U Duhovnom centru „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku od 7. do 13. ožujka 2021. godine održan je prvi turnus duhovnih vježbi za sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije pod vodstvom velečasnog prof. dr. sc. Dubravka Turalije, profesora Svetog pisma SZ na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

Ovo šestodnevno duhovno putovanje za dvadeset i jednu sestru započelo je u nedjelju zajedničkom molitvom Povečerja i zazivom Duha svetoga u samostanskoj kapelici Navještenja Gospodnjega. Osim zajedničke molitve, euharistijskog slavlja i susreta kod obiteljskog stola, svaki dan je bio obogaćen izuzetno kvalitetnim, sadržajnim, poučnim i poticajnim predavanjem vlč. Dubravka.

U ponedjeljak, 8. ožujka, u prvom prijepodnevnom predavanju Velečasni je sestrama govorio o sluzi Božjem dr. Josipu Stadleru, prvom vrhbosanskom nadbiskupu i Utemeljitelju Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, na temelju knjige nadbiskupova tajnika Marka Tvrtkovića „Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup - iz mojih zapamćenja“ i nove autorske knjige prof. dr. sc. Milenka Krešića „Nadbiskup Stadler i financije: gradnje, nekretnine i poslovi“. Kazao je kako je Stadler poput zdenca - „tko ga ne poznaje izgleda plitko, a kad zaroni onda vidi koliko je dubok.“ Istaknuo je neke, po njemu najvažnije kvalitete iz života nadbiskupa Stadlera, koje sestre kao njegove duhovne kćeri nose u svojim „genima“, samo ih trebaju aktivirati i probuditi. To su: sposobnost upravljanja, odvažnost, smjelost, oštroumnost, odlučnost, dosjetljivost i dovitljivost u brizi za povjereno mu blago, odlučnost u radu na sebi i suobličavanju svoga srca Srcu Isusovu i dr. Ono što svaka Služavka Maloga Isusa treba ustrajno činiti jest moliti Utemeljitelja za darove koje je on sam imao, kako bi kao prava služavka dobro brinula o povjerenoj joj obitelj, naglasio je između ostalog vlč. Dubravko.

Budući da se svakog osmog u mjesecu u sarajevskoj provostolnici na poseban način spominje i časti lik sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, nekoliko je sudonica duhovnih vježbi zajedno sa provincijskom glavaricom s. Anom Marijom Kesten, u poslijepodnevnim satima hodočastilo na Stadlerov grob i sudjelovalo u euharistijskom slavu koje je predslavio katedralni župnik vlč. Mato Majić. U isto vrijeme one sestre koje su ostale u „Kući Navještenja“, zajedno sa vlč. Dubravkom pred euharistijskim su Isusom molile za skoru beatifikaciju sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, kao i za svaku članicu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, da slijedi Stadlerov primjer u služenju i nasljedovanju Isusa.

U utorak, 9. ožujka, vlč. Dubravko je u prvom predavanju govorio sestrama o Jahvinom Zlom sluzi – Satanu. Biblija ga prikazuje kao onoga koji ima vlast i zadatak da potresa čovjekom i da ga pred Licem Jahvinim optuži za sva zlodjela i pogreške koje je tijekom života učinio. Ali, Satan se s nama nikad ne šali, naglasio je vlč. Dubravko. Njegovi udarci i potresi nikad nisu bezazleni, već uvijek s ciljem da nas s njima dokrajči i uništi. Kroz biblijske likove Joaba i Joba Velečasni je prikazao sestrama kako Satan djeluje perfidno i lukavo, kako zavodi čovjeka i vodi u propast. S obzirom na život sestara u zajednici, Velečasni je kazao da tamo gdje nema mira i gdje je kuđenje možemo biti sigurni da je tu Satan na djelu. Stoga se trebamo dobro zapitati gdje i kada ga susrećemo ili gdje i kada radimo njemu u korist, a na svoju propast. Osim toga, vlč. Dubravko je protumačio sestrama kako se ispravno moli molitva „Oče naš“, koja je uz Euharistiju i Evanđelje važno i jako sredstvo u obrani protiv Satana. Da bi se zaštitili i ostali snažni važno je da naše zajednice budu zajednice Duha Božjega, reda i rada, naglasio je vlč. Dubravko. U poslijepodnevnim satima toga dana uslijedilo je pokorničko bogoslužje: ispit savjesti i sakrament svete Ispovijedi.

U srijedu, 10. ožujka, tema prijepodnevnog predavanja bila je „Služavke u Svetom pismu“, u kojem je vlč. Dubravko naprije iz korijena riječi „služavka“ nastojao sestrama pokazati što točno znači taj pojam i koja je uloga služavki u Svetom pismu. Prema hebrejskoj riječi šifha služavka znači oslonac, uporište – uporište slabijima, dok grčka riječ paidiske pokazuje da je služavka „ona u kojoj se dijete ogleda“ (pai - dijete + diske - ogledalo: ogledalo djetetu). Na temelju toga vidimo da Služavka Maloga Isusa nije osoba koja pokorno sjedi i čeka što će joj Mali Isus reći da radi, nego je ona ta na koju se Mali Isus oslanja, kojeg ona odgaja i pomaže Mu odrasti. Posluživši se slikom štapova za sviranje bubnjeva i štapova za planinarenje, koji samo u paru, tj. zajedno dobro vrše svoju službu, vlč. Dubravko je kazao sestrama kako se njihova snaga u ostvarenju službe i uloge nalazi u zajedništvu koje moraju njegovati. Kroz primjer života indijske Zelene pčele Velečasni je nastojao snažno, jasno i otvoreno ukazati sestrama na probleme koji se javljaju u zajedničkom životu, ali i na neizmjernu važnost brige oko tog zajedništva, bez kojeg nema redovništva. „Zajedništvo ne smije trpjeti“, bio je zaključak kojeg je vlč. Dubravko odlučno ponavljao.

Potom je uslijedio govor o pojedinim likovima služavki u Svetom pismu i s njima povezanim osobama preko kojih je Velečasni ukazao sestrama na probleme, kreposti, darove i uloge u životu tih žena, a koje se u manjoj ili većoj mjeri očituju i u životu svake redovnice.

Kroz svaku služavku o kojoj govori Sveto pismo sudionice duhovnih vježbi su mogle sagledati svoj osobni život, djelovanje, probleme s kojima se suočavaju, načine rješavanja problema i ostvarenja povjerenih im uloga. Biblijski likovi o kojima je vlč. Dubravko govorio su:  Hagara i s njom povezani Sara i Abraham, zatim sluškinje Jakovljevih žena Lee i Rahele – Zilpa i Bilha, te moapka Rut i njezina svekrva Noemi.

U četvrtak, 11. ožujka uslijedio je govor i razmišljanje o Nabalovoj mudroj ženi Abigajli koja je jedina žena u Svetom pismu opisana kao kompletna osoba. Osim što je mudra ona je i „izrazito lijepa žena“, i totalna suprotnost od svoga muža kojeg Sveto pismo naziva budalom. Primjer ova dva biblijska lika daje nam vidjeti na koji način možemo pristupiti određenim situacijama u našem životu.

Potom je Velečasni govorio o hrabroj izraelki Juditi, koja je iz ljubavi prema svom narodu i za njegov život stavila svoju glavu na kocku te nam postala primjer ispravnog življenja ljubavi. Ljubav je uvijek usmjerena na druge, a samoljublje je đavolska karakteristika, kazao je vlč. Dubravko. Kroz govor o likovima Samuelove majke Ane i Jojakimove supruge Suzane, Velečasni je dao sestrama puno materijala za razmišljanje o svom redovničkom životu, a posebno zanimljivo pitanje bilo je pitanje usamljenosti. To je problem koji se, uz sav posao i predanost radu na njivi Gospodnjoj zna pojaviti kod osoba posvećenog života. Velečasni je kazao kako se osjećaj usamljenosti u Svetom pismu liječi ili molitvom ili porocima. Samuelova majka Ana je izvrstan primjer rješavanja životnog problema i frustracije molitvom i dogovorom s Gospodinom. Pri tome je Velečasni naglasio važnost tog osobnog dogovora s Gospodinom koji treba biti napravljen "na vrijeme“ i držati ga se do kraja. Redovnički život je uvijek primanje od Jahve i davanje drugima. To je dogovor koji mora biti siguran i jasan od samog početka i ulaska u posvećeni život i za koji će se osoba uhvatiti u trenutcima bure i oluje. Osim toga, važno je u životu oko sebe imati mudre ljude koji će nas ispravno savjetovati i pomoći nam izaći iz problema. Slikovito govoreći, u redovničkom životu svaka mlada redovnica je pobožna Suzana koja uz svu pobožnost treba i mudru Abigajlu kako bi od svog života znala napraviti život ugledne gazdarice i „služavke“, kazao je vlč. Dubravko.

U petak, 12. ožujka, prijepodnevnim predavanjem u kojem se govorilo o nekoliko biblijskih likova i situacija vlč. Dubravko je završio ciklus predavanja o starozavjetnim likovima služavki.

Najprije je govorio o proroku Iliji i udovici iz Carfate Sidonske i kazao kako Bog preko proroka Ilije daje ženi priliku biti dobra ili osorna. Ilija, za nju stranac, traži od nje prvo vrlo jednostavnu stvar – vodu, gdje udovica pokazuje svoju dobrotu i spremnost ugostiti ga iako nema čime i tada doživljava izbavljenje od gladi koja joj je prijetila. Kao i ovoj udovici i nama Bog uvijek šalje nekog Iliju preko kojeg nudi spasiteljsku pomoć, a mi je možemo prihvatiti ili odbiti.

Potom je vlč. Dubravko spomenuo primjer Isusova susreta sa bogatom Sirofeničankom koja ga je došla moliti da joj oslobodi kćer od zloduha, i kazao kako je u životu, a pogotovo redovničkom, vrlo važno imati jasne ciljeve: „zbog čega ja to nešto činim?“. Ova žena, premda bogata, imućna i pri tom ohola, za svoje je dijete bila spremna poniziti se pred svima i ići „neuglednom“ Isusu jer je čula da bi joj On mogao pomoći. Isus joj daje što traži, ali tek nakon što je pokazala poniznost, ustrajnost u molitvi i veliku vjeru. Ova nas Sirofeničanka uči da se prilijepimo za Boga, kao krpelj i da ga ne puštamo dokle god nam se ne odazove.

Priča o Esteri bila je posljednji primjer služavke u Starom zavjetu. Njezina uloga u životu židovskog naroda bila je velika, a ustvarila ju je zahvaljujući jasnim informacijama o situacji u kojoj se njezin narod našao i spremnosti reagirati kako bi ga obranila. Tek kad smo dobro informirani i kad znamo što se od nas traži te koji je naš cilj, možemo odgovoriti na adekvatan način i dati svoj doprinos, kazao je vlč. Dubravko. Osoba protiv koje je Estera izvojevala pobjedu bio je kraljev savjetnik Haman, koji je za nas slika svega onoga što izaziva nered, odurnost, neposlušnost, što nas dokrajčuje i sakati u služenju i ostvarenju cilja. Po primjeru kraljice Estere važno je osloboditi se Hamana. Vlč. Dubravko je potom naglasio kako je posvećeni život proces i važno je poštivati ga na putu prema Kraljevstvu nebeskom.

U poslijepodnevnim satima umjesto predavanja u samostanskoj kapelici upriličena je pobožnost Križnoga puta, autora Tomislava Ivančića, a animirale su ga sestre zajedno sa vlč. Dubravkom. Križni put pod nazivom „Pođi zamnom“ bio je svojevrstan zaključak svega onoga o čemu se u proteklim danima razmišljalo i razmatralo.

U subotu, 13. ožujka velečasni Dubravko je zaključio šestodnevno putovanje razmatranjem o Obitelji Isusa, Marije i Josipa, stavljajući pri tom naglasak na ulogu Blažene Djevice Marije u povijesti, životu Djeteta Isusa i životu svakog od nas. Marija je žena koju Sveto pismo naziva „milosti punom“, „neudanom“ i „djevojkom koju muškarac nije taknuo“. Time sveti pisac isključuje svaku mogućnost da je Marija učinila preljub dok je bila zaručena s Josipom i ukazuje da je začeće Djeteta Isusa djelo Duha svetoga, kazao je vlč. Dubravko. U trenutku kada je Marija izgovorila fiat „rasjekla je Stari  i Novi zavjet“. Isusovim začećem prestaje Stari, a počinje Novi zavjet, kazao je vlč. Dubravko istaknuvši da to novo doba započinje tihim glasom Služavke „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude!“.

Velečasni Dubravko je potom kazao kako je drvo u Svetom pismu simbol Boga i Njegove prisutnosti: na početku stvaranja svijeta stoji Drvo života, Kovčeg saveza je napravljen od drveta i urešen zlatom, a i naše otkupljenje dođe po drvetu Križa. Zadivljuje kako Bog jednom drvodjelji Josipu daje svoga Sina da mu ga odgoji i ukrasi kao najbogatiju škrinju. I to upravo sveti Josip i čini. Sve što je Isus znao naučio je od svetog Josipa. I tu vidimo kako Mali Isus treba Božje službenike koji će ga odgojiti, podići i učiti! Josip kao glava Obitelji nikad nije bio na prvom mjestu, nego je živio onako kako će njegov sin Isus kasnije reći svojim učenicima: Tko među vama hoće biti prvi, neka bude posljednji. Uvijek u sjeni, uvijek zadnji, ali u Isusovim riječima i pripovjedanju ga možemo prepoznati. Za Isusa su Josip i Marija bili uzori i primjeri pravednosti i služenja, a nama je Sveta Obitelj uzor i lijek na putu prema Kraljevstvu nebeskom.

Duhovne vježbe su zaključene euharistijskim slavljem u 11.30 sati u samostanskoj kapelici, a kojeg je predslavio vlč. Dubravko u zajedništvu sa vlč. Markom Perićem, umirovljenim svećenikom Vrhbosanske nadbiskupije i dugogodišnjim župnikom župe Imena Marijina u Gromiljaku. Pjesmom „Te Deum“ sestre su zajedno sa svećenicima zahvalile Bogu za doista milosno vrijeme koje su proživjele u duhovnim vježbama i molile da plodovi toga rada uzrastu i sazriju za dobro naše redovničke obitelji i cijele Crkve. Slavlje je nastavljeno kod obiteljskog stola uz pjesmu, srdačno druženje i tjelesnu okrepu.

Blagoslovljen bio Bog koji svoj narod hrani i odgaja i vodi na izvore čiste vode!

s. M. Jelena Jovanović