strane tadašnjih vlasti. Potom je prikazano drugo razdoblje od 1972. do 1992. kad su sestre ponovno potjerane dok su samostan i crkva do temelja srušeni. U videu je prikazano i treće razdoblje od 2006. godine pa do danas. Potom je nazočnima uputila riječ zahvale provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten.

Pri kraju zajedničkog druženja sestre su se uputile prema Kornici gdje su posjetile filijalnu crkvu posvećenu Josipu Radniku, te etno selo Kornica.

Zahvalne Bogu za sve milosti sestre su krenule svaka u svoju zajednicu. Po povratku kućama izmijenile su dojmova o ljepoti zajedničkih susreta i slavlja, te dan zaključile molitvom.

s. M. Klara Jerković