Već   je postala tradicija da krajem svibnja svake godine splitsko makarska Nadbiskupija organizira i ekonomski podupre jednodnevnu duhovnu obnovu i hodočašće redovnica  u jedno od Gospinih svetišta. Pandemija korone malo je poremetila taj program, no ove godine sestre u Vijeću za redovnice predložile su da to bude za ovu godinu   posljednja subota u svibnju  duhovna obnova i izlet  u svetište Majke Božje od Krasna na Velebitu, što je i uvršteno u pastoralni kalendar naše Nadbiskupije.

Rano jutros,27. 5.  u 6,00 sati krenule smo u dva autobusa koja su nas dočekala ispred Gospe od Zdravlja u Splitu, prema predviđenom odredištu. Duhovni program vodio je fra  Kristijan Stipanović, nadbiskupijski delegat za redovnice. Pozdravili smo Majku Božju pjesmom „Kraljice neba“,  okrijepljeni Božjim blagoslovom, kojeg nam je udijelio fra Kristijan, prepustili se milosnom djelovanju i vodstvu Duha Svetoga, svaka od nas donoseći pred Majku Božju osobne potrebe, duhovne potreba svoje zajednice, moleći za našu Nadbiskupiju i cijelu Božju Crkvu. Ljepota prirode kojom nas je Gospodin obdario, pobožnim riječima i  molitvom Časoslova, a kasnije i Krunice, bile smo zadivljene i oduševljene našim zajedništvom. Naša Zagora, a zatim kršna Lika, te Velebitske stijene izmamile su pjesmu, „Oj ti Vilo, vilo Velebita.“ Kad bi smo uspoređivali ljepote pojedinih predjela kroz koja nas je vodila autocesta, teško bi bilo izabrati koji je dio ljepši. Kako ne biti zahvalni Gospodinu na ovakvom daru. Vanjska atmosfera mijenjala se je već prema području kroz koje smo prolazili. Sunce, zatim naoblaka, pa vjetar bili su nam pratioci, koji nisu mogli pokvariti naše raspoloženje i oduševljenje onim što smo promatrali i u sebi osjećali.Autocestom smo došli do Otočca, a zatim 22 km običnim asfaltnim uskim putem kroz šumsko područje Like do mjesta Krasno. Na vrhu brijega 1000, m. nadmorske visine svetište je Majke Božje Krasno.

U kratkoj pauzi pripremile smo se za slavljenje svete euharistije, koju je predslavio fra Kristijan. Župnik don Stipe Zeba, pozdravio je prisutne sestre i druge hodočasnike koji su pristigli u ovo svetište.

Fra Kristijan je na razumljiv način osvijestio nam je riječi iz Evanđelja, kojima Isus govori  o ljubavi, i „što ti imaš s ovim ako ja hoću da on ostane dok ja ne dođem. Ti idi za mnom.“

Te riječi na nama shvatljiv  način  objasnio je kako se odnose na svakog od nas ponaosob. Svatko od nas je ljubljena od Gospodina, ali na isti način je postavljen zahtjev i nama da ljubimo. Ta ljubav ima svoj tijek trajanja sve dok ne dođe Gospodin, dok mi ne dođemo k Njemu. Animacija pjevanja bila je povjerena sestrama, a pratnju na instrumentu vodila je s. Zorislava, franjevka.

Pri svršetku  sv. Mise povijest svetišta izložio nam je mjesni župnik don Stipe Zeba. Ovo Svetište datira od trinaestog stoljeća i prvo je Gospino svetište u Hrvatskoj. Njezino štovanje započelo je pronalaskom cvijeta, koji je asocirao na Majku Božju, a kojeg su pronašli pastiri, te zbog posebnosti ovog cvijeta odnijeli ga u župsku crkvu u samom mjestu. Međutim iz crkve je nestalo, te su ga opet pronašli na istom mjestu na vrhu brda. Tada su mještani na tom mjestu sagradili kapelu, koja je zbog štovanja i uslišanja molitve vjernika u kasnijim fazama prerasla u veću crkvu. Glavno štovanje je na blagdan Velike Gospe i tu hodočaste vjernici ne samo iz Like, nego i iz cijele Hrvatske, pa i iz bivše Jugoslavije. Tamo su dolazili moliti i pjesnici Vjenceslav Novak, Silvije Strahimir Kranjčević, Nehaj i drugi. U jednom povijesnom vremenu bilo je više hodočasnika nego tada u Gospinu svetištu Marije Bistrice.

Prije sv. Mise molili smo krunicu, a nakon Sv. Mise adorirali pred Presvetim i primili Božji blagoslov.

Zajednička okrepa bila je u novosagrađenom hotelu u blizini Svetišta. Svaka od nas ponovo je dolazila do Gospe, povjeravala joj svoje tjelesne i duhovne potrebe, zahvaljivala za primljene milosti i Njezin zagovor, te molila za sve one koje očekuju molitvu i za koje smo dužni  moliti. Šetnja kroz prirodu, kao i snimanje fotografija uslijedili su prije povratka.

U autobusu ujutro slavili smo Laude (Pohvale), a na povratku Vespere (Večernju), te primivši blagoslov otpjevali  himnu Gospe od Zdravlja iz Splita.

Brojnost naših sestara bila je vidljiva, posebno kad smo pred Gospinim kipom zajedničkom fotkom ostavili uspomenu na ovaj dan.Bile su nazočne sestre iz „Sv. Ane“ predvođene s. M. Terezijom Pervan provincijskom glavaricom i s.M.  Brigitom Rojnica, njezinom zamjenicom, te sestre sa Bačvica, Nadbiskupske kuće, svećeničkom doma, Šina, Solina, Krila Jesenice, Omiša, Košuta i Vrgorca.

Hvala Gospodinu za ovaj dan, za milosti koje smo dobili, hvala upravi Nadbiskupije, kao i Delegatu za redovnice, koji su nam omogućili ovako lijepo druženje i slavljenje Boga. Hvala našoj dragoj Gospi.

s. M. L. B.