Duhovne vježbe za sestre
Duhovne vježbe za sestre
Ponedjeljak, 28. 6. 2021.U samostanu "Betlehem" na Kraljevcu u Zagrebu od 28. lipnja održane su šestodnevne duhovne vježbe za sestre, pod vodstvom don Edvarda Punde svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Sudjelovalo je četrnaest sestara. Voditelj je usmjeravao sestre, svetopisamskim putem kroz likove nekoliko Isusovih suvremenika, prema njima samima i prema Isusu.
Iz susreta s Isusom razvija se cijela moja povijest. Susret s Isusom dovodi me najprije do moje svakodnevice. Jednostavno sagledavam situaciju u kojoj se nalazim, koja je realna i trenutna. Isus dolazi i približuje me meni samoj. Posvješćuje mi stvari koje su bile tu i prije, ali ih nisam doživljavala tako osobno. Sada ih Isus pojednostavnjuje i otkriva kao put do sebe. Tako me dugo provocira, izaziva, podržava, ohrabruje dok konačno ne prepoznam koliko mu je stalo do mene i koliko sam voljena od Njega. Sav moj život je odgovor na Njegovu ljubav. Sve natruhe i poteškoće u svakodnevnom životu su zapravo dragocjenosti koje me mogu usavršiti i učiniti prikladnom za nasljedovanje Isusa onako kako On traži. Njegova je uloga otkriti mi Oca i put kojim ću doći do Oca. Isus čak ne zadržava ništa za sebe, sve je predao Ocu pa i mene.
Što je moj zadatak? Slaviti Oca u Sinu i zahvaljivati Ocu za Sina koji je moj vođa i suputnik, s kojim dijelim svoj i Njegov križ, svoju i Njegovu bol, da dopuštam Isusu da se otkrije drugome preko mene. Ako sam ja središte Isusove ljubavi, onda i Isus treba biti središte moje ljubavi. Sve drugo je gubitak vremena koje se ne može ničim nadoknaditi, osim Očevim oproštenjem. Otac očekuje moj povratak koji se događa po Isusovu posredništvu, kao što je sv. Mala Terezija zapisala: "Želim doći k Ocu praznih ruku, da nemam ništa i samo ću pokazati na Isusa..."
Isus je svojom mukom platio račun za sve moje dugove. Zato ne smijem Isusa izgubiti iz vida ni jednog trenutka, jer sve što činim, po Njegovim zaslugama, ima vrijednost za oslobođenje. Dokle god bude Isus vidljiv u mojim djelima i životu, ispravno postupam na svojoj dužnosti i idem ispravnim putem u svojoj redovničkoj zajednici. Imam na čemu raditi cijele godine i dulje…
s. Ana Čajko-Šešerko