U Duhovnom centru „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku, od 6. do12. lipnja 2021. godine održan je drugi turnus duhovnih vježbi za sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije pod vodstvom patra Mirka Nikolića. Na duhovnim vježbama sudjelovalo je dvadeset sestara. Duhovne su vježbe započele u predvečernjim satima zazivom Duha Svetoga te uvodnim predavanjem u kojem je voditelj duhovnih vježbi govorio što su to duhovne vježbe, tko ih obavlja te koji je cilj duhovnih vježbi. Za svaku od nas duhovne vježbe trebale bi biti susret s Bogom i sa sobom, one su najbolja metoda podizanja vlastite duševne energije, put i metoda u pronalaženju Boga u svakoj stvari te način ispitivanja savjesti, razmatranja, usmene i mislene molitve te drugi duhovni čini kazao je Pater, te naglasio da je cilj duhovnih vježbi spoznati i ostvariti Božju volju, te nas posebno potaknuo na šutnju i unutarnju sabranost.

Staviti se kao dijete u naručje Oca i ne bojati se, bila je misao vodilja jednog od razmatranja. Prije svega važno je staviti se u njegove ruke i ne bojati se jer današnji svijet je pun strahova. Zbog toga nam je potrebna nova  „infuzija“  Duha Svetoga, svježi duh, potrebni su nam ljudi ispunjeni Duhom Svetim. Mi svojim snagama ne možemo učiniti ništa, samo ispunjeni Duhom Svetim primamo snagu da možemo biti autentični svjedoci Isusa Krista, svijetlo koje će zasvijetli u svijetu kazao je Pater. Život oca pustinjaka bio je primjer i poticaj kako ostaviti svijet te povući se u tišinu i samoću jer su težili za novim načinom slijeđenja Isusa Krista. Svijet nas također želi modelirati i oviti tamom. Zbog toga je važna samoća – temeljna dimenzija kršćanske duhovnosti – jer je svojevrsna „talionica“ u kojoj se ostvaruje suobličenje Kristu. Također, šutnja je način i sredstvo koje samoću čine stvarnom a podržava ozračje naše tišine. Danas se više ne čuje riječ Božja jer nema tišine. Znati se povući u tišinu znači napraviti prostor susreta za Boga u kojem postajem čovjek za druge. Svijet je preplavljen govorom i riječima, a naša šutnja treba biti znak prisutnosti Boga.

Također, razmišljajući o prispodobi o rasipnom sinu, pater Nikolić nam je rekao da je ovo prispodoba i o rasipnom Ocu. Rasipni otac koji nije rasuo svoje imanje, nego svoju ljubav, svoje strpljenje i oproštenje. Sve je rasuo na ova dva sina koja je imao. A što je imao? Imao je dva izgubljena sina. Dva sina u prispodobi predstavljaju dva tipa ljudi. Mlađi sin je slika čovjeka koji je iskusio dubine grijeha i odonud, gotovo iz bezdana, nalazi put natrag k Bogu. Stariji je slika čovjeka koji živi u Božjoj blizini, ali ne pripada Njemu. Poštuje ga ali nije s njime. Ova dvojica sinova poručuju nam da smo svi mi izgubljena djeca Božja, nema iznimke jer smo svi bez njega izgubljeni, kao što nema iznimke ni u tome da svakoga od nas zove kući, rekao je pater Nikolić. Na nama ostaje da napravimo prvi korak, da se vratimo svome Ocu, tj. da se obratimo.

Nalazimo se u mjesecu lipnju te ujedno i u devetnici Presvetoga Srca Isusova, stoga, smo na poseban način razmišljali o toj velikoj svetkovini. Pater Nikolić je rekao da štovati Srce Isusovo znači vjerovati toj ljubavi, naći put do oproštenja. Isus želi da promatramo to srce čiji je ritam, ritam ljubavi. Ljubav je jedina stvarnost koja može ispuniti čovjekovo srce. Redovnički život crpi snagu iz događaja ljubavi probodenog srca. Ljubav probodenog srca nadahnjuje redovnički život, prožima ga i daje mu smisao živjeti svete zavjete. Svima koji štuju srce Isusovo zadobivaju velike milosti u svim staležima i razdoblju života.

Budući da se svakog osmog u mjesecu u sarajevskoj prvostolnici na poseban način spominje i časti lik sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, sudionice duhovnih vježbi zajedno sa patrom Nikolićem, u poslijepodnevnim su satima hodočastile na Stadlerov grob i sudjelovale na euharistijskom slavlju koje je predslavio doc.dr.sc. vlč. Oliver Jurišić u koncelebraciji generalnog vikara mons. Slađana Ćosića, patra Mirka Nikolića i katedralnog župnika vlč. Mate Majića.

Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapelici i pjesmom „Te Deum“ sestre su zahvalile dobrome Bogu Ocu za sve primljene milosti. Slavlje je nastavljeno kod obiteljskog stola.

s. M. Judita Matić